BELGIJA,LE SOIR,4.10.1997.MILOŠEVIĆ

Ž4=BELGIJA Ž1=LE SOIR Ž2=4. X. 1997. Ž3=Od Beograda do Kosova, nestabilnost odgovara Miloševiću... "Dva mjeseca nakon što je sjeo u naslonjač predsjednika federacije, Slobodan Milošević je znao da ga očekuje nemirna jesen. I više nego je mislio. Prije nego je svog 'najvjernijeg među vjernima', Zorana Lilića postavio na čelo Srbije, zatekle su ga dvije 'unutarnje stvari' za koje je mislio da ih je za dugo pospremio na dno ladice - nezadovoljstvo razjedinjene demokratske oporbe i ogorčenost albanske mladeži nakon sedmogodišnjega školskog apartheida. Kosovo je zabranjeno lovište g. Miloševića. Tu je 1987. počeo svoj nacionalistički pohod, tu je, dvije godine kasnije, uludo potrošio Titovo naslijeđe i ponovno centralizirao državu ukinuvši mjesnu autonomiju. U tom klasičnom sukobu prava na zemlju - područje je srpsko - i prava po rodu - stanovnici su Albanci - već dugo je prekinuta veza između dvije etničke zajednice koje dijeli sve - povijest, tradicija, vjera. No albanska većina nema sreće: budi se u trenutku kada se u Beogradu probija krajnje nacionalistička desnica. Tako se socijalistička vlast može koristiti dvostrukom taktikom za svoje nakane: svjedočiti da je jaka kako ne bi bila sredstvo Šešeljeve promidžbe, mašući parolom 'bez nas će biti gore'... Ovo vrijedi i za demokratsku oporbu. Nakon visokoparnog sređivanja računa, raspršeni, neki su dijelovi saveza Zajedno odlučili da će ponovno izići na ulice Beograda. No i tu, sjena g. Miloševića lebdi nad razjedinjenim vođama: Vuk Drašković, nesretni kandidat na predsjedničkim izborima, optuživao je donedavna svog 'saveznika' da se tajno sastajao s Predsjednikom. Sada Đinđić optužuje Draškovića da je htio sklopiti parlamentarni sporazum sa Socijalističkom partijom. Svađa između vođa ide u korist vlasti kojoj više odgovara ova razina 'raspre', nego da mora odgovoriti dostojnoj alternativi. U svojoj bjelokosnoj kuli, g. Milošević danas traži poštovanje. Njegova je najvažnija zadaća vratiti Srbiji njezino mjesto u svijetu i otjerati ratne uspomene kako bi bio samo potpisnik Daytonskih mirovnih sporazuma. To dolazi u pravi čas: zapadne se vlade i dalje odnose prema njemu kao sugovorniku koji je povlašten kada je riječ o nekim 'gorućim' regionalnim pitanjima, posebice u Bosni i istočnoj Slavoniji. Tako su, miješanjem cinizma i realizma koji su dragi geopolitici, dobro utvrđena prešutna pravila ovog dajem da daš: ako beogradski gazda igra igru, ako se suzdrži od grube sile prema svojim protivnicima, imat će slobodne ruke za pospremanje u svojoj kući. Neobičan i pogibeljan spoj interesa: u stalnim krizama g. Milošević najbolje koristi svoju lukavost, svoju vještinu vođe - i u tim je trenucima najpotrebniji zabrinutim diplomatima. U deset godina koliko je nazočan na sceni, prvi je čovjek na Balkanu ukrotio trajnu nestabilnost i učinio od nje vjernu saveznicu. Njegov je način vladanja uvijek bio posvuda sijati vjetar. A njegova je strategija u svladavanju oluja koje iza toga dolaze...", kaže se u napisu E. v. V. 060500 MET oct 97