BELGIJA,LE SOIR,29.9.1997.MILOŠEVIĆ

BELGIJA LE SOIR 29. IX. 1997. Milošević i dalje epicentar balkanskog potresa "Jednim okom prati istraživanja u Srbiji i Crnoj Gori, drugim pobunjene rođake u Bosni, a jedno je uho prislonio na Kosovo gdje je dvadeset tisuća Albanaca mirno prosvjedovalo ovog vikenda: Slobodan Milošević priprema nemirnu jesen u Jugoslaviji. Do te mjere da bez objašnjenja 'ne odgovara' na vojnu svečanost koju bi u subotu trebao predvoditi u Beogradu... Vratiti Jugoslaviju u međunarodne, diplomatske i novčarske ustanove. Dva mjeseca nakon što se vratio na dužnost saveznog predsjednika, Slobodan Milošević je utvrdio najvažnije uratke svoje buduće političke djelatnosti. Međutim, ponovno zauzeće područja neće biti lako. Ono je prije svega uvjetovano nekim važnijim nutarnjim i regionalnim pitanjima. Kratak pregled skorašnjih događaja koji uvjetuju stabilnost Balkana. Srbija. Sljedeće nedjelje, na drugom krugu predsjedničkih izbora Zoran Lilić, kandidat stranke na vlasti, trebao bi pobijediti zabrinjavajućeg protivnika Vojislava Šešelja, pjesnika krajnje desnice. Zahvaljujući tom vjernom aparatčiku, g. Milošević bi trebao zadržati utjecaj na čisto srpske stvari. Ne treba ga ljutiti ni činjenica da je Socijalistička partija izgubila apsolutnu većinu u skupštini: to jača njegovu ulogu arbitra u gužvi, prema radikalima koji služe da istaknu njegovu vrijednost i učvršćuju novu predodžbu o 'umjerenome' koju je nastojao nametnuti javnosti. Kada je riječ o demokratskoj oporbi koja je oslabljena vlastitim podjelama i spala na Vuka Draškovića kao jedinog mogućeg sugovornika, ona trenutno nije u stanju ponuditi dostojnu zamjenu. Crna Gora. 5. X. nadnevak za sada vrijedi, ozbiljna će provjera iskušati čvrstoću jugoslavenske federacije: opći izbori kod crnogorskoga 'mlađeg brata' bit će predah u mjesecima punim kritike i napetosti koje obilježava blokada zajedničke granice. G. Milošević računa na uspjeh svoga saveznika iz doba rata, predsjednika Momira Bulatovića kojemu istječe mandat, nu pojava reformista okupljenih oko predsjednika vlade Mila Đukanovića mogla bi mu pomrsiti račune. Mogućnost neovisnosti i pobune u Podgorici? Ne tako brzo, iako bi takva mogućnost, koja bi Srbiju lišila izlaza na more, ponovno pokrenula sukob. Nu uspjeh 'pobunjenika' mogao bi prisiliti Beograd na opetovano ujednačavanje federalnih veza, t.j. povećati stupanj samouprave 'nejednakih partnera'. Bosna. Primajući napokon Biljanu Plavšić, g. Milošević je učinio korak koji je diplomacija od njega i očekivala: iskoristiti svoj utjecaj u sukobu između bosanskosrpskih vođa, otkako su realisti iz Banje Luke prekinuli veze s paljanskim ekstremistima. Jugoslavenski predsjednik nije ipak osudio ultraše bliske svrgnutom vođi Radovanu Karadžiću: čak je udovoljio jednom njihovom zahtjevu očitujući se za predsjedničke izbore početkom prosinca kojima će prethoditi prijevremeni izbori za skupštinu u studenome. Gđa Plavšić će tako staviti svoj mandat na kocku i ništa ne govori u prilog tomu da g. Milošević uistinu želi njezin ponovni izbor. Tim više što je sa sadašnjim vođom tvrde struje Momčilom Krajišnikom potpisao ugovor o tijesnoj suradnji, a to je prvi korak k ujedinjenju Jugoslavije i Republike srpske u Bosni. Slavonija. Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova, opetuje to na sve moguće načine: nema govora o novom produljenju mandata UN-a u istočnoj Slavoniji nakon 15. siječnja. Posljednja hrvatska pokrajina pod srpskim nadzorom bit će vraćena u sastav Hrvatske, a preko Dunava, jugoslavenske se vlasti pribojavaju zadnjeg preseljenja naroda koji će tisuće Srba s ovog područja gurnuti u progonstvo. Nedavni općinski izbori u Hrvatskoj ne obećavaju ništa dobro budućem suživotu: svaka je zajednica glasovala za svoje nacionalne vođe, a hrvatski predsjednik Franjo Tuđman onemogućuje povratak izbjeglica iz krajine, što ljuti zapadne financijere. Naprotiv, g. Milošević se nada da će izvući znatniju korist iz svog 'nesudjelovanja' u tom pitanju. Kosovo. Pitanje koje je ubrzalo raspad Titove Jugoslavije i jedino koje je ostalo na mrtvoj točki. Otkako je 1989. ukinuta autonomija ove pokrajine s albanskom većinom, između dviju narodnosnih skupina ustvari vlada apartheid: Srbi vladaju i upravljaju, a Albanci sve češće očituju pasivni otpor. I ove je godine, unatoč sporazuma koji su potpisali g. Milošević i albanski vođa Ibrahim Rugova, školska godina počela s 'odvojenim razredima', Albanci i dalje imaju usporedni sustav školovanja. Nu nedavni napadaji na Srbe, jačanje pritiska Beograda i osnutak zagonetne 'Vojske za oslobođenje Kosova' uvijek mogu dovesti do najgorega. Trenutni status quo, smatraju svi, ne može vječno trajati. Svako od ovih žarišta krize može izazvati požar, kaže britanski diplomat iz kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju; ako se upali jedan od tih stalnih čireva, brzo će zaraziti ostale. Na Balkanu, više nego drugdje, taktika domina može biti munjevita, rušilačka. A strategija g. Miloševića oduvijek je bila u vještom igranju dviju uloga: čas vatrogasca, čas podmetača požara...", piše Edouard van Velthem. 300328 MET sep 97