THE NY TIMES, 4. X., RATNI ZLOČINI

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=4. X. 1997. Ž3=Nedosljednost o pitanju ratnih zločina "U prošlotjednom govoru Ujedinjenim narodima predsjednik Clinton ponovno je istaknuo svoju predanost gonjenju ratnih zločinaca. No rezultati njegove vlade u podupiranju međunarodnih sudova za ratne zločine šareni su. Kao i u drugim pitanjima ljudskih prava, njihovi postupci zaostaju za njihovom retorikom ako postoji i najmanja mogućnost da sud dirne Amerikance. Ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright dala je pitanju ratnih zločina visoki prioritet imenovanjem Davida Scheffera na novo mjesto veleposlanika za pitanja ratnih zločina. G. Scheffer radio je s gđom Albright kad je ona bila glavni washingtonski zastupnik pri UN-u. Oni mogu s pravom biti ponosni na svoju ulogu u uspostavljanju sudova za gonjenje ratnih zločina u Bosni i Ruandi. To su prvi pokušaji, od Tokia i Nuernberga, da se stvore sudovi za kažnjavanje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, koje se smatra međunarodnim prijestupima. Clintonova je vlada imala ključnu ulogu u uspostavljanju sudova. I više od toga: Washington je plaćao neke od najboljih odvjetnika suda. U jednom su trenutku 22 stručnjaka, čiji je rad plaćala Amerika, radila za sud zadužen za zločine u Bosni. Neke vlade sad pokušavaju ograničiti ta mjesta, žaleći se da praksa zaobilazi normalni postupak zapošljavanja u UN-u. Njihova bi sitničavost mogla lišiti sud važnog radnog osoblja u vrijeme kad on nema novaca da ga zaposli. U ovom trenutku, sud treba dvije stvari koje od Washingtona ne dobiva: veće napore da se optuženici izruče sudu te plaćanje zaostalih dugova prema UN-u. Dok je 1995. haški sud za Bosnu proveo 25 krivičnih istraga, sada su zbog washingtonskih dugova samo tri. Washingtonski je doprinos u suprotnosti sa zaprekama koje on postavlja na put stvaranja stalnog međunarodnog kaznenog suda. Takav bi sud gonio međunarodne zločine kad pravni sustavi pojedinih država nisu spremni ili nisu sposobni sami to napraviti. Konferencija diplomata, sazvana za sljedeći lipanj, trebala bi skicirati konačne planove, koji bi zatim putovali od jedne do druge države radi ratifikacije. Na nesreću, dok Sjedinjene Države u načelu zagovaraju sud, temeljna pravila koja oni predlažu učinila bi sud ispolitiziranim i doslovce nemoćnim. Uglavnom na zahtjev Pentagona, koji se pretjerano boji mogućeg gonjenja američkih vojnika, Clintonova se vlada zalaže za stvaranje suda čije bi postupke velike sile mogle lako blokirati. U većini bi područja sukoba Vijeće sigurnosti UN-a trebalo odobriti istragu prije nego ju tužitelj uopće započne. To bi Americi, Rusiji, Kini, Francuskoj i Britaniji dalo pravo veta na podizanje optužnica protiv njih i njihovih saveznica. G. Scheffer i drugi američki dužnosnici također su podigli pitanje bi li sud trebao poštivati amnestije za koje su se neki diktatori izborili. To je užasna zamisao. Države se najčešće slažu s takvim amnestijama samo zbog toga što diktatori prijete još većim nasiljem ili zadržavanjem moći, ne poštedi li ih se gonjenja za zločine. Poštuje li sud amnestiju za nekog tko je počinio zločine protiv čovječnosti, značit će to da ne ispunjava obveze međunarodnog zakona. Čitav je smisao suda u tome, da se bori protiv nekažnjivosti koje moćni zločinci uživaju u svojim domovinama. Na žalost, čini se da je vlada tek selektivno predana tom idealu." 060459 MET oct 97