4 VEČERNJI GALIĆ 11-9

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=11. IX. 1997. Ž3=Zašto svi nisu isti "Moglo se pretpostaviti kako će mediji diljem svijeta prihvatiti ispovijest Mire Bajramovića kao dobru priliku da skrenu pozornost na Hrvatsku i na njezinu odgovornost (čitaj: krivnju) u borbi i da pokažu kako su i Hrvati imali 'svoje' zločine i 'svoje' zločince, da nisu samo Srbi bili prljavi u 'prljavom ratu'! Upravo takva eksploatacija 'slučaja Bajramović' krije u sebi najveću opasnost da se sve i svi ponovno, na kraju rata, stave u isti koš, kao što je to bilo na njegovu početku: balkanska 'plemena' htjela su se tući i što tu može civilizirani ostatak svijeta!", upozorava Mirko Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe'. "Što je stvarno bilo na Pakračkoj poljani, za Hrvatsku je postalo važnije nego za druge zbog nekoliko evidentnih razloga. Prvo, zato što tamošnji zločini - stvarni ili izmišljeni, sud bi trebao reći - postaju post festum dominantne teme hrvatske borbe za slobodu i za državno osamostaljenje, a drugo, zato što hrvatski zočini nad Srbima - stvarni ili izmišljeni, sud bi trebao ustanoviti - počinju gurati u drugi plan, ili u zaborav, dokazane srpske zločine nad Hrvatima i nad Muslimanima. Tko više govori o Vukovaru ili o Srebrenici? Postoji Pakračka poljana, postoji Gospić, kao mjesta hrvatskih zločina nad civilima, pretežito srpske pripadnosti; svježije slike potiskuju one koje su već viđene. Takvi nepisani zakoni medija mogu izazvati više od redizajna jednog rata: mogu mijenjati, i promijeniti čak, uloge ratnika", upozorava dalje Galić i iz svega zaključuje: "Hrvatska borba nije bila utemeljena na zločinu kao na politici; Pakračka poljana ili Gospić, u trenucima očaja, ili 'krajina' nakon 'Oluje', u trenucima trijumfa, nije sve što govori o karakteru borbe, čak i ako je točno, ako se dokaže da je tamo počinjeno sve što se spominje da je učinjeno. Svaka je borba za slobodu u svojoj biti plemenita: Hrvatska će borba ostati plemenitom dokaže li se i to da je u njoj bilo 'boraca' koji su prelazili crtu plemenitosti, ili su čak zalazili u zabranjenu zonu ubojstva bez razloga ili zločina nad čovjekom. Hrvatsko je sudstvo pred teškim moralnim - ne samo pravničkim - zadatkom: da ide do kraja i da tako razluči i obrani plemenitu stranu borbe za državnu neovisnost i nacionalnu slobodu od pogibelji izjednačavanja krivnje i krivca ili anatemiziranja cijele borbe i svih boraca. Stane li hrvatski sud na pola puta, drugi će - iz Haaga ili iz neke druge međunarodne institucije - preuzeti svoju istragu; možda manje objektivno, a sigurno manje dobronamjerno. Mnogi su i sada zluradi, kao što su i ranije bili kad je o Hrvatskoj bila riječ: htjeli bi da padne na moralnom ispitu, da bude pravno nedosljedna i politički nekritična, da opravda zločine umjesto da ih do kraja istraži i osudi. Pogriješi li Hrvatska, oni bi mogli doći do riječi. Treba li im dati taj 'poklon'? I radi nas samih, prije svega radi našeg mira, dostojanstva i ugleda, ne smije se obnavljati nikakva nova hipoteka o 'hrvatskoj krivnji' ili još gore od toga". 110111 MET sep 97