THE WASH. TIMES, 2. X., SUMMERS - BOSNA POSTAJE VIJETNAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 2. X. 1997. Planiranje povlačenja na otplaćivanje "Gdje je George Aiken sad kad ga trebamo? Republikanski senator iz Vermonta g. Aiken si je osigurao trajnu slavu strategijom izlaza iz vijetnamskog rata 1966.: proglasiti pobjedu i vratiti se kući. G. Aiken je već dugo mrtav, nu možda bi ga na neki način trebalo uskrsnuti kako bi izmislio slično rješenje za Bosnu. Bog zna da nitko drugi ne izgleda kao da je to sposoban učiniti", piše umirovljeni američki pukovnik Harry Summers. "To predsjednik Clinton zasigurno nije u stanju. 23. rujna, njegov je savjetnik za nacionalnu sigurnost Samuel Berger nagovijestio da će 'sigurni nadnevak' povlačenja u lipnju 1998., kojeg je predsjednik odredio krajem 1996., prilično sigurno biti promijenjen. Slijedeći je dan ministrica vanjskih poslova Madeleine K. Albright, iako poričući da je Predsjednik donio odluku o produžetku mandata američkih vojnika, rekla da 'mi imamo dugoročni interesu u Bosni... strateški kao i humanitarni.' Kao što je The Washington Post primjetio, 'Progovarajući o tome... vlada pokušava pripremiti Kongres i javnost na zamisao da se neka vrst dugoročnog ostanka u Bosni ne može izbjeći.' Ukoliko se zaista produži američki mandat, bilo bi to već treći put da se produžuje nadnevak povlačenja. Kad je g. Clinton poslao američke vojnike u Bosnu krajem 1995. u sklopu programa IFOR-a, on je Amerikancima obećao da će se vojnici kroz godinu dana povući. Kad je ta godina istekla, međutim, objavio je da će vojnici, sada dio 'stabilizacijskih snaga (SFOR), morati ostati još godinu dana u području. Sad novine the European Stars & Stripes kažu da će ime biti promijenjeno u DFOR ('deterrent force', sila za zastrašivanje) te da će se još jednom produžiti mandat naših dužnosti. Nazovite vojnu snagu kako želite, no kao što je Gertrude Stein rekla, 'ruža je ruža je ruža je ruža.' G. Clinton izgleda pokušava dostići rekord koji je u disciplini 'privremenog obvezivanja' postavio bivši ministar vanjskih poslova Dean Acheson. 1949., kada je Sjevernoatlantsko vijeće došlo pred Senat radi potvrde, g. Acheson je upitan hoće li se od Sjedinjenih Država očekivati da 'šalje značajni broj svojih vojnih snaga kao dio manje ili više trajnog doprinosa razvoja sposobnosti (zapadne Europe) da se obrani?' 'Odgovor na to pitanje', izjavio je g. Acheson, 'jasno je i apsolutno NE!' Ipak, pola stoljeća kasnije, nekih 127.000 američkih vojnika, mornarice, zrakoplovstva i marinaca još uvijek se nalazi u zapadnoj Europi podupirući NATO. Činjenica da se washingtonskim birokratima 50 godina očito ne čini 'manje ili više trajnim' ne obećava ništa dobra za 9.600 vojnika, uključujući i postrojbe nacionalne garde i rezerviste, koji se sad nalaze u Bosni. Prvotni razlog za stvaranje NATO-a bio je zaštititi zapadnu Europu od pogibelji napadaja Sovjeta ili Varšavskog pakta. Kad je taj razlog za misiju nestao padom Berlinskog zida 1989. i raspadom Sovjetskog saveza dvije godine kasnije, bilo je poziva da se ta obveza zaključi te da se naše snage vrate kući. Umjesto toga, jedan od prvih postupaka g. Clintona kao predsjednika bio je da uključi 100.000 američkih vojnika u misiju NATO-a. 'Oni trebaju biti tamo', kažu cinici, 'jer svaki put kad se Sjedinjene Države povuku iz Europe, Europljani sve uprskaju.' To jest možda, a možda i nije istina za zapadnu Europu, čija stara poslovica glasi: 'Dajte Nijemcu pušku i on će krenuti na Francusku'. Nu ona više ne vrijedi, barem ne zasad. Ali ona bi se mogla primijeniti na 'nestabilni narodnosni kotao' u Bosni. Prema The Washington Timesu od 25. rujna, to su bile riječi kojima je današnji George Aiken, republikanski senator Robert C. Smith iz New Hampshirea, opisao tamošnje uvjete. Američka misija i dalje 'evoluira' iz čuvanja mira u izgradnju nacije i hvatanje ratnih zločinaca, kaže on. 'To postaje drugi Vijetnam. Sve smo više i više upetljani u Bosnu, a američka javnost to ne odobrava'. G. Smith je pogodio ključno pitanje, budući da je upravo nedostatak javne potpore ono što Bosnu može pretvoriti u drugi Vijetnam. 'Vijetnam je još jednom potvrdio osebujni odnošaj između američke vojske i američkih ljudi', izjavio je bivši američki zapovjednik iz Vijetnama, general Fred Weyand. 'Kad je vojska predana, Amerikanci su predani. Kad Amerikanci izgube predanost, jalovo je pokušavati održati predanost u vojsci. U listopadu 1967., nakon 31 mjeseca borbi u Vijetnamu i bez kraja na vidiku (a to je otprilike vrijeme koje će proći do nadnevka povlačenja iz Bosne), Amerikancima je ponestalo strpljenja. To je jedna lekcija iz Vijetnama o kojoj bi g. Clinton trebao razmisliti, jer kao što je istaknuo Robert Smith, strpljenja je sve manje. Kao i nekad u Vijetnamu, opet zanemarujemo upozorenje vojnog teoretičara Karla von Clausewitza da ne treba 'poduzeti prvi korak bez razmatranja posljednjeg.'" 030359 MET oct 97