2 VJESNIK MADUNIĆ 3-9

Ž1=VJESNIK Ž2=3. IX. 1997. Ž3=Zamka u 'danu pomirbe' Prvotni prijedlog prijelaznog upravitelja za hrvatsko Podunavlje Williama Walkera da bi Hrvatska i SRJ trebale 'zajednički slaviti dan pomirenja', koji je kasnije demantirao glasnogovornik UNTAES-a Philip Arnold, objasnivši kako je Walker mislio na 'međunacionalno povjerenje' unutar Hrvatske, komentira Branko Madunić. "Prva verzija Walkerova prijedloga da SRJ i Hrvatska slave poseban dan pomirbe bez presedana je u novijoj svjetskoj povijesti. Njemačka i Francuska primjer su pomirbe nakon krvavih ratova u ovom stoljeću, ali nikom nije palo na pamet da godinu dana nakon rata slavi dan pomirbe Francuza i Nijemaca, kao ni Poljaka i Nijemaca. Njemačka i Češka su, pak, nakon pedeset godina uspjele potpisati međudržavnu izjavu pomirenja; pritom ni u Pragu niti u Bonnu nikom nije pao na pamet nekakav dan pomirbe", napominje Madunić. "Da nije jedne opasne zamke u ideji o danu pomirbe, ona bi bila naprosto jedna od mnogih 'morskih' ideja koje su lansirane 'u ništa' u hrvatskom i svjetskom medijskom prostoru, u vezi s ratom protiv Republike Hrvatske", ocjenjuje Madunić i objašnjava: "Naime, slaviti 'međunacionalno povjerenje' unutar Hrvatske, na neki način implicira da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, da su se Hrvati i Srbi samo posvađali, pa se, eto, trebaju miriti. Na taj se način amnestira uloga Beograda, odnosno Srbije u agresiji na Hrvatsku i sve se svodi na mirenje u Hrvatskoj". Napomenuvši kako g. Walker "zacijelo zna da nijedna relevantna politička i duhovna snaga u Hrvatskoj nije protiv pomirenje svih građana u Hrvatskoj", Madunić na kraju pita: "No, može li biti istinskog pomirenja dok optuženi za zločine - od Vukovara do Dubrovnika - ne sjednu na optuženičku klupu, dok netko - u ime Srbije - kao u njemačko-poljskom slučaju, ne klekne na Ovčari kao Willi Brandt u Varšavskom getu?" 030029 MET sep 97