5 VEČERNJI STAREŠINA 30-9

HRVATSKA VEČERNJI LIST 30. IX. 1997. Kad AID krati pamćenje U osvrtu na suđenje što se generalu Blaškiću vodu pred Međunarodnim sudom u Haagu, Višnja Starešina analizira svjedočenje dr. Fuada Zeče, koji je u hrvatsko-muslimanskom ratu izgubio gotovo sve. Analizirajući njegovo svjedočenje, novinarka piše: "I da je ostao samo na pripovijedanju svoje osobne priče i zapažanja, mogao je izazvati sućut. Njegovo je svjedočenje moglo za sud ostati još jedan opis atmosfere nasilja i straha koji su tamo vladali. No ono ničim ne bi potkrepljivalo optužnicu protiv generala Blaškića kao odgovornog za sva nasilja protiv muslimanskih civila, a na temelju njegove apsolutne kontrole nad vlastitim vojnicima. Ali dr. Zečo, bilo je to tako očigledno u sudnici, nije svjedočio sasvim sam, već (i) prema uputama bošnjačkog organa za pomoć (engleski AID), koji usmjerava svjedoke prema željenom cilju", komentira novinarka i objašnjava: ""Najdrastičniji primjer: dr. Zečo je ispričao kako su mu automobile oteli i iz kuće ga istjerali vojnici HVO-a, kako su ga vojnici HVO-a pretukli i razbili mu nos, kako su ga ispitivali i maltretirali vojni policajci. I kad ga je preuzela obrana negirao je da je bilo koga od njih prepoznao, sve je to, veli, bio HVO. Negirao je i postojanje bilo kakvog povoda za policijsko ispitivanje, Tek kad su mu pročitani iskazi koje je ranije dao istražiteljima, počeo se prisjećati. Auto su mu oduzeli vojnici Darka Kraljevića, zapovjednika 'Vitezova', koji su u ovom procesu često spominjani zbog sklonosti drogi, alkoholu, kriminalu i nasilju. Pretukli su ga također Darkovi ljudi. Bio je priveden na saslušanje nakon što su u njegovu autu pronađeni planovi za evakuaciju muslimanskih civila. (...) Nakon što su na samom početku procesa Blaškiću svjedoci, Bošnjaci, počeli spominjati Kraljevićeve 'Vitezove' kao osobito nasilnu jedinicu, koja je bila gotovo vojska za sebe, sljedeći su svjedoci tako očigledno dobili upute da ih se 'ne sjećaju' i da samog zapovjednika Kraljevića ne prikazuju kao nasilnu i problematičnu osobu kojoj se nitko nije smio suprotstaviti. Jer, pred sudom treba pokazati da je general Blaškić taj koji je imao potpunu kontrolu nad njima, a i suci su se sve više počeli zanimati za tu jedinicu i za to tko ih je stvarno kontrolirao. Nezgoda je, međutim, u tome što su svjedoci sve to ispričali u ranijim iskazima istražiteljiima i što obrana raspolaže tim iskazima. Pa onda, suočeni s onim što su ranije rekli, stjerani u tjesnac, zbunjeni svjedoci počnu otkrivati ne samo svoje vlastite pokušaje laži, već i laži svojih prethodnika. Tako se veterinar Zečo kasnije 'sjetio' da mu je dr. Mujezinović ispričao kako je jednom Darka Kraljevića izvukao iz narkomanske krize. Dr. Mujezinović, raniji svjedok pred sudom, na izričite se upite obrane toga nije mogao prisjetiti!", piše novinarka i zaključuje: "No, kad tako uasmjereni svjedok sjedne na svoj stolac u sudnici i kad ga obrana počne propitivati o detaljima, te se plitke montaže u pravilu sruše, jer je nemoguće predvidjeti svako pitanje i 'prilagoditi' svaki odgovor. AID tako polako ipak postiže učinke suprotne željenima i narušava vjerodostojnost vlastitih svjedoka". 300328 MET sep 97