THE WASHINGTON TIMES, 24. IX., GEYER

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=24. IX. 1997. Ž3=Povećana korist od mirovnih snaga "Novi francuski čelnik mirovnih operacija UN-a Bernard Miyet pričao mi je da se UN mijenja", piše Georgie Ann Geyer. "Zatim sam kroz prozor njegova ureda opazila crni helikopter. (...) I meni i njemu u tom je trenutku 'kliknulo': oboje smo se prisjetili tvrdnji desničarske gerile i ostalih, da UN pokušava osvojiti svijet - čitavo vrijeme lukavo zamaskiran u crne helikoptere! (Zaista, bivši glavni tajnik UN-a Boutros Boutros Ghali jednom se vratio u UN s prekomorskog putovanja te se našalio: 'Ljepše mi je biti kod kuće i igrati se svojim crnim helikopterima!' 'Aha!', rekla sam u šali. 'A ovdje je dokaz vaše agresije, pred vašim očima!' Na te se riječi g. Miyet ironično osmijehnuo. 'Zapravo, rado bih da imam helikoptere', izjavio je, 'no zamislite: kako bi to bilo da mi letimo u crnim helikopterima, dok naši podtajnici nemaju ni vozača ni automobila, a većina ih živi u Westchesteru jer im je New York preskup.' U novim vremenima, poslije 'bosanske traume', sve stare zamisli - naslijeđe šest godina nametanja UN-ove moći svijetu - posve se neromantično ponovno ocjenjuju. Broj mirovnih snaga u čitavom svijetu smanjen je; tako se u Bosni danas nalazi samo 34.000 vojnika, dok ih je na vrhuncu misije 1993. tamo boravilo 78.000. No što je još važnije, najutjecajniji ljudi organizacije sada napokon razmišljaju o razgranjivanju mirovnih operacija (uglavnom se razmatra ulazak s 'neutralnim' vojnicima nakon dogovora o nadgledavanju prestanka vatre) i nametanju mira (agresivnijim ulaskom vojnika prije nego dođe do prestanka vatre ili dogovora između sukobljenih snaga). Glasnogovornik glavnog tajnika Frederic Eckhard izjavio je: 'U Bosni je došlo do iskrivljavanja načela mirovnih operacija. Naša načela nisu se promijenila: i dalje nastojimo biti neutralni i surađivati sa svim stranama. No u razdoblju poslije hladnog rata počeli smo se miješati.' Rezultat je naravno bio taj, da su 'mirovne snage' dobile mandat koji im je onemogućio čak i da brane same sebe, pa su tako postali žalosni zarobljenici najnasilnijih skupina (u ovom slučaju, Srba). Danas, pod novim glavnim tajnikom Kofi Annanom, dužnosnici UN-a prvo objavljuju što neće učiniti, a tek onda što će poduzeti. Više ne žele umiješati mirovne snage u rat, kao što je to bilo u Bosni. Oni ne žele djelovati bez ovlasti i precizno određenih mandata, a posebice odbijaju djelovati bez pozitivnog (a ne pasivnog, kao što je to bilo s Bosnom) odgovora Vijeća sigurnosti. U isto vrijeme, same strukture civilnog i političkog svijeta mijenjaju se tako brzo, da intervencija u bilo kojoj vrsti krize postaje još teža. (...) 'Vjerujem da su cjelokupni naši sistemi vladanja utemeljeni na pretpostavkama koje više ne vrijede. (...) Danas je važnije nego ikad da imamo djelotvornu svjetsku organizaciju. G. Eckhardt, jedan od najmisaonijih ljudi u UN-ovoj zgradi, počinje uviđati kako bi mirovne operacije mogle postati djelotvornije. 'U Ruandi smo krivo postupili', izjavio je. 'Iz toga smo naučili da je 5.000 djelotvorno uporabljenih vojnika moglo spriječiti masakr.' No je li u redu da se UN tako postavi, u svjetlu njegovih, često kontradiktornih, pravila o korištenju sile i zadržavanju 'neutralnog' stajališta? 'Ukoliko vojnike rapidno prestrojite u borbeni poredak, Vijeće sigurnosti može odlučiti o misiji', nastavio je. 'Ono može pitati druge zemlje žele li poslati svoje vojnike. Ukoliko one pristanu, tada može započeti intervencija pod zastavom UN-a. No od toga smo još daleko.' (...) 'U budućnosti će to ići tako da ćete suglasnost za akciju dobiti postupno. No u svakom budućem scenariju, morate imati UN.'" 250121 MET sep 97