BELGIJA,LA SOIR,23.9.1997.SRBIJA

Ž4=BELGIJA Ž1=LE SOIR Ž2=23. IX. 1997. Ž3=Milošević vidi svijet ružičasto, a demokrati se bave crnim mislima "Felipe Gonzalez ima osiguran život. Bivši je španjolski premijer s većim zanimanjem od ostalih pratio skupštinske i predsjedničke izbore u Srbiji ovoga vikenda: kao predstavnik OESS-a (Organizacije za europsku sigurnost i suradnju) u Beogradu do konca godine, imat će dužnost da predsjednika Miloševića upozori kako nije baš gorljiv u promicanju liberalizacije političkog života. No ovaj put mnoštvo prosvjednika neće više podupirati njegovu zadaću na ulicama prijestolnice. Naprotiv, krajnji nacionalisti, koji doživljavaju pun procvat, nastojat će zaustaviti te pokušaje u ime nepovredivog 'neupletanja u unutarnje stvari zemlje'. Prve pouke glasovanja bez strasti, ali ne i bez posljedica. 1. Umor javnoga mišljenja. Samo nekoliko sati nakon otvaranja birališta, više je tisuća studenata u mimohodu išlo ulicama grada prosvjedujući protiv 'izbornih maškara'. Sa srednjom klasom u gradovima, mladi čine veliku skupinu 'od režima prevarenih'. Ipak, njihova pojačana aktivnost nije uspjela dovesti u pitanje pravilnost izbora: postotak je sudjelovanja malen, tek nešto veći od 60 posto, ali dovoljan da potvrdi rezultate. Vlast nema razloga slaviti pobjedu, kaže britanski diplomat iz kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju; ako se uzme u obzir broj onih koji nisu izišli na izbore, glasovao je tek manji dio izbornog tijela. A najnoviji štrajkovi govore, kada se izborna zagrada ponovno zatvori, da je njezina popularnost u slobodnom padu pred konkretnim, materijalnim očekivanjima puka. 2. Miloševićeva 'smirena snaga'. Ugrožena je apsolutna većina Socijalističke partije i službeni će kandidat Zoran Lilić morati u drugi krug, ali će Slobodan Milošević iz svoje bjelokosne kule šefa federalne države imati razloga za zadovoljstvo. Nakon maglovite oporbene zime i ljeta obilježenog bosanskosrpskom krizom i 'pobunom' mlađeg crnogorskog brata, jesen mu obećava puno bolju budućnost. Čak ga ni uspjeh radikala ne treba ljutiti: daje mu savršenu mogućnost da kod zapadnih diplomata još bolje učvrsti svoj položaj jamca regionalne stabilnosti. Od potpisivanja Daytonskih sporazuma g. Milošević neprestano nameće sliku 'smirene snage', kako prema vanjskom, tako i prema vlastitom javnom mišljenju. No blokiranje audiovizualnih glasila, redarstvo koje je svugdje nazočno na okupljanjima socijalista i izrada izbornog zakona po mjeri svjedoče: u baršunastoj rukavici i dalje je željezna ruka. 3. Proboj krajnje desnice. Tjedan dana nakon što su zabilježeni veliki uspjesi na bosanskim općinskim izborima - posebice na Palama, sjedištu Radovana Karadžića - radikalna stranka sa svojim krajnjim nacionalizmom izlazi kao veliki pobjednik srpskog glasovanja. Za razliku od jedinstvenog komunističkog saveza i liberalnog saveza koji se raspada, mi nismo trebali nikakve saveznike kako bismo privukli javnost: ovaj smo uspjeh postigli sami, likuje vođa pokreta Vojislav Šešelj koji je izbio na drugo mjesto na predsjedničkim izborima. Govornik, populist, demagog, 'srpski Le Pen' - obojica se međusobno pozivaju na svoje sabore - vješto spaja domoljubne parole o 'velikoj Srbiji' i gospodarska obećanja koja se mogu svidjeti najsiromašnijim slojevima - posebice izbjeglicama i umirovljenicima. Disident u Titovo doba, zatim Miloševićev saveznik, pa suparnik, Šešelj tako nastavlja 'netipičan' pogibeljan uspon. A zabrinuti se diplomati pitaju imali li vlast još načina da ga nadzire. 4. Slabosti bojkota. Zoran Đinđić iz računa - postigao je svoj prvi cilj, mjesto beogradskog gradonačelnika - i Vesna Pešić iz uvjerenja - vječna oporbenjakinja koja lako prozire lažno popuštanje režima - brzo su se očitovali za nesudjelovanje na izborima, ostavivši na pola puta 'trećeg čovjeka' saveza 'Zajedno', pisca i monarhista Vuka Draškovića. Na cilju, rezultat nije sjajan: vođa Srpskog pokreta obnove izbačen je iz utrke, njegova je stranka svojim sudjelovanjem zajamčila legitimnost izbora, demokratsko se pitanje vratilo na početak, a nostalgičari građanskog društva gube nadu u dostojnu alternativu. Još jednom je dovedena u pitanje djelotvornost neizlaska na izbore: već osam godina na Kosovu je provode Albanci, a njihovi se zahtjevi nisu pomakli s mjesta. Zato njihova šutnja, prije svakog glasovanja, osigurava četrdesetak 'automatskih' zastupnika u socijalističkoj stranci u ovoj krajnje osjetljivoj pokrajini. Ispunio sam građansku dužnost. Stavio sam glasački listić u kutiju. To ne znači da sam nužno izabrao jednog od predloženih kandidata. Na drugom kraju žice, Rade Konjić, politički analitičar i suradnik nezavisnog tjednika 'Vreme', nervozno se smješka: Ako je vjerovati prvim rezultatima, opći su izbori imali kod nas učinak 'bumeranga', suprotno očekivanjima: pogodni za ekstremiste, kobni za demokrate i, napokon, bez stvarnog utjecaja na vlast. Slika Srbije koju su već toliko puta napadali zadnjih godina, ne mora doista biti nimalo veća nakon izbora...", piše Edouard van Velthem. 240150 MET sep 97