SRBIJA, DANAS, 3. IX. 97.

Ž4=SRBIJA Ž1=DANAS Ž2A=3. IX. 1997. Ž3=Obrana ratnih dossiera Ivan Torov raščlanjuje "pozadinu novih dramatičnih događaja u trokutu Beograd - Pale - Banja Luka", ocjenjujući u uvodu kako nema naznaka da bi se politički obračun mogao uskoro rasplesti u nekom povoljnijem obliku, a još manje da je jedna ili druga strana stekla neku odlučujuću prednost. "Najnovija optužba predsjednice rs Biljane Plavšić da su nedavni 'spontani otpor' građana Brčkog postrojbama SFOR-a organizirali čelnici s Pala i obavještajni krugovi iz Beograda, uz dužan oprez, otklanja neizvjesnost oko prave uloge Slobodana Miloševića u sukobu Plavšić - Krajišnik." Autor podsjeća na najavu Miloševićeva puta u Banju Luku, umjesto kojega se dogodio njegov sastanak s Krajišnikom, Kalinićem i Kličkovićem u Beogradu, a zatim i na energično pobijanje Plavšićke da je Milošević trebao doletjeti, odnosno da je ona bila pozvana na dedinjske razgovore, pa piše: "Zbrka je, dakle, potpuna i ona ima svoj određeni smisao: proturiječnim informacijama stvoriti dojam kako predsjednik SRJ zaista želi svojim posredništvom smiriti napetosti u rs, a konkretnim potezima (otkazivanjem odlaska u Banju Luku, ako je uopće i bio planiran, i razgovorima s paljanskom vodećom trojkom 'K') otkloniti svaku sumnju u prave Miloševićeve namjere". Torov podsjeća da Milošević zagovara istodobno mjesne, parlamentarne i predsjedničke izbore u rs, što odgovara "ugroženim i uzdrmanim paljanskim liderima", no pita se "zašto to čini Milošević". "Otkud tolika Miloševićeva odlučnost da u ovom slučaju ide do kraja i staje na stranu koja evidentno gubi, ali koja može izazvati pravi srpsko-srpski građanski rat" - pita Torov, pa odgovor nalazi u predstojećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Srbiji, jer "događaji u rs, kao i oni u Crnoj Gori, mogu imati velikog utjecaja na raspoloženje ovdašnjega biračkoga tijela. Možebitna prevaga političke struje Biljane Plavšić mogla bi se negativno odraziti na njegov imidž glavnoga koordinatora zbivanja na 'srpskim političkim prostorima' i sugerirati zaključak kako Milošević više nije dominantna politička figura. S druge strane, u početku diskretnom, a kasnije i sve otvorenijom potporom Palama, računa na još vitalnu nacionalističku svijest u dijelu naroda u Srbiji koji opstaje na velikodržavnoj opciji beogradskog režima od početka drame bivše jugoslavenske države. Po toj matrici, Milošević je i dalje 'svesrpski ujedinitelj', Karadžić, Krajišnik, Kličković, Buha njegovi do kraja vjerni sljedbenici, a Biljana Plavšić 'izdajnik', 'urotnik', koji se 'stavio u službu međunarodnog antisrpskog lobija'. Dakle, 'psihijatrijski slučaj'. Priča, međutim, ima i drugo lice. Možebitni poraz paljanske struje prijeti da do kraja otvori ratni i kriminalni dossier glavnih aktera, razobliči udjel Beograda u inspiriranju i insceniranju zbivanja iz prošlih godina, pokaže tko je bio nalogodavac a tko izvršitelj. (...) Ako bi Milošević uskratio potporu Palama, preuzeo bi prevelik rizik da mu se u određenom trenutku Karadžić, Krajišnik i ostali pojave kao veoma neugodni svjedoci." Na kraju Ivan Torov piše kako je međunarodna zajednica prepoznala te motive i pozadine, kako joj nije nepoznato ni Plavšićkino raspirivanje mržnje, ni Miloševićeva prijašnja uloga, ali prihvaća i nju i njega "sve dok pokazuju znakove kooperativnosti u provođenju Daytonskog sporazuma". Tako se za Miloševića računa da će biti kudikamo popustljiviji nakon 21. rujna, dodaje novinar. "Sve dramatičniji, i samim time opasniji događaji u republici srpskoj, ipak, kao da remete takve računice. Ratobornost paljanskoga vodstva i odlučnost Biljane Plavšić da ne pristaje ni na kakav kompromis, prevelika su iskušenja i rizici i za Miloševića i za međunarodnu zajednicu. Republika srpska trenutno je raspolovljena na dva dijela po svim osnovama: dva politička vodstva, dvije policije, dvije initacije države, podijeljen vojni vrh i samo je pitanje povoda koji bi mogao tu ukupnu konfrontiranost pretvoriti u nemilosrdni oružani obračun. U tom slučaju sve Miloševićeve špekulacije padaju u vodu, jer ne samo što bi riskirao da bude optužen da je izabrao pogrešnu stranu već bi izazvao dublje podjele i u Srbiji, što bi mu se pred srpske izbore sasvim sigurno vratilo kao opasan bumerang". Torov zaključuje članak uvjerenjem da bi ponavljanje izgreda kakvi su se dogodili u Brčkom Miloševiću naškodilo i bilo rizik da izgubi titulu 'glavnog jamca Daytona'. "To prije što je već poodavno jasno da je njegov utjecaj na događaje i ponašanje glavnih aktera u rs veoma ograničen, selektivan i najčešće - kontraproduktivan", zaključuje Torov. 040120 MET sep 97