THE WASHINGTON TIMES, 19. IX., RUSIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=19. IX. 1997. Ž3=Pad ruskog slobodnog tiska "Usprkos samozadovoljstvu Clintonove vlade zbog budućnosti demokracije u Rusiji, političke bitke koje su se ljetos vodile u Moskvi pokazuju kako je velik put još pred Rusijom - te na nesreću, kako je mnogo od postignutog u napretku prema reformi nestalo", piše Paul J. Saunders. "Najbolje to možda pokazuje pad neovisnosti ruskog slobodnog tiska, dok se visoki politički i bankarski čimbenici trude izgraditi medijska carstva da bi unaprijedili svoje osobne, financijske i političke programe. Zadnjih godina Sovjetskog Saveza, publikacije poput vodećih novina Izvestija imale su ključnu ulogu u procesima reforma, budući da su kroz Gorbačovljevu politiku glasnosti bile oslobođene sveprisutnog uredničkog nadzora komunističke partije. Jednako tako, u prvim godinama ruske neovisnosti, novine i televizija bili su vrlo važni u izgradnji javnog razumijevanja i dobivanju javne potpore za teške političke i gospodarske reforme. No vremena su se promijenila. Sad se zna da je Jeljcinova dominacija u medijima bila oruđe njegova ponovnog izbora u srpnju 1996. na mjesto ruskog predsjednika. To je orkestrirao vođa njegove kampanje Anatolij Čubajs, zatim državni mediji, no i mediji pod nadzorom visokih bankara poput Vladimira Gusinskog, koji nadzire rusku glavnu privatnu televizijsku mrežu NTV te nekoliko novina. G. Čubajs i Jeljcinova snaha Tatjana Djačenko pomogli su bankarima da shvate kako će im biti mnogo bolje pod g. Jeljcinom nego pod bilo kojom zamislivom alternativom. Godinu dana kasnije, ovoga srpnja, glavni je urednik Izvestija Igor Golembiovski otpušten. Činilo se da se radi o prvom krugu otvorenog rata za ruski informativni prostor. Njegovo istiskivanje organizirala je koalicija dva nova investitora u novine, ONEKSIMbanka, velike banke kojom upravlja bivši zamjenik premijera Vladimir Potanin, i LUKOIL-a, jedne od najvećih ruskih naftnih kompanija. Te su dvije tvrtke navodno prigovarale zbog napisa o podružnici ONEKSIMbanka. (...) Da je poruka koju je nosilo otpuštanje g. Golembiovskog primljena, pokazuje kasniji razvoj događaja. Iza novinskih napisa u Izvestijama i drugim vodećim ruskim tiskovinama počeli su sve više stajati investitori i njihovi saveznici iz vlade, a sve manje urednici. I dok i američki novinari izbjegavaju napadati svoje vlasnike, malo bi američkih novina tako daleko otišlo u smjernosti da otvoreno postanu politički instrumenti. Ruski mediji, međutim, postaju jednostavno još jedno oružje u financijskim i političkim borbama između nove ruske elite. Najuočljivije od tih borba su optužbe i protuoptužbe koje su slijedile sumnjivu aukciju privatizacije koja uključuje 38% ulog u metalurškom gigantu Norfisk Nickel i 25% dionica ruskog telekomunikacijskog monopola Svjazinvest. Nakon dvije dražbe, u kojima je pobijedila ONEKSIMbanka, uslijedila su otpuštanja Čubajsova štićenika i predsjednika vijeća za državnu imovinu Alfreda Kokha jer su - prema samom g. Jeljcinu - neke banke očito bliže srcu g. Kokha, a to nije u redu. Naravno, nije neobično da nesretni gubitnik u dražbi iznese svoj slučaj novinarima da bi upozorio na nepravdu ili nezakonitost postupanja. Zapravo, budući da je mnogo takvih transakcija u Rusiji okaljano korupcijom, vjerojatno je čak konstruktivno objavljivati takve žalosne slučajeve. (...) Naravno, nekoliko je ruskih novina (poput Novae Gazete, čiji je urednik Jurija Šekočilihin, antikorupcijski vođa iz Dume koji pripada koaliciji Jabloko koji se zalaže za reforme) koje još uvijek izmiču nadzoru bankara. No takve su novine rijetke te obično jedva preživljavaju. Tragedija je da su, šest godina nakon proglašenja ruske neovisnosti, ruski mediji umnogočemu manje slobodni nego u vrijeme sloma Sovjetskog Saveza. Ruski napredak prema demokraciji usporen je, ako već nije krenuo u suprotnom smjeru. Razlog? Ruska vlada, koja je (s ohrabrenjem Clintonove vlade) u procesu privatizacije stavila brzinu i brojke iznad poštenja - čak i prava. G. Čubajs je rukovodio privatizacijskim procesom, no i dalje ostaje vladin miljenik, usprkos ozbiljnim pitanjima o njegovoj politici i ponašanju. Upravo je privatizacija dala bankarima ruske medije te dobar dio gospodarstva. Kad će vlada shvatiti da treba više od privatnog vlasništva, izbora i objave da se u Rusiji izgradi trajna demokracija? I kad će Kongres zaustaviti vladinu potporu g. Čubajsu?" 230142 MET sep 97