ITALIJA - IL GIORNALE - EZULI - 2. VIII.

Ž4=ITALIJA Ž1=IL GIORNALE Ž2A=2. VIII. 1997. Ž3=Ezuli: dosta rata s Tuđmanom i Kučanom "Bučan je poziv na 'pomirenje' koji su julijsko-dalmatinski ezuli odaslali Sloveniji i Hrvatskoj. Pedeset godina poslije mirovnog sporazuma Italije i pobjednika u Drugom svjetskom ratu, što je 350 tisuća Istrana, Riječana i Dalmatinaca, prisiljenih na bijeg sa svoje zemlje pred Titovim partizanima, doživjelo kao 'diktat', dijaspora preuzima inicijativu prigodom svjetskog skupa sazvanog u Trstu za 13. i 14. rujna. U pismu od 30. srpnja naslovljenom šefu države Oscaru Luigiju Scalfaru, Denis Zigante, predsjednik Nacionalne federacije koja okuplja šest najvažnijih udruga ezula, piše: (...) da bi se napravio temeljni korak prema potpunom pomirenju, obnavljajući vam poziv da sudjelujete na skupu, federacija ezula vas moli da službeno pozovete i predsjednike Slovenije i Hrvatske na veličanstvene proslave koje će se održati 14. rujna na fojbama Basovizza i Monrupino (...) a osim toga će se odati poštovanje u Risieri di san Sabba, simbolu žrtava koji je povezao sve narode ove mučeničke zemlje'. Zapravo se Slovenca Milana Kučana i Hrvata Franju Tuđmana potiče da ranu otvorenu pola stoljeća zatvore simboličnim činom poštovanja žrtvama. Fojbe su kraške špilje gdje su 1943. i koncem Drugoga svjetskog rata po nalogu maršala Tita bačene tisuće sunarodnjaka. U Basovizzi i Monrupinu, na visoravni koja nadvisuje Trst, osim talijanskih i njemačkih vojnika, počivaju i stotine civila deportiranih iz julijskog glavnog grada koji je u svibnju 1945. bio 40 dana pod okupacijom Titovog IX. korpusa. Risiera je međutim bila jedini njemački logor za istrebljenje odakle se nisu vratili antifašisti i Židovi. (...) 'Netko je rekao da su julijski ezuli protiv pomirenja sa Slovenijom i Hrvatskom. Ništa nije pogrešnije i nelogičnije: ezuli traže povrat vlastitih kuća ili mogućnost da ih otkupe i u isto vrijeme žele da se iza granice stabilizira mirna klima civilnog suživota', piše dalje u dugačkom pismu Zigantea Kvirinalu. Ezuli dakle naglašavaju da se cilj 'pomirenja' ne može postići prije nego što se 'pravedno riješi problem napuštene imovine. Odbijanje ili zakašnjenje talijanske vlade da isplati pravedne odštete za ta dobra (...) moglo bi se protumačiti kao prešutno političko jamstvo etničkom čišćenju Istre, Rijeke i Dalmacije, kao nedostatak priznanja nepravda, protjerivanja i patnja koje su julijsko-dalmatinski izbjeglice morali pretrpjeti i podnijeti.'(...) Unatoč tomu, problem napuštene imovine nije zatvoren: s Ljubljanom se ne može sporazumjeti hoće li doći do povrata imovine, barem simboličnog, šačice kuća. S Hrvatskom na čijem su području dvije trećine Istre, otvoreno je ... ali Zagreb ne želi ni čuti" - piše među ostalim Fausto Biloslavo. 060105 MET aug 97