28. VIII. TRIBUNE DE GENEVE, UVODNIK (ANDRE NAEF)

Ž4=ŠVICARSKA Ž1=TRIBUNE DE GENEVE Ž2=28. VIII. 1997. Ž3=Bosna: između dva zla "U prosincu 1992. godine Lawrence Eagleburger, tada šef američke diplomacije, doputovao je u Ženevu s popisom ratnih zločinaca s područja bivše Jugoslavije, a na vrh popisa stavio je Slobodana Miloševića. Tri godine kasnije, srbijanski Predsjednik, koji je u međuvremenu postao nezaobilazni oslonac za pronalaženje rješenja u Bosni pregovorima, šalio se s Richardom Holbrookeom u Daytonu dok su jeli jastoge. Sada se povijest ponavlja: Zapad (prije svega Amerikanci) je opet prisiljen birati između dva zla: ovoga puta između Radovana Karadžića, vođe bosanskih Srba, ukopanog u svojem orlovskom gnijezdu na Palama, i Biljane Plavšić, sadašnje predsjednice 'Republike Srpske' koja je svoj vrhovni stožer postavila u Banjoj Luci. Jer, iako je protiv ovog prvog međunarodni sud u Haagu raspisao potjernicu zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti, ni ova druga, kao što to piše i 'The Economist', nema ništa zajedničkog s Ivanom Orleanskom. Tijekom cijelog rata bila je oduševljena politikom etničkog čišćenja i, uostalom, nije li upravo ona izjavila da su Srbi genetski predodređeni da protjeraju Muslimane? Riječi kojih se ni Goebbels ne bi posramio... Razlika, s gledišta zapadnih država koje jamče za provođenje Daytonskog sporazuma, jest prije svega u tome što ih Radovan Karadžić neprestano sabotira u nastojanju da srpski dio Bosne priključi Srbiji, dok je gospođa Plavšić prihvatila formulu o jednoj jedinstvenoj Bosni s dva federalna entiteta: jednim srpskim, a drugim hrvatsko-muslimanskim. U tom odmjeravanju snaga između srpskih suparnika koji su do sada bili kao dva prsta jedne ruke nisu nepoznata ni gospodarska pitanja. Iako je formalno udaljen s bilo kakve javne dužnosti, Karadžić i dalje vlada iza kulisa i ubire veliki prihod od krijumčarenja svake vrste kojima se bavi mafija na čijem je on čelu. Gospođa Plavšić, naprotiv, odlično vidi kakvo katastrofalno stanje vlada u Banjoj Luci - nekada krasnom gradu, etapi na putu iz Europe prema Istoku - u kojoj je prosječna plaća manja od 150 franaka, a nezaposlenost doseže 90 posto. Preokrenuvši kaput, sadašnja predsjednica srpskog entiteta nada se dobiti pomoć Zapada koja je sve do sada, zbog odbijanja primjene Daytonskog sporazuma, odlazila jedino hrvatskim i muslimanskim krajevima. S toga gledišta, gospođa Plavšić ispravno postupa budući da je osim potpore glavnine vojske i policije bosanskih Srba dobila i, kako izgleda, bezrezervnu potporu Zapada i NATO-ovih (SFOR-ovih) snaga. No, utakmica još nije dobivena, budući da Slobodana Miloševića još treba nagovarati da Karadžića preda sucima u Haagu bez prolijevanja krvi. A istina je da predsjednik jugoslavenske federacije - nedavno je izabran na tu dužnost - ima mnogo razloga za strahovanje od mogućih iskaza koje bi njegov bivši čovjek s Pala mogao dati i o njegovoj - velikoj - odgovornosti u jugoslavenskoj tragediji. A budući da je učvrstio vlast u odnosu na podijeljenu unutarnju oporbu, nesposobnu da kokretizira svoje pobjede na općinskim izborima s početka godine, beogradski je moćnik sada manje osjetljiv na pritiske Zapada. Zbog svega toga, NATO-u bi sada preostala samo jedna mogućnost, prepuna opasnosti, ali neizbježna: provođenje munjevite operacije posebnih snaga kojom bi se potražilo vladarčića na Palama", piše Andre Naef. 010325 MET sep 97