THE WASHINGTON POST, 31. VIII., NATO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=31. VIII. 1997. Ž3=Vrpoljenje u pitanju NATO-a "Predsjednik je Clinton u srpnju pobjednički putovao Europom, slaveći odluku NATO-a da otvori svoja vrata Poljskoj, Mađarskoj i Republici Češkoj. 105. kongres, koji će se održati u utorak, na svojem će dnevnom redu imati ratifikaciju proširenja NATO-a. Na vagi nije samo budućnost Saveza; proširenje je središnja točka Clintonove vanjske politike te test njegove sposobnosti da stvori novu vrstu američkog internacionalizma za sljedeće stoljeće", piše Charles A. Kupchan. "Vrijeme je da mi, koji smo se uporno borili protiv proširenja budući da ono riskira otuđenje Rusije i ponovnu podjelu Europe, podignemo bijelu zastavu. Troškovi zaustavljanja proširenja u američkom Senatu bili bi previsoki. Zagovornici i protivnici trebali bi stoga prestati izmjenjivati udarce te se usredotočiti na problem kako to najbolje učiniti. Sad kad je Clinton uspješno prodao proširenje Rusima i svojim kolegama u NATO-u, glavni je izazov osigurati da i Amerikanci budu uz njega. Da bi se to postiglo vlada se mora osvrnuti na dva neuspjeha u svom sadašnjem pristupu. Kao prvo, Clinton mora prestati s nedosljednostima. Javna objašnjenja proširenja obiluju dvosmislicama. Ukoliko je ostavština ove debate ne samo veći NATO, već i prosvijećeni internacionalizam, vrijeme je da se govori otvoreno. Kao drugo, Clinton mora pružiti snažniju viziju toga kamo nas proširenje vodi. Ne radi se više o tome treba li primiti Poljsku, Mađarsku i Republiku Češku, već kako osigurati 'nepodijeljenu, slobodnu i mirnu Europu.' (...) Clinton i dalje tvrdi da proširenje 'briše europske linije razdvajanja'. Teško. Ono jednostavno te granice pomiče prema istoku. Clinton bi trebao priznati da NATO stvara novu liniju razdvajanja. Zatim bi trebao dokazati da je to vrijedno financijskih troškova i rizika od otuđenja Rusije. Postoje razumni argumenti. Nova linija razdvajanja odvaja demokratsku Europu. Ona države koje žele članstvo u savezu ohrabruje da riješe razmirice oko granica i štite prava manjina. Ta linija osigurava da Njemačka ne padne u napast poduzeti vlastite korake kako bi osigurala stabilnost istoka - što je potez koji bi uznemirio čitavu Europu. To možda nije toliko simpatično kao Clintonova tvrdnja da bi proširenje 'izbrisalo umjetnu europsku liniju koju je Staljin povukao krajem Drugog svjetskog rata', ali bi barem bilo istinito. Vlada bi se također trebala pozvati na argumente poput onih ministrice Albright, da je 'NATO obrambeni savez koji... ne gleda ni na jednu državu kao na neprijateljsku, posebice ne na demokratsku Rusiju koja prolazi kroz reforme'. No priključuje li se Poljska NATO-u da bi se štitila od Albanije? Svi znaju da je zaštita od oživljavanja ruske ambicije primarna sila koja stoji iza proširenja. To je razlog zbog kojega ga srednja Europa želi. To je razlog zbog kojeg su se Rusi tako žestoko protivili proširenju. A to je ujedno i razlog zbog kojeg je Clintonova vlada provela toliko vremena pregovarajući s Rusijom i tražeći načina da kompenzira Moskvu. Ukoliko strateški oprez nalaže proširenje NATO-a na srednju Europu, neka tako bude. No objasnite nam to. Recite istinu. Argument da će proširenje učiniti 'NATO savez jačim' također treba napustiti. U nedostatku prijetnje, NATO nije budni čuvar kakav je nekad bio. (...) Posljednji primjer korištenja fraza ima najviše potencijala zavaditi sugovornike u debati o proširenju; radi se o Bosni. Bude li sve išlo po planu, sljedećeg će ljeta Kongres nadgledati povlačenje američkih vojnika s Balkana, dok se razmatra ratifikacija proširenja NATO-a. Do sad je Clintonova vlada išla na ruku hipokriziji Kongresa, pretvarajući se da nitko neće primijetiti kako Amerika u jednom dahu izvlači svoje vojnike iz Bosne, a u drugom preuzima obveze da će braniti granice država koje se nalaze sjeverno od Bosne. Umjesto toga, Clintonova bi vlada trebala pokazati Kongresu da ne može imati i jedno i drugo: Ukoliko Kongres ne želi dopustiti ostanak američkih vojnika, ne može podupirati proširenje NATO-a. Mir u središtu Europe ili je vrijedan američkih života, ili to nije. (...) No treba li Rusija sjediti skrštenih ruku dok države s njezine zapadne strane ulaze u suprotstavljeni vojni savez? Clintonov plan stavlja Moskvu i Washington na dvije suprotne strane. A to i nije recept za ujedinjenu Europu. Samo je jedna alternativa kojom se može izbjeći ta slijepa ulica: otvaranje NATO saveza samoj Rusiji. NATO je sada središte novog atlantskoga sigurnosnog poretka. Razgovori o eventualnom uključenju Rusije i dalje su blasfemija u Washingtonu, no tako dugo dok ta država ide putem demokracije, njezin je konačni ulazak u Savez barem iz tri razloga logička potreba. Kao prvo, izgradnja nove Europe koja isključuje Rusiju, strateški nema smisla. Europska stabilnost u predstojećim desetljećima ovisit će o tome kako Rusija koristi svoju moć. (...) Jasno pokazivanje da će vrata Zapada biti otvorena za Rusiju ne može čekati kraj procesa proširenja. Rusija se dosad slagala s mjerama kompenzacije jer nije imala mnogo izbora i jer je bila suočena tek s mogućnostima ulaska srednje Europe u NATO. No kad prve nove članice počnu graditi obranu na svojim istočnim granicama te na vratima bude sljedeći val proširenja, teško da će se Rusi suzdržati. Kao drugo, integracija Rusije u NATO pomogla bi da se izbjegne stvaranje nove sive zone u srcu Europe. Krhke države koje će ležati između proširenog NATO-a i Rusije - baltičke države, Rumunjska, Bugarska, Moldavija, Bjelorusija, Ukrajina - ne mogu biti ostavljene na cjedilu. No uključenje tih država u Savez sigurno će stjerati Moskvu u opasan i osamljen kut. Jedino je rješenje ubrzati uključenje Rusije u NATO te tako omogućiti da siva zona Europe uđe u Zapad a da se nova linija razdvajanja ne primiče Rusiji. Kao treće, ulazak Rusije u NATO osigurao bi Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicama puno više utjecaja nad razvojem u bivšem sovjetskom prostoru. (...) Prihvaćanje Rusije u NATO promijenilo bi osnovni karakter Saveza. No kako se ruska demokracija produbljuje te nestaje rizik povratka imperijalnim težnjama, upravo je ta promjena ono što će biti potrebno da se NATO prilagodi novom europskom krajoliku. (...)" 010324 MET sep 97