THE NY TIMES, 26. VIII., NATO-RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 26. VIII. 1997. Dok NATO raste, START 2 strepi "Iako je još uvijek u početnom razdjelu, proširenje NATO-a već je oživilo neke uobičajene nesporazume i rezultiralo pogrješnim opažanjima u Rusiji i na zapadu", piše zamjenik predsjedavatelja Vijeća obrane ruskog parlamenta Alexei Arbatov. "U Rusiji postoji širok politički konsenzus da je proširenje NATO saveza ne samo u suprotnosti s ruskim sigurnosnim interesima, već da također predstavlja kršenje nekih opće prihvaćenih pravila kojima je završio hladni rat. Rusija se složila s ponovnim ujedinjenjem Njemačke i njezinim ostankom u NATO savezu; složila se s raspuštanjem Varšavskog pakta te na kraju i Sovjetskog Saveza; pristala je na dublje ograničenje nuklearnih i konvencionalnih snaga, na povlačenja pola milijuna vojnika iz srednje Europe u šatore ruskih polja. Dok se Moskva sa svim tim slagala, nitko se nije sjetio upozoriti ju da će se NATO, najmoćniji vojni savez svijeta, početi kretati prema ruskim granicama. Baš suprotno, zapad je Moskvu opetovano uvjeravao da će ju prihvatiti kao sebi jednakog, stvarnog partneara u globalnoj politici te da nijedna veća odluka o međunarodnoj sigurnosti neće biti donesena bez nje. Pa, madridski vrhovni skup NATO-a u srpnju jasno je pokazao da će se takve jednostrane odluke donositi te da je rusko mišljenje važno - sve dok se slaže sa stajalištem zapada. Ne radi se o tome da Rusi žele ukinuti NATO. Nu njima bi bilo draže da taj veliki vojni savez nađe druge funkcije u razdoblju poslije hladnog rata. Primarno pitanje za Ruse ostaje neriješeno: Ukoliko se NATO proširuje kao vojno obrambeni savez, gdje leži prijetnja njihovim novim članovima - Poljskoj, Mađarskoj i Republici Češkoj - koja opravdava takvo proširenje (osim 'povijesnih nedaća' kojih ne manjka ni u Rusiji)? Ukoliko se, s druge strane, NATO proširi na novu ulogu - kao što je utemeljenje europskoga sigurnosnog sustava za očuvanje mira - čemu žurba, i zbog čega se mišljenje Moskve odbacuje? Ukoliko postoji razlog za žurbu, zašto se Rusiju ne uzima ozbiljno, kao člana takvoga sigurnosnog sustava? Zašto joj se umjesto toga nudi samo Partnerstvo za mir - 'mlađi NATO' za bivše komunisitičke zemlje - i još jedno savjetodavno vijeće? I zašto su oni nedovoljni za države kandidate, a dovoljno dobri za Rusiju? U najboljem slučaju, proširenje NATO-a na istok u Rusiji se doživljava kao pogrješna politika, koja bi mogla završiti komplikacijama i novim kontroverzama. U najgorem se slučaju ono vidi kao provedba 'velikoga nacrta' opkoljavanja i izolacije Rusije, kako bi zadobili nad njom veliku stratešku superiornost te je napokon jednom zauvijek uništili kao europsku silu. Činjenica da je ruska reakcija na madridski vrhovni skup bila prilično tiha nije razlog za zadovoljstvo: ljeto je mrtva sezona za moskovsku politiku, vrijeme odmora. Nema sumnje da će se pitanje NATO-a na jesen pojaviti u ruskoj politici s triputa jačom snagom: u raspra o pitanjima smanjenja troškova proračuna za obranu koji predlaže vlada, ratifikacije ugovora o nadzoru naoružanja kao što je START 2, te većim smanjenjima veličine vojske. U sva tri slučaja, brige koje donosi proširenje NATO-a bit će glavna zapreka postizanju prave odluke. Jedna prihvaćena predodžba u Sjedinjenim Državama jest da 'obični ruski čovjek' ne mari o proširenju NATO saveza. Nu ipak, ukoliko o tom pitanju razgovarate s 'običnim čovjekom koji se imalo zanima za vanjske poslove' primjetit ćete da je vrlo zabrinut. Takvih ljudi ima na milijune. To su umirovljenici koji se sjećaju strahota Drugog svjetskog rata. To su članovi vojske, djelatnici u obrani, medijski profesionalci, vladini službenici i politička elita. Te skupine se u velikom broju pojavljuju na izborima - ili izravno provode izborne kampanje, utječu na javno mišljenje ili pomažu u oblikovanju političkih odluka. Što se tiče START-a 2, koji poziva na veće dugoročno smanjenje nuklearnoga oružja u Rusiji i Sjedinjenim Državama, Helšinski dogovor iz ožujka o produženju razdjela za ispunjenje ugovora povećao je izglede da će Rusija ove jeseni ratificirati ugovor. Isto je postignuto i postavljanjem novog ministra obrane Igora Sergejeva, koji zagovara dogovor. Ipak, oponenti dogovora u ruskom parlamentu mogli bi, u želji da ga zaustave, iskoristiti političke napetosti oko proširenja NATO saveza. Osobno, zalažem se za ratifikaciju, nu dobro je imati na umu da dogovor predviđa mnogo veća smanjenja - i mnogo veće troškove - za ruske nego za američke snage. I treba se prisjetiti da Boris Jeljcin, u vrijeme sklapanja dogovora prije pet godina, nije mogao ni zamisliti da će se NATO približavati ruskim granicama. Iznenađujuće je da čak i sada neki ljudi sa zapada ne vide kako Rusija, za razliku od Sjedinjenih Država, nije homogeni politički igrač koji se služi sofisticiranim pregovaračkim strategijama. Većina ruskih političkih akcija rezultat je oštrih domaćih borbi, a strani i domaći događaji mogu poremetiti međunarodnu ravnotežu i utjecati na političke odluke. Mnogi od onih koji pokušavaju uvjeriti Sjedinjene Države da ne prošire NATO ljudi su koji su posvetili svoje karijere (a vjerojatno i više od toga) ruskoj koristi i poštenoj suradnji sa Sjedinjenim Državama. Oni još uvijek zagovaraju ratifikaciju Starta 2, nu u buci o proširenju saveza, njihov se glas jedva može čuti. Nikad ne bih tvrdio da Rusija nije činila pogrješke u odnošajima s drugim državama i u domaćima pitanjima. Siguran sam da proširenje NATO-a neće slomiti rusku demokraciju, ali će ruskim demokratima otežati postizanje ciljeva. Rusi vide madridski sastanak najvećim porazom moskovske politike partnerstva sa zapadom. Taj sastanak se smatra korakom unatrag, a demokrati su domaća politička stajališta, obveze i planove reformi uglavnom temeljili na takvoj suradnji." 270353 MET aug 97