DNEVNI PREGLED 166 29. KOLOVOZA 1997.

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 28. VIII. 1997. Današnji 'Le Monde' na naslovnoj stranici objavljuje tekst pod naslovom 'Sjedinjene Države uvježbavale ruandsku vojsku za vrijeme navale u Zairu' u kojem piše o misiji Ujedinjenih naroda koja istražuje kako je počinjen pokolj nad Hutu izbjeglicama. Prema jednom izviješću Pentagona američki vojni podučavatelji uvježbavali su ruandsku vojsku najmanje od 1996. godine. Dosada je Washington službeno priznavao da je slao ljude koji su navodno učili ruandske vojnike kako se deminira teren i predavali vojno pravo. Pentagon također demanatira da su američki vojni podučavatelji bili zajednom s ruandskom vojskom tijekom navale u Zairu gdje se borila na strani Lorenta Kabile i sudjelovala u rušenju s vlasti maršala Mobutua. Međutim prema francuskoj doglasnoj službi američki savjetnici su boravili u istočnom Zairu u trenutku kada je započela navala. Upravo u to vrijeme je počeo veliki pokolj nad Hutu izbjeglicama iz Ruande. Saznalo se također da je misija američkih eksperata bila intenzivnija od srpnja 1996. godine, ali je tek u srpnju ove godine general Kagane priznao da je imao američku pomoć od koje je imao korist, prije svega Laurent Kabila. Američki savjetnici su se kretali na terenu posebno u području Gome što objašnjava i nestanak dvojice. Prema francuskoj doglasnoj službi ta dvojica Amerikanaca radila su na crti razdvajanja između pobunjenika i bivše zairske vojske, piše 'Le Monde'."(RFI) BRITANSKI RADIO - BBC 28. VIII. 1997. Previranja u vodstvu bosanskih Srba i danas zaokupljaju pozornost djela britanskog tiska. Tako Tom Walker u 'The Timesu' piše o tome kako su službenici na banjalučkom vojnom uzletištu jučer izjavili da se spremaju za posjet jugoslavenskog predsjednika Miloševića republici srpskoj. To je, ističe autor članka u 'The Timesu', prvi njegov posjet Bosni od rata. Sad se čini da će kriza što prijeti rascijepom na teriroriju bosanskih Srba gotovo sigurno prerasti u regionalni problem. Najprije je to bio sraz dvaju srpskih nacionalista, predsjednice Biljane Plavšić i njezina prethodnika Radovana Karadžića. Sad zapadni diplomati govore o zamršenim panjugoslavenskim savezima koji uvlače u klupko Srbiju i Crnu Goru. Gospođa Plavšić sad ima na svojoj strani redarstvo, većinu vojske i vodstvo Srpske pravoslavne crkve. Karadžić ima praznu retoriku koju podupire dio medija koji je još pod njegovim nadzorom. Nu jučer su stizale vijesti da se još jedan dalekovidnički odašiljač, onaj kraj Doboja, sprema prijeći na Plavšićkinu stranu. Ujedinjeni narodi jučer su izjavili kako su čuli pucnjavu u blizini odašiljača. Oni kažu kako gradsku redarstvenu postaju čuvaju ... U diplomatskim krugovima čuju se glasine, kaže dalje u svom dopisu iz Banja Luke Tom Walker, da su se žestoko posvađala trojica ljudi kojima je svima na umu međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. To su Milošević, Karadžić i Karadžićev pobočnik Momčilo Krajišnik, srpski predstavnik u bosansko-hercegovačkom predsjedništvu. Svi oni znaju previše o međusobnim ratnim ulogama. U Banja Luci se smatra da ako jedan od njih ode u Haag, svakako za njim krenuti i ostala dvojica. Protukorupcionaška kampanja gospođe Plavšić gura ih prema kraju, osim ako Milošević nekako ne uspije zakočiti vlak. Sasvim je moguće da se oni raziđu, kaže jedan zapadni diplomat. Karadžić očajnički želi spasiti kožu, a Krajišnik i Milošević su pod žestokim pritiskom međunarodne zajednice, zaključuje spomenuti diplomat u članku Toma Walkera u 'The Timesu'. Andrew Gambell piše u 'The Independetu' kako Miloševićevo putovanje u Bosnu izgleda kao njegov klasični manevar kako bi postigao da kakav god bio ishod krize on bude zaslužan za njezino riješavanje. Borba za vlast u t.zv. republici srpskoj, kaže Gambell, dostigla je novi vrhunac ogorčenosti od prošlog vikenda kad je gospođa Plavšić uspjela uspostaviti nadzor nad banjalučkim studijima državne dalekovidnice. Gotovo sigurno zahvaljujući glasnoj potpori koju je dobila sa zapada, ona je također pridobila oko polovicu zastupnika u srpskoj skupštini, znatan dio redarstva i možda polovicu vojnih zapovjednika. U međuvremenu se mrvi moć Karadžićevih sljedbenika koje vodi Momčilo Krajišnik. Zapadne sile prikazuju krizu kao sukob pragmatične gospođe Plavšić koja se smatra spremnom poduzeti korake za primjenu Daytonskog mirovnog sporazuma i ekstremnoga Krajišnika kojega ... želi podijeliti Bosnu na dva ili tri dijela. Nu stvarnost je složenija, tvrdi auktor članka u 'The Independentu'. Gospođa Plavšić je nepokajani nacionalist u čijoj okolini se nalazi nekoliko vrlo neugodnih likova. Istina je da je Krajišnik organizirao vrlo unosno crno gospodarstvo, ali mjesni promatrači također drže da on može biti pragmatičan dok mu to odgovara. Ključna osoba je Radovan Karadžić, prvi na popisu optuženih u međunarodnom sudu za ratne zločine. Dosad je Slobodan Milošević, glavni manipulator balkanske politike obje strane izigravao u vlastitu korist, naizgled podupirući gospođu Plavšić, a istodobno ne skrivajući da je i dalje u dosluhu sa drugom stranom, zaključuje u 'The Independentu' Andrew Gambell. Carin Collman piše u 'The Guardianu' kako je američka državna tajnica Madeleine Albright u posljednje vrijeme uložila pritisak na Slobodana Miloševića tražeći od njega da se odredi i da podupre Biljanu Plavšić u njezinu sučeljavanju s Radovanom Karadžićem. On se dosad oglušavao na pozive zapada da pomogne u hvatanju ratnih zločinaca pa je glavnooptuženi suda u Haagu Radovan Karadžić ostao na slobodi. Ekstremni zastupnici u srpskoj skupštini prijete da će se povući s mjesnih izbora koji su planirani za 13. i 14. rujan. Nakon zasjedanja u utorak, izjavili su da uvjetu nisi dobri za izbore i da nisu zadovoljni načinom na koji ih priprema Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Nu Organizacija nastavlja pripreme za izbore usprkos mogućem bojkotu ekstremista. Kako vladajuća stranka koja ima sve prednosti svijeta može reći da uvjeti nisu dobri za izbore, pita predstavnik organizacije u Sarajevu David Foley. Auktorica članka u 'The Guardianu' zatim se prošetala među građanima Pala i zaključila da je njima preko glave toga što ih opet uvlače u sukob mimo njihove volje. Nakon tri i pol godina rata njihovo je gospodarstvo u rasulu i postoji opasnost da ga sadašnji sukob među Srbima samo još više upropasti, zaključuje Carin Collman u 'The Guardianu'. Nekoliko listova osvrće se i na sinoć odigranu utakmicu u prednatjecanju nogometnog Kupa europskih pravaka između zagrebačke Croatije i engleskog Newcastlea u Zagrebu koja je završena neriješeno 2:2, ali se Newcastle plasirao u dalje kolo natjecanja jer je u prvoj utakmici u Engleskoj pobijedio sa 2:1. Tako 'The Daily Telegraph' piše među ostalim kako je to bila utakmica discipline u obrani čvrstine i sjajnih protunapada Newcastlea, ali priznaje da je engleskom timu pripomogao sudac. 'The Guardian' dodaje kako je maksimirski stadion u Zagrebu bio pun sat i pol prije početka utakmice i buka je bila zaglušna kada je igra počela. No usporkos nazočnosti naoružanih vojnika na trkaćoj stazi oko igrališta atmosfera je bila strastvena, ali ne i ružna pa je gostujućim igračima veća briga bila nesnosna sparina. Newcastle je postigao odlučujući gol u posljednjoj minuti produžetaka. On ostaje u kupu prvaka, a Croatiji ostaje utješna nagrada sudjelovanje u kupu UEF-a, zaključuje 'The Guardian'. Od ostalih vijesti izdvajamo onu o uhidbi pripadnika libijske tajne službe u Italiji pa je tako, piše 'The Guardian, zvršena 11-o godišnja potraga za počiniteljima bombaškoga napadaja u berlinskom disco clubu koji je doveo do američkog bombardiranja Libije. Musbah Abulgasem Eter posljednji je od pet bjegunaca za koje se tvrdi da su izveli akciju u kojoj su poginula dva američka vojnika i jedna Turkinja. Sumnjalo se u američke tvrdnje da Libija stoji iza napadaja, nu u veljači je sud u Berlinu optužio pet ljudi uključujući Etera na osnovi podataka prema kojima su libijski agenti isplanirali napadaj zbog potapanja jednog libijskog broda, zaključuje 'The Guardian'. 'The Financial Times' piše o sve tješnjim vezama Rusije s Kinom koje su jučer još učvršćene sklapanjem unosnog ugovora o kupoprodaji oružja. Poteklih mjeseci je Moskva nezadovoljna time što nije primljena u krug razvijenih zapadnih zemalja razvila veze sa Srednjim istokom i Azijom. Odnošaji s Kinom u središtu su ruske diplomatske navale na istok. Kineski general Liu Hua Čing sad je potpisao ugovor u Moskvi za kupovanje ruskog oružja vrijedan stotinu milijuna dolara, a ukupno je Kina u protekloj godini potrošila milijardu dolara na rusko oružje, što je 30 posto ruskog izvoza oružja. Kina također pregovara o licenci za proizvodnju ruskog lovca SU-27, zaključuje 'The Financial Times'. Japan razvija nadzvučni putnički zrakoplov tri put veći od Concordea koji bi mogao preletjeti između Tokija i Londona za nešto više od pet sati, piše 'The Independent'. Zrakoplov će prevoziti 300 putnika, a letjet će brzinom od 2,5 tisuće kilometara na sat. Japansko ministarstvo trgovine razvija projekt u suradnji s konzorcijem pripadnih udružaba, uključujući Mitzubishi koji se nada da će proizvesti slitinu od ugljičnih vlakana koja će moći podnijeti temperature na takvom letu, zaključuje 'The Independent'. *** Svjetske su agencije danas naširoko prenijele pisanje izraelskog dnevnika 'Haretz' koji navodi jednog višeg izraelskog dužnosnika da je nedavna odluka o uspostavi diplomatskih veza s Hrvatskom otvorila Izraelu mogućnost da toj zemlji prod vojnu opremu u vrijednosti od 100 milijuna dolara. Poslušajte i pojedinosti tog ugovora kako su ih danas prenijele svjetske novinske agnecije. "Agencija Reuters prenosi tvrdnju dnevnika 'Haretz' kako je ured izraelskog prmijera Benjamina Netanyahua te izraelsko ministarstvo obrane izvršilo pritisak na dužnosnike izraelskog ministarstva vanjskih poslova da se ubrza normalizacija veza s Hrvatskom zbog realizacije nadolazećega ugovora o prodaji oružja. 'Haretz' prenosi jednog višeg izraelskog dužnosnika koji je kazao kako se pregovori o vojnoj suradnji Izraela i Hrvatske vode već nekoliko godina te kako je u žarištu tih pregovora prodaja nesmrtonosnoga konvencionalnog naoružanja vrijedna 100 milijuna dolara. Nu, nastavlja agencija France Press dnevnik 'Haretz' navodi neke druge izvore koji tvrde kako je riječ o ugovoru vrijednom i 200 milijuna dolara. Reuters nadalje prenosi vojne stručnjake koji vele kako bi ugovorom mogao biti obuhvćen širok spektar nesmrtonosnoga oružja poput suzavca, kaciga, zvučnih granata, sonde radara i elektronskih senzora za otkrivanje infiltratora na pograničnim prijelazima. Izrael je jedan od najboljih svjetskih modernizatora oružja. Posebno se specijalizirao za poboljšanje ruskih tankova i zrakoplova, a poznavatelji ističu kako je Hrvatska pak u posjedu velike količine oružja sovjetske proizvodnje među kojima se ističu tankovi T-55, vjerojatno i tankovi T-72 te zrakoplovi MIG." *** Prije nekoliko dana pronio se glas da bi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević mogao intervenirati u borbi za vlast u republici srpskoj te da su Sjedinjene Države od njega zatražile da podupre Biljanu Plavšić. Nu, kako u sljedećem prilogu javlja naš beogradski suradnik Duško Manadić, čini se da od posjeta Slobodana Miloševića Banja Luci zasada još nema ništa. "Od najave da će Slobodan Milošević posjetiti Banja Luku i tamo razgovarati s Biljanom Plavšić zasada se ništa nije ostvarilo. Uostalom tamo stanje nije ni približno mirno da bi predsjedniku Srbije bio osiguran miran put i boravak u krajini. U međuvremenu ovdje mediji prenose jednu izjavu predsjednice republike srpske Biljane Plavšić da je ona ukleti antikomunista, a da se Milošević te ideologije ne može osloboditi i tu je njihova osnovna razlika. Dramatični događaji u srpskom dijelu Bosne posebice u Brčkom i Bijeljini ovdje izazivaju veliko zanimanje. Neovisni mediji daju golem i dramatični publicitet svemu što se tako događa u sukobima između srpskih civila i vojnika SFOR-a. Državni krugoval i dalekovidnica su do večeras uglavnom šutjeli, a u prvom dnevniku državne dalekovidnice data je opširna inačica događaja. Opisuje se kako je narod nasrnuo na gostujuće vojnike, a to jednako prikazuju i neovisne krugovalne i TV-mreže. Za neovisnu dalekovidnicu BK telecom izjavu je dao predsjednik vlade s Pala Gojko Kličković. On je rekao da je srpski narod u Bosni dao SFOR-u ono što je bilo logično očekivati budući je riječ o okupatorima. Nešto drukčiju izjavu dao je Momčilo Krajišnik koji emitiraju svi mediji uključujući i državne. On je rekao da netko želi stvoriti stanje koje bi dovelo do povlačenja međunarodnih snaga što može izazvati opasno stanje na crtama razdvajanja i dodao da je SFOR postao od gosta nešto što još ne možemo nazvati okupatorom. Posebno veliko zanimanje ovdje danas izazvao je interview što ga je Robert Gelbard dao beogradskom dnvnom listu 'Danas'. On je decidirano naglasio da Amerika neće ni za jednu točku uzmaknuti od Daytona i upro prstom na, kako je naglasio, one s Pala. Za njih se zapitao, zar postoji netko tko ih može pomagati budući da se totalitarno ponašaju. Optužio je Pale da na različite načine opstruiraju Dayton, uključujući i slobodu kretanja i povratak izbjeglica. Za Miloševića s kojim se sastaje sutra u Beogradu nakon povratka iz Moskve Gelbard je rekao da ukoliko ne ostvari Daytonski sporazum čiji je on potpisnik slijedi mu još veća izolacija bez obzira na tradicionalno dobre povijesne veze između Amerike i Srbije. Založio se izrijekom za multietničko Sarajevo."(BBC) NJEMAČKA DIE WELT 29. VIII. 1997. Još je sjena nad jadranskim biserom "U Dubrovnik se vratila normalnost a također i putničari. Ali u zaleđu grada još su jasno vidljivi ožiljci rata. Kuće koje su 1991. gorile, podsjećaju i na napadaje iz prošlih stoljeća - i na prastaru uljudbenu granicu koja je bila odmah iza hrvatskih brda na obali. Dubrovnik - na prvi pogled sve je kao i prije. Dubrovnik, 'jadranski biser' ovoga ljeta opet oživljava. 'Stradun' - glavna ulica staroga grada okružena zidinama i tvrđavama kojom ne smiju prolaziti samovozi, opet vrvi posjetiteljima. Samo će izvježbano oko usred ljetnoga sjaja još raspoznati brazgotine od krhotina granata iz proteklih godina. Pred starom gradskom lukom opet su usidreni međunarodni brodovi, guslački virtuoz Gideon Kremer održava koncert u okviru ljetnih svečanih igara, gosti se sunčaju na obalama slikovite strme obale. Nezamislivo je da su Srbi još prije dvije godine iz jedva 20 kilometara udaljenog gradića Trebinja, odmah iza obalnih brda, redovito gađali zračnu luku raketama i granatama. Iako nije počinjena gotovo nikakva šteta, to je bilo dovoljno da zamre bojažljivi dolazak stranaca. Izreka srpsko-hercegovačkog vođe Vučurovića - bivšeg šofera - postala je poznata: 'Ministar dubrovačkoga turizma sam ja'. To je prošlost jednako kao i sjećanje na opsadu od strane srpsko-crnogorskih postrojba na smjeni godina 1991./92. kad je Dubrovnik mjesecima vegetirao bez struje i slatke vode a Srbi došli na nekoliko stotina metara do gradske granice. Odmah iznad staroga grada na brdu Srđ na koje je nekada vozila uspinjača (uništena u ratu), stoji Napoleonova tvrđava - impozantna utvrda koju su izgradili Francuzi. Pokraj odašiljača Hrvatske televizije kojeg su uništile srpske rakete i koji je obnovljen, vide se tragovi rata kao da su se tu još jučer vodile borbe. Jedan od civilnih čuvara otvara ogradu. 'Nijemce i Austrijance', kaže, 'uvijek rado puštam unutra.' Jer, dodaje: 'Nijemci su nam pomogli u najtežim trenutcima. Bez njemačke pomoći mi Hrvati danas ne bismo bili slobodni.' Na zaravni pokraj tvrđave su spomen ploče i svježim cvijećem okićeni nadgrobni spomenici poginulih hrvatskih branitelja. Najmlađemu je bilo tek 19 godina. 'Srbi su sjedili na krovu i na gornjem katu utvrde i već su mislili da im je sve u rukama', pojašnjava čuvar. Ali naši su mladići bili u donjim katovima. Na stubama i po hodnicima odvijale su se ogorčene borbe. Dubrovčani su dobro znali: da nisu uspjeli zadržati utvrdu i odbiti napadače, grad bi bio izgubljen. Stanje bi bilo sasma drukčije - danas bi Dubrovnik bio u srpskim rukama. Kad se danas s visine Napoleonove tvrđave gleda na more, otoke i grad, točno se može razumjeti izloženi položaj. Hrvatski obalni pojas širok je svega nekoliko kilometara, sljedeći gorski lanac već je u srpskim rukama. Nekoliko metara iza dubrovačkoga sela Brgata s crkvom koja se doima mletačkom, kraj je svijeta: španjolski jahači zatvaraju cestu, hrvatski redarstvenici savjetuju vam da se što žurnije vratite. Jednako prolaze oni koji voze 'magistralom' u smjeru Crne Gore: iza jednoga zavoja vidi se hrvatska granična čuvarnica a odmah iza nje crnogorska granica s plavo-bijelo-crvenom zastavom 'Savezne republike Jugoslavije'. Osim redarstvenika nema ni žive duše - gotovo neugodna tišina leži iznad krajolika koji podsjeća na Provansu ili Toskanu. Ako se skrene s glavne ceste, nailazi se na idilična sela, jedan stari franjevački samostan posvećen svetom Vlahu, idilični krajolik. Dugogodišnji upravitelj dubrovačkih svečanih igara Tomo Vlahutin poziva na domaću šljivovicu u svoju nužno obnovljenu kući koju je naslijedio još od svojih roditelja i djedova. Kuća je poput skoro svih kuća u dolini Konavla koju su Srbi i Crnogorci opljačkali i razorili. U nekim je slučajevima ustanovljeno da su Crnogorci 1991. spalili one iste kuće koje su uništili još 1806. godine. Tada su Dubrovnik već jedanput napali njihovi susjedi. I danas se osjeća da se krvavi rat proteklih godina nije zapalio samo zbog slučajnih motiva. Tu već stoljećima protječe granica mentaliteta i uljudbe. Na obali je vladala Dubrovačka republika - tada se češće rabio talijanski naziv Ragusa. Ragusa - Dubrovnik imao je daleko više zajedničkoga s talijanskim državama-gradovima na drugoj obali Jadrana, s Firencom, Sienom, Bolognom, s latinsko-sredozemnim svijetom nego s divljim zaleđem koje je još do 1878. pripadalo Osmanlijskom carstvu. Još danas na rubu grada postoji mali vodotok koji nosi naziv 'zlatni potok' - dovdje ali ne dalje smjela su dolaziti turska izaslanstva po zlato kojim im je bogata duborvačka trgovačka politika plaćala danak - da bi tako kupila mir i sigurnost. Zidine koje do današnjega dana okružuju Dubrovnik, otkrivaju s kakvim su nepovjerenjem stari Dubrovčani gledali 'divlje zaleđe'. To se nepovjerenje stalno potvrđivalo i u ovom stoljeću: još u ljetu 1991. kad je napadaj Srba i Crnogoraca visio u zraku, mnogi su se Dubrovčani nadali da se ipak neće ništa dogoditi. Naposljetku se uvijek živjelo u sujedstvu s ljudima one strane granice. Crnogorci i Srbi bi na putničarstvu ipak mogli dobro zaraditi. Zašto bi rezali granu na kojoj i sami sjede? Nu upravo se to dogodilo: Crnogorci su pljačkali i razarali okolicu Dubrovnika - ali su istodobno rušili jedini temelj vlastite egzistencije jer bez otvorene kopnene veze prema sjeverozapadu - a ona vodi preko Hrvatske - za njih nema spomena vrijednoga prometa stranaca ni gospodarskoga uzleta. Crnogorci su time dospjeli u neko 'babilonsko zarobljeništvo' Beograda. U Molunatu, najjužnijem mjestu dubrovačke rivijere, sjedi nekoliko hrvatskih redarstvenika u sjeni stabla i piju pivo na podnevnoj žegi. U luci se ljulja brzi redarstveni čamac i zapadne jahte. Gazda jednog od malih pansiona na slikovitoj obali ponovno je uredio svoju kuću. 'Tu Srbi nisu razrušili tako puno jer su Molunat htjeli kao svoj pristup moru za srpsku republiku', kaže. Sada prvi put opet ima goste - ali to nisu kao prije Nijemci ili Austrijanci nego - Slovaci. Odmah iza Molunata kraj je svijeta: na obronku ophodi džip hrvatskoga graničnog redarstva - brda Crne Gore su nadohvat ruke. A odmah iza ugla leži poluotok Prevlaka koji pripada Hrvatskoj a koji nadzire ulazak u Bokotorski zaljev. Sada su tamo postavljeni promatrači UN-a - a zahtjev Crne Gore da Hrvatska taj strategijski poluotok ustupi ostatku Jugoslavije, jedan je od razloga zašto tu ne napreduje normalizacija. S hrvatske strane je došao prijedlog da se poluotok razvojači i - pretvori u nudističku plažu. Nu srpska strana drži Kotor svojom mornaričkom bazom. Zbog toga je dosad propalo svako približavanje" - piše Carl Gustaf Stroehm. FRANKFURTER ALLGEMEINE EZITUNG 28. VIII. 1997. Vojna tehnika u dvostrukom svjetlu "Vijest da je američki bombaš B-2, na svijetu najskuplji i u najvećoj tajnosti držani vojni zrakoplov uporabljiv samo za lijepog vremena, izazvala je primjeran sarkazam. Vlada u Washingtonu obvezana na strogu štednju daje 44,7 milijardi dolara za 21 primjerak jednoga tipa zrakoplova za koji ni zrakoplovni generali ne znaju točno što bi s njim u ozbiljnom slučaju. Njegova prvobitno zamišljena strategijska zadaća u međuvremenu je otpala. Letači su tim 'nevidljivim bombašom' trebali uletavati duboko u sovjetski zračni prostor, tamo precizno baciti vodikove bombe i zatim se - da ih neprijateljski radar uopće nije otkrio - sretno vratiti na svoje uporište. Od svršetka hladnoga rata je formulare za takve djelatne zapovjedi u pismohranama Pentagona prekrila prašina. Iako dakle zasad za taj zrakoplov ne postoji strategijska primjena koja bi mogla opravdati trošak od dvije milijarde dolara po komadu, koalicija zrakoplovnih časnika i članova kongresa bez obzira na to čvrsto ustraje na 'svojem' B-2. S jedne je to strane zbog tradicije zrakoplovstva. Osjeća se avangardom zračne vožnje jer je dosad uvijek raspolagala najmodernijim zrakoplovom. U tu kategoriju spada i bombaš B-2, zrakoplov u čijem upravljanju računalo ima važniju ulogu od letača. I koža bombaša, posebnom bojom premazana umjetna tvar, zainteresiranima za modernu tehniku pruža fascinantno tvorivo za promatranje. Navodno ne odaje radarski odjek pa je time zrakoplov 'nevidljiv' na radarskim zaslonima. Pronalazačima su oproštene neke dječje bolesti u razvitku te 'stealth'- tehnike. Nu što se plastika, kako je sada objelodanjeno, raspada pri velikoj vlazi, nagriza ugled bombaša kao čuda tehnike. Osim toga je time doveden u pitanje i cijeli koncept prikrivanja od radarskih zraka. Vrijedno je spomenuti da je teške probleme tog zrakoplova otkrio 'General Accountnig Office'. Djelokrug koji odgovara samo kongresu, nadzire provedbu u Americi na sličan način kao u Njemačkoj državni novčarski i gospodarski nadzor. Izvješćima o nedostatcima bombaša B-2, služba svoje vlastite gazde napada s leđa. Najveći zagovarači nastvka programa B-2 poslije svršetka hladnoga rata sjede naime u kongresu. Zrakoplovstvo bi se u dvojbi moglo odreći nevidljivog bombaša. Predsjednik Clinton nije htio prihvatiti nova sredstva za njega čak ni u svojem zadnjem planu proračuna. Umjesto toga je kongres sam odlučio da se B-2 dalje gradi. Ta odluka izvire iz stare navike kongresa da velikodušno postupa s novcem za proračun obrane. Mnogi zastupnici i senatori su doduše sretni što komunizam za Ameriku više nije opasnost. Nu svejedno često donose odluke kao da ta prijetnja još postoji. Desetljećima ništa nije bilo preskupo za nacionalnu sigirnost i svaki je zastupnik pazio na to da i njegova izborna županija dobije veliki komad kolača obrambenoga proračuna; bilo zbog održavanja vojarna, bilo zbog tvornica oružja koje su se nadale dobiti posao. Iako se danas mora štedjeti u proračunu za obranu, zastupnici i senatori često još postupaju kao da novac u njihovu izbornu županiju i njihovu saveznu državu curi jednako kao osamdesetih godina. Na taj način neizravno služi ponekoj proračunskoj stavci regionalnoga unaprijeđenja ili kao subvencija za očuvanje radnih mjesta. To se - barem djelomično - odnosi i na program B-2. Nu podsvjesno još jedan čimbenik pridonosi tomu da se nastavlja tehnički zahtjevna namjera kao što je nevidljivi bombaš. Od projekta Manhattan u kojem je prije više od pedeset godina stvorena prva atomska bomba, položaji u američkoj vladi mjerodavni za obranu zemlje presudno su usmjerili istraživanja i znanosti na mnogo polja. To vrijedi i za raketnu tehniku i svemirske letove kao i za atomsku fiziku i fiziku visoke energije. Doglasna tehnika, znanost o sirovinama, informatika i mnogi drugi smjerovi istraživanja profitirali su od novčarske potpore Pentagona i od ministarstva energije mjerodavnoga za atomsko oružje. Ta mjerodavstva proteklih desetljeća nisu štedjela na temeljnim istraživanjima iako mnogi od tih projekata nisu dali neposrednu vojnu dobit. Time su postala jednim od najvećih predvodnika tehničkih inovacija u Americi. To što su nekim istraživačkim projektima bili postavljeni ciljevi koji su daleko premašivali tehničke mogućnosti, govori o dalekovidnosti istraživačkih menadžera; to nije izraz njihove naivnosti. Oni i političari koji su odlučivali o financiranju tih projekata, nepokolebljivo vjeruju u napredak. Time odražavaju osnovno raspoloženje u zemlji između Atlantika i Pacifika jer za razliku od mnogo ljudi u Europi, vrlo se malo Amerikanaca boji nove tehnike" - piše Horst Rademacher. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. VIII. 1997. Srbi contra Srba "Svi slušajte moju zapovjed, pozvala je predsjednica Plavšić i naložila glavnom stožeru bosansko-srpske vojske da dođe na prijavak u Banju Luku. Nu tu je zapovjed poslušala u najboljem slučaju polovica generala. A s brda oko Pala odmah se pojavila jeka: parlament kojim vlada Plavšićkin protivnik Radovan Karadžić po kratkom je postupku predsjednici oduzeo vrhovno zapovjedništvo nad vojskom. Prijeti li joj da ju razvlaste Palama odani vojnici čime je prije nekoliko dana već zaprijetio glavar glavnog stožera Čolić? Teško, jer vojska kao čimbenik vlasti u Republici srpskoj ima još samo podređenu ulogu. Postrojba je demoralizirana, loše opremljena i pod bičem mirovnih nadzornika kao nijedna druga ustanova bosanske srpske republike. Nijedan tank ne izlazi iz vojarne a da SFOR ne zna kuda ide. Znakovito je što je nadzor vojske na popisu prioriteta stratega borbe za vlast na Palama i u Banjoj Luci stalno jako nisko. Najprije su se obje strane borile za što veće dijelove daleko djelotvornijega redarstva. Poslije polarizacije posljednjih tjedana više ne iznenađuje što se sada raskoljuje i vojska. Pukotina se pruža poprijeko po društvu. U igru se dovodi čak i crkva. Obje strane Srba pokušavaju osigurati potporu sijedog vrhovnog crkvenog poglavara patrijarha Pavla iz Beograda koji se ponudio za posrednika. Ni u pobožnosti, ma koliko ona bila licemjerna, nijedni ne žele da ih oni drugi nadmaše" - piše komentator lista pm. AUSTRIJA DER STANDARD 28. VIII. 1997. 'SFOR zasad uredno terorizira srpsku vojsku' "Pred završnim raskolom vodstva bosanske vojske (VRS), predstavnici SFOR-a u Sarajevu potvrđuju da u Bosni neće tolerirati nikakve činidbe nijedne vojske. 'SFOR zasad uredno terorizira VRS', opisuje jedan diplomat ovom listu odlučnost zapadnih postrojba. Teško oružje svih vojska pod nadzorom je SFOR-a, ako koji tank nedopušteno krene iz vojarne, sateliti SFOR-a otkriju ga za nekoliko minuta. Za kaznu ga SFOR uništi. Zasad je vrhovni zapovjednik Pero Čolić u svojem otporu predsjednici Biljani Plavšić protiv koalicije Plavšićki odanih generala u zapadnoj republici srpskoj (RS). Predsjednica Biljana Plavšić u jednom se razgovoru s američkim senatorom Josefom Bidenom očitovala za ostanak postrojbe SFOR poslije svršetka mandata u ljetu 1998. Istodobno se zaoštrava borba oko dalekovidničkih odašiljača u cijeloj zemlji. Britanska postrojba SFOR-a postavila se u blizini krugovalnoga i dalekovidničkoga odašiljača na Kozari u zapadnoj RS. S tog se odašiljača prenose vijesti s banjalučke dalekovidnice, odane B. Plavšić. U Doboju su Palama odani redarstvenici uspjeli zadržati odašiljač pod svojim nadzorom. Postavljanje Dragana Kijca s prijepornog mjesta ministra unutarnjih poslova za novog dopredsjednika za unutarnje poslove vlade na Palama, međunarodne organizacije tumače kao nevažan manevar jer Kijcu i na novoj dužnosti ostaju sve uzde u rukama. Vrhovnik Srpske pravoslavne crkve patrijarh Pavle u međuvremenu je otputovao u bosansku srpsku republiku kako bi posredovao u borbi za vlast između B. Plavšić i Radovana Karadžića. Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve u ponedjeljak se u Beogradu bavio bosansko-srpskom borbom za vlast. Patrijarh je prije dvije godine navukao na sebe oštre kritike nakon što je tadašnji srpski predsjednik Slobodan Milošević uz Pavlov blagoslov prigrabio pravo da pregovara u ime bosanskih Srba. Milošević je time prokrčio put daytonskim pregovorima. Nije poznato je li sadašnja misija patrijarha na inicijativu Beograda" - izvješćuje Gerald Knaus. VELIKA BRITANIJA JANE'S INTELLIGENCE REVIEW RUJNA 1997. Bosanski Srbi ostaju u izolaciji dok Dayton i dalje propada "Prošle su gotovo dvije godine od potpisivanja Daytonskih mirovnih dogovora 21. studenog 1995., u zrakoplovnoj bazi Wright - Patterson. Nu čini se da to prisilno vjenčanje kojim se trebalo ujediniti bosansku federaciju Muslimana i Hrvata s gotovo etnički čistom Republikom Srpskom (RS) izmiče nadzoru. Vjerojatnost da će Bosna postati jednom državom čini se sve daljom, dok etničke centrifugalne sile bacaju entitete sve dalje od koncepta jedne države, a prema njihovim kulturnim, etničkim i povijesnim korijenima", piše Greg Hunter. "Međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine (BiH) još su jednom bile određene poslije potpisivanja Načelnog okvira mirovnih dogovora, poznatijega kao Dayton. Dogovorom se priznaje jedna država s dva odvojena entiteta: Republikom Srpskom i bosanskom Federacijom. Temelj Daytona je da on označava pokušaj nametanja osnovne ustrojbe koja će kroz određeni vremenski razdjel neizbježno spojiti dva entiteta u jednu, istinski integriranu državu. Mjere kojim bi se na to utjecalo uključuju, između ostalog, jedinstveno zakonodavstvo i središnju vladu u Sarajevu, kao i druga temeljna jamstva osnovnih prava kao što su sloboda kretanja i poštena, demokratski izabrana vlada. Dvije godine poslije Daytona, međutim, stvarnost je drukčija; zemlja je duboko podijeljena prema etničkim crtama stvorenim za vrijeme rata. ZEMLJOPISNI POLOŽAJ Za vrijeme četvorogodišnjeg rata postotak teritorija koji je nadzirala vojska bosanskih Srba nije uvijek bio jednak. U jednom trenutku Srbi su nadzirali gotovo 71% BiH, uključujući i neka predgrađa glavnog grada Sarajeva. Trenutačno RS nadzire oko 49% zemlje u BiH, sa spornim područjem Brčkoga još uvijek pod arbitražom. Glavna komunikacijska veza u RS ide sjeverno - južno od sjeverne granice s Hrvatskom u Bosanskoj Gradišci kroz najveći grad Republike Banja Luku te nastavlja južno u Federaciju, blizu Mrkonjića. RS sa sjeverne strane graniči s Hrvatskom a s istočne i južnoistočne sa Srbijom i Crnom Gorom. (...) Pod Daytonom, mjesno redarstvo ne smije postavljati točke provjere unutar područja razdvajanja. Nu svako vozilo koje putuje u RS, primjerice, a nema njihove pločice, automatski će biti zaustavljeno na nekom od brojnih točaka provjere izvan crta razdvajanja, a putnici će u najboljem slučaju proći s blagim zastrašivanjima i golemom globom, kao i pozivom da se vrate na vlastitu stranu. Takve su djelatnosti česte na obje strane, i Međunarodne redarstvene snage UN-a u kojima su okupljeni redarstvenici sa svih strana svijeta nadgledaju i pokušavaju smanjiti broj takvih izgreda. Oni tvrde da su točke provjere kršenje prava slobode kretanja, nu mjesni redarstvenici odvraćaju da su oni obični prometni redarstvenici koji se trude smnanjiti broj prometnih nesreća. (...) VOJNO STANJE Opće vojne sposobnosti glavnih zaraćenih strana znatno su opale od završetka rata. U RS je broj vojnika od 1995. opao s 125.000 na sadašnjih 45.700. Strateški cilj vojske RS-e je izravno povezan s Daytonskim dogovorom. Vojska RS-e vjeruje da je Dayton priznao RS kao neovisnu državu te se trudi učvrstiti taj status. Suradnjom na federacijskoj razini s bosanskim Hrvatima, čiji se separatistički probitci poklapaju sa srpskima, Bosanski Srbi vjeruju da mogu postići dva glavna cilja: jačanje Republike Srpske i slabljenje bosanske vlade. U općim strateškim izrazima, to bi se moglo izraziti u jačanju veza s Republikom Jugoslavijom (...) Glavna slabost vojske RS-e jest njihov nedostatak uvježbanih ljudi i neprikladna zrakoplovna snaga. REDARSTVO Civilno redarstvo čini važan dio jednadžbe u pokušaju određivanja gdje zapravo leži temelj moći u Republici. Redarstvo trenutačno prolazi kroz obraćenje od ratnoga uporišta do provedbene snage građanskoga zakona RS. Oni su lako zamjetljivi svugdje u Republici. Njihove dnevne djelatnosti u zaustavljanju vozila na točkama provjere ne samo da ograničavaju slobodu kretanja već djeluju kao dnevni podsjetnik pučanstvu da su oni tamo da nametnu volju države. Pod izravnim nadzorom ministra unutrašnjih poslova Dragana Kijca, redarstvo mnogo više služi kao pomagalo paljanskog poretka nego što je to slučaj s umjerenijom vojskom koja ostaje odana predsjednici Plavšić. Podijeljeni u tri odvojena entiteta, uloge redarstva obuhvaćaju različite aktivnosti koje nisu povezane s uobičajenim dužnostima redarstvenika. Javno redarstvo odgovorno je za uobičajene poslove kao što su promet, kriminal i droge. Nu čak i to obično tijelo ima ogranak novčarskoga redarstva čija je uloga da osigura plaćanje poreza i novčane doprinose vladajućoj Srpskoj demokratskoj stranci. Novčarsko se redarstvo često okomljuje na one segmente u priradu koji podupiru druge političke stranke. Oni određuju vrlo visoke kazne za nepravilnosti. Drugo, zlokobnije tijelo jest Državna sigurnost. To je zapravo politički mišić vlade Srpske demokratske stranke. U dužnosti Državne sigurnosti spadaju i prisluškivanje brzoglasa, promatranje liberalnih odmetnika suprotstavljenih paljanskoj vlasti i nadgledanje političkih stranaka. Pod zapovjedništvom generala Dragana Mihića, oni također djeluju kao državno protudoglasno tijelo. (...) Oni su ekstremisti i vjeruje se da je njihova organizacija odgovorna za dizanje muslimanskih kuća u zrak, ubojstva otvorenih odmetnika i 'nestanak' nekih ljudi. Treće tijelo redarstva jest 'antiteroristička' brigada ili redarstvena postrojba za posebne namjene. Iskorišćivanjem pravnih rupa u Daytonu, koje dopuštaju entitetima da imaju više vojnih redarstava koja djeluju kao zaštita protiv terorističkih napadaja, ta je postrojba vojna ruka redarstva. Njezini su časnici izvrsno uvježbani u vojnoj taktici, a njihove su vojarne smještene na područja od strateškog značaja poput Ljubije u blizini Prijedora i Doboja. Osim što djeluju kao nadgledni oslonac, neke postrojbe bave se i izviđanjem preko crta razdvajanja na stranu Federacije. Jedan časnik je nedavno uhićen u blizini muslimanskoga Sanskog Mosta u posjedovanju ručne granate i samokresa. Budući da se nijedno trgovačko vozilo ne može provući bez da privuče pozornost redarstva, općenito je prihvaćeno da je redarstvo duboko upleteno u krijumčarenje koje je rašireno u državi. Da bi pokrpali mršave prihode mnogi časnici redarstva posjeduju barove i restorane koji se diče različitim zapadnim proizvodima. Sve tri postrojbe imaju sjedišta u Bijeljini u istočnoj RS. Vjeruje se da su redarstvenici odani Kijcu i Palama te da tvore jezgru ekstremističke vojne snage protiv gđe Plavšić. (...) POLITIKA Općenito je RS entitet koji s Pala vodi i nadzire Srpska demokratska stranka; u stvarnosti to je jednostranačka država s gotovo 20 oporbenih stranaka. Sjedište moći je u Palama, udaljenim otprilike 20 km od Sarajeva. Tamo se nalazi sjedište Narodne skupštine. Najveći grad u Republici je Banja Luka, središte trgovine i upotrište liberalnoga akademskog pokreta suprotstavljenog poretku s Pala. Da bi razumjeli složenu političku ravnotežu moći, važno je razumjeti politički raskol između Pala i Banja Luke. Vladajuću stranku prije je vodio Radovan Karadžić. Politički, ona sliči ostalim strankama u BiH po tome što osobe, a ne politika, odlučuju o političkom programu. I dok su crte stranačke politike često zamagljene, kult ličnosti je prepoznatljiv. Sama stranka je konzervativna i ultranacionalistička, a stvorena je 1990. (...) Na prošlogodišnjim izborima od rujna, Srpska demokratska stranka osvojila je veliku većinu. Budući da je Karadžić odstupio s dužnosti, gđa Plavšić je izabrana na mjesto predsjednice. Nu ona se pokazala nespremnom da djeluje kao marioneta Pala ili ekstremista iz svoje stranke. Ove je godine došlo do raskola između Plavšićke i Pala.(...) S iznimkom njezinoga zaštićenog ureda, ostatak političke moći dolazi s Pala koje nadzire 'Banda peterice'; to su vodeći ekstremisti Srpske demokratske stranke: Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Dragan Kijac, Gojko Kličković (premijer) i Ratko Mladić. Monopol koji Srpska demokratska stranka ima na doslovce čitav politički život istovjetan je stanjima u bivšim komunističkim partijama istočnog bloka. Sva imenovanja u većini državnih veleobrta politički su uvjetovana, primjerice u vrlo uspješnoj banjalučkoj pivovari. Javne službe, veće obrtničke tvrtke i sve što donosi novac, uključujući i izdavanje dopusnica za uvoz i izvoz, nadziru članovi Srpske demokratske stranke. To ne samo da donosi golemo bogatstvo imenovanim ljudima, već i osigurava priljev gotovine u Srpsku demokratsku stranku. POLITIČKA KRIZA Nemajući drugog izbora nego da štiti predsjednički ured, predsjednica Plavšić se u srpnju ove godine odlučila za borbu. Proglasivši ministra unutrašnjih polsova osobom koja stoji iza goleme korupcije koja je zahvatila njezinu Republiku, ona je učinkovito signalizirala promjenu političkoga programa. Naravno, njezini su pokušaji da izađe u javnost s dokazima o veličini korupcije izazvali reakciju s Pala. Čini se da je početkom srpnja došlo do klasičnoga, polaganog puča protiv predsjednice. Nakon njezina povratka iz posjete Ujedinjenom Kraljevstvu, gđa Plavšić je zadržana u beogradskoj zračnoj luci te je od nje zatraženo da ode na Pale zbog 'medicinskoga pregleda'. Ona je to odbila, i nakon napeta 24 sata, u Banja Luci je javno optužila Kijca, zatražila pomoć NATO saveza i krenula u politički napadaj. U nizu okupljanja, dalekovidničkih i krugovalnih pojavljivanja ona je opisala pojedinosti krijumčarenja koje nadziru Kijac i njegovo redarstvo. Roba poput cigareta, alkohola, kave i električne opreme krijumčari se na potezu od Grčke, Srbije, RS i bosanske Federacije. Redarstvo je, tvrdila je ona, duboko upleteno jer dopušta ulazak robe u RS bez naplaćivanja bilo kakvog poreza. (...) Na posljetku, predsjednica je suspendirala Kijca, iskoristila svoju ustavom zajamčenu moć da raspusti parlamenet te sazvala opće izbore za rujan. Njezin je potez podijelio njezinu Srpsku demokratsku stranku na dva tabora od kojih jedan podupire nju, a onaj ekstremniji Kijca. Daljnje komplikacije leže u raskolu moćnoga paravojnog redarstva koji nadzire Kijac. Da bi osigurao da redarstvo ostavi svoje AK-47 u vojarnama i da vojni hardware ostaje u svom spremištu, Stabilizacijske snage NATO-a (SFOR) postavile su svoju opremu na banjalučke ulice. U isto vrijeme obavijestili su redarstvo i vojne vođe da će najmanji znak eskalacije voditi neposrednoj uporabi smrtonosnih snaga. Stanje je još složenijom učinila misija u koju su 10. srpnja krenuli britanski vojnici, a koja je od prošlog ožujka odgađana. Haški je sud od njih zatražio uhidbu barem dvojice tajno optuženih ljudi. Upravitelj prijedorske bolnice dr Kovačević mirno se ponio, nu bivši čelnik prijedorskoga redarstva Simo Drljača otvorio je vatru na britansku uhidbenu momčad i ranio jednog od njih, te je zatim ubijen. Ljudi skloni teorijama urote imali su svoj dan. Drljača je za vrijeme rata vodio Karadžićeve snage tjelesne straže te je smatran ključnim čovjekom među ekstremnim redarstvenicima okrenutim protiv predsjednice Plavšić. Njegova likvidacija je, prema takvoj teoriji, dio tajnog zapadnog programa da se učvrsti položaj Plavšićke i omogući ostvarenje dugoročnog cilja: uklanjanje Radovana Karadžića. U to je vrijeme stanje u zapadnoj RS bilo relativno mirno, izuzevši stvaranje ekstremističke teriorističke skupine Crna ruka koja je počinila nekoliko napadaja. 15. srpnja u vrt kuće u kojoj se nalazio američki politički savjetnik iz OESS-a podmetnuta je eksplozija. Zatim je uslijedilo slično podmetanje bombe pod vozilo OESS-a u Zvorniku. Dva dana kasnije je skupina od šest ljudi napala kuću SFOR-a u Banja Luci.(...) STABILIZACIJSKE SNAGE UN-a - SFOR Do uhidbe optuženika za ratne zločine, SFOR je uživao zadovoljavajuću suradnju s međunarodnom zajednicom, mjesnim redarstvom i vojskom. Balkansko stajalište poštovanja moći odgovaralo je robustnoj profesionalnoj slici koju su vojnici NATO saveza stvorili u području; nu nedavno otvaranje paljbe na optuženika za ratne zločine i uhidba drugoga znatno je promijenilo kako mjesno raspoloženje tako i imidž SFOR-a." Novinar nastavlja opisivanjem učestalih napadaja na britanske vojnike te ističe kako je temeljna dvojba britanskoga zapovjednika g. Ramseya kako spriječiti daljnju eskalaciju nasilja, a u isto vrijeme provesti agresivne pothvate prema kojima je mjesno pučanstvo vrlo neprijateljski raspoloženo. "Sa zapada dolazi snažni politički pritisak da se uhite optuženici za ratne zločine. Tu postoji nekoliko problema. Kao prvo, mnogi optuženici se u ovom području doživljavaju kao ratni junaci. Kao drugo, u mnogim slučajevima oni zauzimaju položaje u redarstvu ili je riječ o mjesnim nasilnicima dobro povezanih s mafijom u redarstvu. Kao treće, budući da su Karadžić i Mladić na popisu, SFOR mora računati s organiziranim otporom Kijčevoga redarstva svakoj daljnjoj uhidbenoj politici. Zapad želi da Dayton zadrži vjerodostojnost tako da se uhite ratni zločinci; nu dobro organizirana redarstvena snaga lako bi mogla izazvati nasilje. Svaki povratak u vojarne jednostavno će značiti povratak loših dana za UN. (...) IZBORI Budući da je gđa Plavšić raspustila parlament, međunarodna zajednica morat će nadgledati izbore zakazane za rujan. Nakon Daytona koji je zahtijevao demokratske izbore, u srpnju su 1996. glasači RS izabrali Srpsku demokratsku stranku, iako je bilo ozbiljnih sumnji o izbornim prijevarama; ali lokalni izbori bili su odgođeni. Na mnoge su načine oni jednako važni kao i opći izbori, budući da stranka koja nadzire općine ima golemu provedbenu moć kroz gradonačelnika. Ona može podizati poreze, provoditi politička i gospodarska imenovanja, te općenito činiti usluge koje imaju visoku cijenu i za koje može tražiti doprinose u osobne i stranačke zaklade. Pod nadzorom OESS-a, mjesni će se izbori premješteni na ovaj rujan poklapati s općim izborima. Glavna poteškoća koju je donijelo prethodno odgađanje odnosi se na golemu raseljenost glasača od posljenje brojidbe pučanstva Jugoslavije 1991.; od tada do danas dogodilo se masovno etničko čišćenje i selidba stotina tisuća ljudi iz njihovih domova u etnički čistu domovinu. Po novim izbornim pravilima, raseljene osobe mogu se registrirati za izbore, bilo u bivšem bilo u sadašnjem mjestu boravka, nu moraju imati dokaz o mjestu boravka. To zvuči vrlo pošteno dok ne shvatimo posljedice. Uzmimo za primjer dva grada udaljena samo četrdesetak km: Sanski Most u bosanskoj Federaciji i Prijedor u RS. Oni su u području bivše Jugoslavije koji je potpuno za vrijeme rata odsječen od ostatka svijeta, kada je 1992. iz njih izbačena Međunarodna zajednica. Tako je tu vjerojatno bilo ozbiljnijega etničkog čišćenja i vjerojatno je da su se mnogi od najgorih zločina dogodili upravo tamo. Tu su bili smješteni koncetracijski logori Omarska i Hambarine. Muslimani su pročišćeni iz područja Prijedora, a mnogi koji su preživjeli otišli su u Sanski Most; Srbi su u međuvremenu bili protjerani u suprotnom smjeru te su otišli u Prijedor. Po pravilima OESS-a o mjesnim izborima, ti raseljeni ljudi mogu glasovati u gradovima u kojima su bili prijavljeni prigodom brojidbe pučanstva iz 1991. Tako je teoretski dopušteno Muslimanima koji su raseljeni iz Sanskog Mosta da glasuju u Prijedoru i raseljenim Srbima u Prijedoru da glasuju u Sanskom Mostu. Iako je to smišljeno u najboljim namjerama, činjenica je da su dva grada toliko polarizirana i etnički čista da bi pokušaj povratka radi glasovanja - a kamoli radi nastavka života u tom području - izazivao tjelesni napadaj i nosio smrtnu opasnost. Vlasti su na obje strane toliko nespremne dopustiti povratak raseljenih ljudi da se dnevno postavljaju ograničenja koja sprječavaju sve što bi sličilo na slobodu kretanja koju Dayton navodno jamči. Pitanje slobode kretanja važno je. Daytonski dogovor trebao bi jamčiti to temeljno pravo, koje bi dopustilo etničkim entitetima da se miješaju. Stvarnost je mnogo dručkčija. U RS pločice su na ćirilici; u bosanskoj Federaciji postoje barem dvije različite pločice; muslimanska su područja puna BiH zastava, dok se u hrvatskom području mogu vidjeti crveno bijele šahovnice. Ukoliko putujete s krivim pločicama to vam jamči da će vas zaustaviti jedna od tri različitih snaga redarstava. (...) GOSPODARSTVO "I dok politička budućnost izgleda sumorno, gospodarstvo je u još gorem stanju; dvije godine poslije završetka rata, malo je učinjeno na njegovoj obnovi. Od 750.000 stanovnika zapadne RS, samo ih 83.000 ima poslove, a 54.000 ih je zaposleno u državnom sektoru. Najveći grad u RS, Banja Luka, ima pučanstvo od gotovo 250.000 ljudi, od kojih samo 30.000 radi. U Prijedoru je stanje još gora: od 110.000 stanovnika, samo ih je 6.000 zaposleno. (...) Usprkos tome što je Hrvatska najbliži i najbogatiji susjed RS, malo je učinjeno da se ohrabri trgovina s tim područjem, a još uvijek ne postoje uspostavljene carinske procedur kojim bi se dopustio prolaz robe kroz Hrvatsku. Budući da su sjeverne granice zatvorene za robu, želi li se doći primjerice u Austriju, mora se krenuti kroz Srbiju i Mađarsku; tako se udaljenost od 300 km pretvara u 3.000 km. S tim povezan porast troškova čini doslovce svaki izvoz iz RS nekompetitivnim, usprkos relativno jeftinoj radnoj snazi. Problemi tu ne završavaju. (...) Dvije najveće tvrtke za uvoz i izvoz posjeduju Karadžić i Krajišnik. Upletenost ministra unutrašnjih poslova Kijca osigurava da se svi zahtjevi za pravo uvoza i izvoza upućuju u te dvije tvrtke, gdje se zatim gube u gomili papira. To osigurava veliku nelegalnu zaradu za Karadžića i njegove saveznike, kupuje odanost ljudi iz Srpske demokratske stranke te završava uslugama za visoko plaćene poslove. Posljedica tog dobro nadziranog i pozorno usklađenoga zatvorenog kruga jest gospodarstvo zakočeno na početku i cvjetanje crnog tržišta. SAŽETAK Čini se jasnim da RS pati više od svojih kolega u Federaciji u svom pokušaju da obnovi gospodarstvo i zacijeli rane četverogodišnjeg rata. Politički lišena poštenog vodstva i zemljopisno izolirana, Republika ima malo prijatelja u vrijeme kad ih najviše treba. Nije čudno da se narod okrenuo svojim etničkim korijenima u Srbiji te daleko od ujedinjene Bosne. Od postavljanja snaga NATO-a, reakcija zapada na nagovještaje sloma bila je sporadična i spora. (...) Dok se približava povlačenje NATO-a, čini se da temeljni nedostatci Daytona počinju voditi zemlju natrag u građanski rat ili u rat s Federacijom. Da bi se postigao ikakav napredak, moraju se ukloniti nesposobni i korumpirani političari RS-e, predsjednici Plavšić se mora pružiti zdušna potpora. U međunvneremenu se mora dopustiti da Međunarodna zajednica istraži djelatnosti tvrtki kao što su Selekt Impex ili Centrex u RS i drugdje. Dok se ne obnovi gospodarstvo obiju strana, entiteti će biti okrenuti prema unutra. Ukoliko dođe do obnove gospodarstva, za to će biti potrebno nekoliko godina. Od veće je važnosti skoro povlačenje NATO snaga. Nema sumnje da je nazočnost te dobro opremljene snage uspjela tamo gdje je UN doživio poraz. Nu ne treba zaboraviti da je do tog poraza došlo zbog krive politike UN-a i nedostataka u njihovom mandatu. (...) Ključni aspekti Daytona, vlada sastavljena od tri strane, jedinstveno zakonodavstvo, jedinstvena valuta i osnovna prava poput prava na slobodu kretanja, jednostavno se ne poštuju. Bosanski Srbi su Srbi, bosanski Hrvati su Hrvati, a bosanski Muslimani su Muslimani. Doslovce nitko u Federaciji ili RS ne naziva svoju domovinu Bosnom a sebe Bosancem. Promijenjene su abecede, uvedene nove riječi, ulašteni dijalekti, što je sve izraz polarizacije etničkih razlika u sve tri strane. Nazovite kruh krivom riječju i riskirate da budete uhićeni. Dayton i nazočnost SFOR-a pokušavali su držati poklopac na prastarim balkanskim teškoćama, nu podjela Bosne koja bi spojila RS sa Srbijom i zapadni teritorij s Hrvatskom, ostavljajući muslimanske enklave okružene neprijateljskim susjedima, koji su naoružani te su prošli američku izobrazbu, izgleda depresivno poznato. Zreli potez zapada bio bi da prizna nedostatke Daytona te krene na Dayton II. prije nego se država još jendom raspadne." FRANCUSKA LA CROIX 28. VIII. 1997. Srpska željezna dama dobro se drži u sukobu s Palama "Kad je Radovan Karadžić prvi put spomenuo ime Biljane Plavšić kao svoje nasljednice na mjestu predsjednika republike srpske u Bosni, ljeti 1996. godine, nju su već nazivali željeznom damom. Ali, prije svega zbog njezina ultranacionalizma. Kad je Biljana Plavšić odlučila, u lipnju prošle godine, smijeniti ministra unutarnjih poslova republike srpske Dragana Kijca zbog korupcije i krijumčarenja kojim su se bavili ratni profiteri i na taj način naškoditi Karadžićevim probitcima, nitko se na nju ne bi okladio. Bila je izolirana, i izgledalo je da će ubrzo biti smijenjena. Ali krajem kolovoza ove godine srpska željezna dama i dalje je neuništiva, čak je dobila i potporu potpredsjednika bosanskih Srba, nekolicine ministara i većeg dijela parlamentarne oporbe. Naravno, njezino političko preživljavanje uvelike je ovisno o međunarodnoj zajednici sa SAD-om na čelu. SFOR joj je pomogao kad je to bilo nužno: zauzeo je prostorije mjesnoga redarstva u Banjoj Luci kako bi omogućio novom vodstvu da se nametne, zaplijenio je golemo naoružanje 'jastrebova' vjernih Karadžiću koje je tamo bilo uskladišteno i, pod izgovorom da štiti vlastite komunikacijske uređaje, sprječava bilo kakav napadaj na dalekovidnički odašiljač na Kozari koji Biljani Plavšić omogućava odgovor na promičbu svojih protivnika s Pala, upravnog središta republike srpske. Visoki civilni predstavnik međunarodne zajednice Carlos Westendorp stalno joj je pomagao, osobito prigodom raspuštanja parlamenta bosanskih Srba, a upravo je izjavio da je neprihvatljiva odluka parlamenta s Pala (bili su nazočni samo pripadnici SDS-a čiji je osnivač Karadžić) kojom se vojska stavlja pod nadzor Vrhovnog vijeća obrane, što bi zapravo bio način za oduzimanje uloge vrhovnog zapovjendika predsjednici Biljani Plavšić. Istoga dana Biljana Plavšić pozvala je na sastanak vojne zapovjednike u Banju Luku. Zapovjednik vrhovnog stožera Pero Čolić, njegov zamjenik i vojni zapovjednici zborova smještenih na jugu nisu se pojavili na tom sastanku. Nu, general Momir Talić, zapovjednik 1. zbora koji ima u svojem sastavu gotovo polovicu vojnih snaga republike srpske i general Novica Simić, zapovjednik 3. zbora, poduprli su predsjednicu. U stvari, republika srpska je sada jasno podijeljena na sjeverozapad s Banjom Lukom, najvećim gradom bosanskih Srba, koji je tradicionalno okrenut prema Hrvatskoj i u kojemu su i za vrijeme najžešćih ratnih sukoba vojnici prosvjedovali protiv ratnih profitera s Pala, i na planinski jugoistok s Palama koji se oslanja na Srbiju i na Crnu Goru. Za Karadžića i njegove gubitak bogatijeg sjeverozapada, s boljim gospodarskim perspektivama, bio bi nepopravljiva šteta. Za sada, Karadžićevi se pristaše protive održavanju prijevremenih parlamentarnih izbora koje zahtijeva predsjednica i međunarodna zajednica. Parlament s Pala čak je zahtijevao odgodu održavanja lokalnih izbora predviđenih za 13. i 14. rujna na području cijele Bosne i Hercegovine i pod OESS-ovim pokroviteljstvom. U pokušaje posredovanja uključio se i patrijarh Pavle iz Beograda, glava Srpske pravoslavne crkve, nastojeći se susresti s Biljanom Plavšić i Momčilom Krajišnikom, srpskim predstavnikom u zajedničkom bosanskom predsjedništvu, inače Karadžićevim pristašom i vođom 'jastrebova'", piše Jean-Francois Bouthors. ŠPANJOLSKA ABC 28. VIII. 1997. Milošević u Banjoj Luci traži rješenje sukoba oko vlasti kod bosanskih Srba Dopisnik lista iz Ljubljane Simon Tecco izvješćuje o stanju u srpkom dijelu Bosne i Hercegovine. U članku, između ostaloga, stoji: "(...)Jučer su razni banjalučki mediji postavljali pitanje hoće li Milošević uspjeti pronaći kompromis koji bi bio prihvatljiv i za jedne i za druge, drugim riječima, rješenje kojim će se izbjeći oružani sukob i, prema našem mišljenju, ono koje će onima iz Pala omogućiti da ostanu na vlasti. Nekoliko dana prije toga jugoslavenski predsjednik izjavio da podupire odluku Biljane Plavjšić o raspuštanju parlamenta, ali istodobno je izjavio da je jedino rješenje krize u sazivanju prijevremenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, što za predsjednicu bosanskih Srba nije prihvatljivo pa ona želi samo održavanje parlamentarnih izbora. Miloševićev su prijedlog prije toga izrekli i pristaše Radovana Karadžića i njegova suradnika Momčila Krajišnika, a u utorak su ga ponovili i na sjednici parlamenta bosanskih Srba. (...)" EL PAIS 28. VIII. 1997. Milošević će posredovati u krizi među bosanskih Srbima na zahtjev SAD-a "Jugoslavenski predsjednik odlučio je izravno posredovati u bitci za vlast koja vlada među Srbima u Bosni i Hercegovini. U NATO-ovim izvorima u Banjoj Luci, čija se zračna luka nalazi pod njegovim nadzorom, izvjestili su da su primili molbu za dopuštenje slijetanja Miloševićeva zrakoplova, koji će uskoro stići u posjet tom gradu. A vlada u Sarajevu zahtijeva da bude izvještena o toj inicijativi jedne strane vlade na svojem suverenom ozemlju. 'Upoznati smo s postojanjem te molbe za dopuštanje slijetanja i sada je proučavamo', priznao je jučer Chris Riley, razglasnik SFOR-a u Sarajevu. Iako u Beogradu nije potvrđeno da predsjednik putuje, srbijanski tisak već danima spekulira o toj mogućnosti. I UN i SAD zatražili su od Miloševića osobnu intervenciju pri sprječavanju pogoršanja političkoga stanja u republici srpskoj - srpskom entitetu u Bosni. Borba između predsjednice Biljane Plavšić i moćnika Momčila Krajišnika (pomoćnika Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine), podijelila je vojsku i povećala mogućnost izbijanja rata unutar republike srpske. Miloševića smatraju pravim zapovjednikom bosanskih Srba. Upravo on je taj koji je pomagao Karadžića pri ratovanju, i on je taj koji je omogućio sklapanje mira u Daytonu. Bitka koja se odvija između Banje Luke (uporište Biljane Plavšić) i Pala (uporište Karadžića i Krajišnika) mogla bi poremetiti osobne ambicije Slobodana Miloševića. Na Zapadu vjeruju da bi Milošević mogao mnogo izgubiti ako Biljana Plavšić ukloni 'jastrebove'. 'On je cijelu svoju karijeru izgradio na premisi da je šef svih Srba. Biljana Plavšić je suparnica'. Miloševićev posjet predsjednici bosanskih Srba u Banjoj Luci ipak je nešto više od običnog ustupka Zapadu. Američka državna tajnica Madeleine Albright brzoglasila mu je u ponedjeljak i zatražila od njega da 'preskoči plot'. Jedan zapadni diplomat smatra da bi se te riječi zapravo mogle protumačiti i kao: 'Želite li počiniti političko samoubojstvo? (...) Miloševićev opstanak ovisi o vlastitoj sposobnosti da se održi kao jamac za Dayton. On može nadzirati Krajišnika, ali ne i Biljanu Plavšić, koja u njemu vidi gubitnika'. A Plavšićka, bivša zagovornica etničkog čišćenja, pretvorila se sada u jamca za mir. I ima i blagoslov Zapada, osobito SAD-a. Tijekom posljednjih tjedana postigla je značajne uspjehe. Osim potpore dviju najvažnijih vojnih postrojba - prvog i trećeg zbora sa sjevera republike srpske - Biljana Plavšić uspjela je prekinuti i paljanski monopol nad dalekovidnicom. 'Sve je to oslabilo Miloševićev položaj. On želi biti jedini koji će govoriti kako treba raditi', kaže spomenuti diplomat. (...) Osim toga, s Plavšićevom na vlasti, Zapadu Milošević više nije potreban kao jamac za provođenje Daytonskog sporazuma.' To bi mu moglo prouzročiti poteškoće u vlastitoj kući. A tamo ima ozbiljnih problema. Prije nekoliko tjedana skočio je s mjesta predsjednika Srbije na mjesto predsjednika Jugoslavije. Prema zakonu, nije se mogao po treći put kandidirati. Ali na mjestu predsjednika federacije nema realnu moć. Za to mu je nužna promjena Ustava, i trebaju mu glasovi iz Crne Gore. A i njegov čovjek u Crnoj Gori, Momir Bulatović, nalazi se u nevoljama. Bulatovićeva socijalistička stranka opredijelila se za premijera Mila Đukanovića koji će biti kandidat na izborima u listopadu. Bez Bulatovića, ništa od reforme Ustava. A s Biljanom Plavšić, Zapad može biti doveden u iskušenje da podupre bilo koga tko će poremetiti tu cik-cak karijeru balkanskog Napoleona i tko će zaista uspostaviti demokraciju u Srbiji", piše Jovan Kovačić. RUSIJA SEGODNJA 28. VIII. 1997. Srbijanski socijalisti spremni za uzvrat "Ovaj je tjedan u Srbiji dan znak za početak predizborne utrke. Još prije pola godine činilo se da će parlamentarni i predsjednički izbori koji se trebaju održati 21. IX. korjenito promijeniti politički izgled glavnoga dijela SRJ. Pobjeda oporbe nad vlastima koje su poništile za socijaliste nepovoljne rezultate općinskih izbora ove zime, bila je razlogom za takvu tvrdnju. Nu od maratonskih prosvjeda u Beogradu koji su privukli pozornost cijeloga svijeta, oporbeni je savez 'Zajedno' gotovo izgubio dobivenu prednost. Međusobno nerazumijevanje, nedostatak političkog iskustva i prevelike ambicije vođa poništili su glavnu prednost oporbe - jedinstvo. Savez 'Zajedno' koji su činili Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Draškovića, Građanski savez (GS) Vesne Pešić i Demokratska stranka (DP) Zorana Đinđića, nakon niza međusobnih optužaba raspao se početkom ljeta sklapanjem pojedinačnih dogovora s bivšim srbijanskim predsjednikom (sada predsjednikom SRJ) Slobodanom Miloševićem. Sitne svađe između oporbenih vođa dovele su do toga da pokreti kojima su oni na čelu idu na izbore sami, te su vladajućoj Socijalističkoj stranci omogućili da cijeloj zemlji pokaže svoje jedinstvo koje je rezultat raspada saveza 'Zajedno'. S približavanjem izbora sve su manji izgledi za novo ujedinjenje oporbe. Đinđićeva i Pešićkina stranka izjavile su da će bojkotirati izbore zbog nejednakih početnih uvjeta za sve kandidate. Drašković je potpuno zadovoljan uvjetima predizborne utrke. Ona je, smatra on, 'deset puta bolja nego 1991. godine'. Pisac i vatreni govornik ozbiljno se uključio u predizbornu borbu, što se vidjelo čak i po njegovom izgledu: na zahtjev francuskih stručnjaka za image Drašković je ošišao svoju bujnu kosu. Opravdavajući sudjelovanje SPO na izborima, izjavio je da su socijalisti osigurali sve uvjete za demokratsko glasovanje i izrazio čuđenje što njegovi oporbeni kolege postupaju tako neodgovorno i nedomoljubno jer ne žele sudjelovati na izborima koji će biti početkom novog razdoblja u srpskoj povijesti. Kolege su odmah uzvratili optužbe izjavivši kako je Milošević 'kupio' SPO obećavši Draškoviću, kako kaže predsjednik podružnice SPO u Novom Sadu, 'najmanje 60 zastupničkih mjesta i 10 ministarskih portfelja'. Istina, nije sasvim jasno zašto Drašković nije povukao svoju kandidaturu na dužnost predsjednika Srbije, ako je doista došlo do tog dogovora (da bi izbori izgledali demokratski, bio bi dobar i puno slabiji kandidat iz oporbe). Bilo kako bilo, stječe se dojam da će socijalisti bez posebnih poteškoća ponovno dobiti većinu u skupštini i postići da na mjesto srbijanskog predsjednika dođe bivši jugoslavenski predsjednik Zoran Lilić. Posljednjega većina promatrača smatra marionetom u rukama Miloševića koji, bez obzira na dekorativnost sadašnje dužnosti, i dalje očekuje da vlast u Srbiji drži u svojim rukama", piše Denis Zijadin. IZVESTIJA 28. VIII. 1997. Oporba bojkotira izbore List objavljuje razgovor s bivšim jugoslavenskim premijerom Milanom Panićem koji je bio nazočan na otvaranju nove baletne sezone u Boljšom teatru u Moskvi. Prije početka predstave ravnatelj kazališta Vladimir Vasiljev i Milan Panić prikazali su gledateljima enciklopediju 'Ruski balet' koju su zajednički objavili Boljšoj teatar i međunarodna udruga 'DCN' koju vodi Panić. Na pitanje novinara Sergeja Čugajeva zašto je odustao od kandidature na mjesto srbijanskog predsjednika, Panić odgovara: = "Glavni razlog mog odustajanja od sudjelovanja na rujanskim izborima za predsjednika Srbije je što, po mome mišljenju, u čitavoj Jugoslaviji još nisu stvoreni uvjeti za provedbu doista slobodnih i demokratskih izbora. U takvom stanju nema smisla da oporba sudjeluje u predsjedničkoj utrci. Dvaput sam sudjelovao na izborima u Jugoslaviji - 1992. i 1995. godine. Svaki se put ponavljala ista stvar. Rezultati su se krivotvorili. Prošle je godine čitav svijet vidio do čega je to dovelo. Mislim tu na prosvjede koji su trajali tri mjeseca. - Nu tada je oporba prisilila Miloševića da se povuče... = U biti, oporba se tada osramotila. Milošević je tobože priznao svoju pogrješku. Nu ništa se nije promijenilo. Glasila su i dalje u rukama vlasti. Ona nadzire cijeli sustav izbora. Ne tako davno Milošević je podijelio Srbiju na 29 izbornih jedinica. Prije ih je bilo samo devet. Učinio je to da bi podijelio izbornike i lakše manipulirao njima. Mislim da izbore koji se održavaju u takvim uvjetima treba bojkotirati. Nadam se da ću u to uvjeriti jugoslavensku i međunarodnu javnost. Izbori se moraju ili bojkotirati, ili odgoditi. I to za vrijeme kada budu stvoreni potrebni uvjeti za njihovu provedbu. - Imate li puno pristaša? = Zamisao o bojkotiranju izbora već su poduprli Demokratska stranka Zorana Đinđića, Demokratska stranka Srbije, Građanski savez i niz drugih demokratskih stranaka i udruga. Izbori se prema srbijanskom zakonu smatraju valjanima ako u njima sudjeluje najmanje 50 posto izbornika. Mislim da imamo dovoljno snage da izbore učinimo nevaljanima. Nu to će biti moguće samo ako izbori budu pošteni. (...) - Među vaše pristaše niste ubrojili junaka prošlogodišnjih zimskih prosvjeda Vuka Draškovića, vođu oporbenog demokratskog saveza 'Zajedno'... = Na žalost, Vuk Drašković se dogovorio s Miloševićem i tako razbio demokratski savez. Također je istaknuo svoju kandidaturu na izborima. Nu izgleda za pobjedu nema, kao ni Vojislav Šešelj kojeg zovu 'jugoslavenski Žirinovski'. Naime, naši su demokrati ponovili pogrješku ruskih demokrata kada se uoči parlamentarnih izbora Gajdar nije mogao dogovoriti s Javlinskim, uslijed čega prvi nije bio uopće zastupljen u parlamentu, a drugi je imao malobrojnu frakciju. - Čini se da ste sigurni u pobjedu Miloševićeve stranke na izborima. Kakve će, prema vašem mišljenju, biti posljedice te pobjede? = Ako izbori za srbijanskog predsjednika budu proglašeni valjanima, t.j. ako na njima pobijedi Zoran Lilić, siguran sam da će politička temperatura na Balkanu opet jako porasti. Nu Milošević i Socijalistička partija nemaju programa za gospodarski razvitak Jugoslavije i Srbije. Dokaz je to što je prije osam godina Jugoslavija po razvijenosti i prihodu po glavi stanovnika bila jedna od vodećih zemalja Istočne Europe. Danas je na posljednjem mjestu, čak iza Albanije." SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 28. VIII. 1997. Srpska predsjednica osvaja potporu stanovništva "Srpskom odvjetniku iz Bosne Mladenu Lukiću, koji je uslijed teškoća rata prisiljen raditi kao vozač i uredski pomoćnik u mjesnoj tvornici, svega je dosta. Po njegovom mišljenju, došlo je vrijeme da se svrši srpski prkos Daytonskom sporazumu te da se krene na popravljanje štete koju je donio troipolgodišnji rat u Bosni. 'To je ono što ljudi žele', izjavio je on danas u Prijedoru, koji se nalazi na sjevernozapadnoj strani Republike Srpske. 'Svi se to boje reći, nu to je ono što žele. Žele raditi i biti u stanju zbrinuti svoje obitelji'. Zbog ljudi poput Lukića i drugih Srba umornih od prkosa svijetu, Biljana je Plavšić naišla na široku potporu u svojoj borbi protiv bivšeg predsjednika Radovana Karadžića koji još uvijek nadzire republiku", piše Edward Cody. "(...) Kao posljedica sve veće potpore koju predsjednica uživa u Prijedoru i zapadnom području republike, republika je jasno podijeljena na dva dijela. Tako imamo još jednu podjelu u državi koja je već de facto podijeljena na područja Muslimana, Hrvata i Srba. (...) Očit uspon predsjednice postao je vidljiv čak i u Prijedoru, ozloglašenom zbog jedne od najbrutalnijih antimuslimanskih 'etničkih čišćenja' te ujedno i dom 21-og optuženika za ratne zločine. (..) 'Predsjednica Plavšić se zalaže za obnovu i napredak', izjavio je Dragan Savanović, predsjednik mjesnoga ogranka Karadžićeve Srpske demokratske stranke, koja je izbacila iz svog članstva Plavšiću zbog njezinog sukoba s Palama. 'Ne kažem da druge strane to ne žele. Nu ona je osvojila potporu svijeta. To je razlog zbog kojeg ju toliko ljudi podupire. Osobno, mislim da je bilo pogrešno izbaciti je iz stranke.' Dužnosnici UN-a objavili su da je prijedorski ogranak stranke obavijestio Plavšićku da su članovi ogranka na njezinoj strani. (...)" Novinar spominje nedavne događaje u RS te korake koje je NATO poduzeo u svojoj potpori gđe Plavšić. "Viši diplomat je izjavio da izvješća iz Bijeljine, glavnog grada istočnog krila republike, indiciraju da ju sve više ljudi podupire i na tom području, pa i u redarstvu. Za sad nije bilo otvorenih znakova toga, nu general Novica Simić, zapovjednik Trećeg krajinskog zbora smještenog u Bijeljini, bio je jedan od četiri vojna zapovjednika koji su se odazvali Plavšićkinom pozvu na sastanak u utorak. (...) Američki su dužnosnici danas posjetili Banja Luku da bi objavili moguće izdavanje najmanje 190 milijuna dolara američke pomoći namijenjene poticanju posebničkih tvrtki. Poruka je bila jasna: Plavšićka može donijeti gospodarski napredak, a Karadžić znači veću mogućnost izolacije ." Novinar zatim navodi činjenicu da je Karadžić optuženik za ratne zločine te da je upleten u krijumčarenje. (...) "Sudeći po izjavama bosanskih Srba ovdje i u drugim gradovima, korupcija državnog vrha je među ljudima i prije izazivala gađenje. Nu tek kad je gđa Plavšić o njoj progovorila, ljudi su se usudili reći što misle. 'Oni koji joj se suprotstavljaju oni su koji su zaradili na ratu, kao i oni koji žive u kućama u kojima su nekad živjeli Muslimani', izjavio je Lukić (50). 'Dopustite da vam još nešto kažem', dodao je on s osmijehom. 'Ja sam veći gospodin od Karadžića ili Krajišnika. Kad sam ja prije rata vozio Opel, oni su vozili Škodu, češki automobil loše kakvoće iz komunističkog doba.'" 290311 MET aug 97