SVJEDOK MUJEZINOVIĆ ZAVRŠIO ISKAZ

DEN HAAG, 20. kolovoza (Hina) - Svjedok optužbe u postupku protiv generala Tihomira Blaškića, dr. Muhamed Mujezinović, bivši predsjednik Ratnog predsjedništva općine Vitez, završio je u srijedu svoj iskaz pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY). #L# U višesatnom svjedočenju, on je stanje u Vitezu prije izbijanja rata u BiH i srpske agresije prikazao gotovo idiličnim, bez međunacionalnih problema i izgreda. Problemi između Hrvata i Muslimana pojavili su se, prema njegovim riječima, kada su Hrvati osnovali HZ Herceg-Bosna, proglašavajući srednju Bosnu povijesnim hrvatskim prostorom i htijući uspostaviti jednonacionalnu vlast u Vitezu te pozivajući Muslimane da prihvate HZ Herceg-Bosnu i da ne pružaju otpor. Dr. Mujezinović, liječnik, specijalist interne medicine i medicine rada, obnašao je neposredno prije i za vrijeme hrvatsko-muslimanskih sukoba nekoliko dužnosti u zajedničkim ili samo muslimanskim tijelima vlasti. Bio je član Kriznog štaba, koji je bio sastavljen od po pet predstavnika Hrvata i Muslimana, a zatim Koordinacionog odbora za zaštitu interesa Muslimana, tijela koje je uspostavljeno nakon što je Krizni štab prestao s radom. Svrha toga tijela bila je, kako je rekao dr. Mujezinović, pratiti povrede interesa Muslimana u svim područjima života nakon što je HVO 18. lipnja 1992. godine uveo jednonacionalnu vlast u Vitezu. Krajem 1992. godine, uredbom Predsjedništva BiH umjesto Koordinacionog odbora uspostavljeno je Ratno predsjedništvo općine Vitez, koje je imalo ratnu vladu i svu vlast, a čiji je predsjednik bio svjedok optužbe dr. Muhamed Mujezinović. Tako je u Vitezu uspostavljena paralelna vlast - s jedne strane HVO i s druge Ratno predsjedništvo. Dr. Mujezinović je, odgovorajući na pitanja tužitelja Marka Harmona, teško optužio političke i vojne čelnike Hrvata u Vitezu i srednjoj Bosni Darija Kordića, Ivana Šantića, Peru Skopljaka, Marija Čerkeza, protiv kojih je Haaški sud također podigao optužnicu, te Antu Valentu i Ignjaca Koštromana. Samog generala Blaškića gotovo da nije spominjao. Za navedene osobe, Mujezinović je rekao da su prijetili Muslimanima da moraju prihvatiti vlast HVO-a, jer da u protivnom, Hrvati imaju "snage i moći da postignu svoje ciljeve", govoreći da imaju 50.000 naoružanih vojnika HVO-a i potporu Republike Hrvatske. Mujezinović je spomenuo da su hrvatski čelnici nudili Muslimanima da uđu u tijela vlasti HVO-a sukladno rezultatima izbora, da postrojbe Armije BiH prijeđu pod zapovjedništvo HVO-a, a da u zapovjedništvu HVO-a bude predstavnika Muslimana razmjerno broju vojnika u takvim postrojbama, te da se civilna policija stavi u službu novoformirane vlasti. Svjedok je rekao da je to Muslimanima bilo neprihvatljivo zbog samog naziva HVO, a da su prijedlozi o preimenovanju u Hrvatsko-muslimansko vijeće obrane blokirani iz Gruda, gdje je bilo sjedište HZ Herceg-Bosne. Prvi izgred u Vitezu dogodio se u prvoj polovici 1992. godine, kada je jedan vojnik tadašnje Teritorijalne obrane ubijen, a dvojica zarobljena i pretučena. Mujezinović je rekao da je na sastanku Kriznog štaba rečeno da je toga vojnika ubio Miro Vukadinović, kojemu se potom gubi svaki trag, ali da mu je kasnije tadašnji zapovjednik policije Ivan Budimir neslužbeno rekao da ga je ubio Mario Čerkez. Mujezinović je u svom svjedočenju iznio nekoliko slučajeva ubojstava, pljački, razaranja objekata, maltretiranja i premlaćivanja Muslimana od strane HVO-a prije početka otvorenog sukoba u Vitezu 16. travnja 1993. godine, od kojih je neke osobno vidio, a za neke čuo od drugih. Svjedok je ispričao i događaje od 16. travnja 1993. godine kada je u rano jutro čuo jake detonacije i iz svog stana vidio kako gori nekoliko muslimanskih kuća, kao i granatiranje Starog Viteza i sela Novaci. Slijedećeg dana, kako je rekao, čula se strahovita eksplozija, a kasnije je saznao da je eksplodirala cisterna u Starom Vitezu od čega je oštećeno mnogo kuća i ranjeno puno ljudi. Tri dana nakon toga čuo je u bolnici od dviju medicinskih sestara da je isti dan napadnuto i selo Ahmići. Rekle su mu da su prije napada iz Ahmića iseljeni Hrvati, a da su zatim "vojnici HVO-a ubili sve na koje su naišli". Mujezinović je rekao da su istog dana, 19. travnja navečer po njega došla dva vojna policajca HVO-a i odveli ga u stožer Marija Čerkeza, zapovjednika HVO-a u Vitezu. Čerkez mu je rekao da je Armija BiH iz dva pravca probila linije HVO-a i da napreduje prema gradu Vitezu te da će ubiti 2.223 zarobljena muslimanska civila ako se ti napadi odmah ne zaustave. Svjedok je rekao da mu je Čerkez dao telefon kako bi odmah nazvao zapovjedništvo 3. korpusa u Zenici, Aliju Izetbegovića, Harisa Silajdžića i Ejupa Ganića kako bi Armija BiH zaustavila prodor prema gradu. Uspio je dobiti zapovjedništvo 3. korpusa ABiH, kojima je prenio što se od njega traži. Nakon sat vremena javio mu se i Ejup Ganić. Svjedok je rekao da su mu rekli da prihvati sve što od njega HVO traži. Zatim je potpisao zajedničko priopćenje koje mu je predočio Ivan Šantić. To priopćenje nije pročitano u sudnici. Svjedok je rekao da je nakon toga odveden u ratnu bolnicu kako bi pomogao ranjenim vojnicima, koji ih bilo puno. Neki od njih, rekao je Mujezinović, nisu bili iz Viteza, rekavši da su imali drukčiji naglasak. Saznao je kasnije da ima vojnika i iz Daruvara, Virovitice, a jedan vojnik mu je pokazao knjižicu iz koje se vidi da mu je zapovjedništvo u Splitu. Nakon toga tužitelj Mark Harmon je zatražio da se iz rasprave isključi javnost, pa je ostatak saslušanja održan iza zatvorenih vrata. Svjedoka Mujezinovića će u četvrak unakrsno ispitivati branitelji generala Blaškića. (Hina) sv fp 202139 MET aug 97