EL PAIS - JESU LI U BOSNI BILI LAŽNI LOGORI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 18. VIII. 1997. Svjetlopis s dvije inačice Phillip Knightley, autor djela "Prva žrtva", jedne od najvažnijih knjiga posvećenih ratnom novinarstvu, piše o svjetlopisu koji je prvi objavio ITN (Independent Television News) i koji je, kako kažu, promijenio tijek rata u Bosni i Hercegovini. U članku, između ostaloga, stoji: "Maggie O'Kane, dopisnica lista 'The Guardian', napisala je 29. srpnja 1992. godine članak o srpskim zatočeničkim logorima u Bosni u kojima su bile zatvorene tisuće Muslimana. Iako je O'Kane pisala da je logor Trnopolje najbolji od svih u kojima su Muslimani mogli završiti zato što ih 'tamo ipak hrane', opisivala ga je kao 'koncentracijski logor', a taj termin priziva u pamćenje nacističku Njemačku. Autorica i dalje brani upravo taj izbor riječi, iako s ponekom rezervom. Unatoč tome što O'Kane nije vidjela Trnopolje vlastitim očima, njezin je članak imao veliki odjek, osobito u dalekovidničkim vijestima. U roku od 24 sata, 350 novinara brže-bolje krenulo je prema tim logorima kako bi izvijestili o tome. Prvi dalekovidnički izvjestitelji koji su tamo stigli bili su Penny Marshall iz ITN-a i Ian Williams iz Channel 4 News-a. U svojoj reportaži od 6. kolovoza, vidimo Penny Marshall kako se odlučnim koracima kreće prema skupini muškaraca, među kojima su neki bili do pojasa goli, koja stoji uz ogradu od bodljikave žice. Pruža ruku jako mršavom čovjeku i kaže mu 'Dobar dan'. Muškarac (kasnije identificiran kao Fikret Alić, sada živi u Danskoj) se nasmiješio, odgovorio joj i pružio ruku. Kamera ga u velikom kadru snima od pojasa do glave, a iza bodljikave žice jasno se vide njegova rebra. Taj je prizor emitiran na svim svjetskim dalekovidnicama, a svjetlopis je objavljena i u mnogim listovima i promijenio je tijek rata. U Velikoj Britaniji dva su je lista nazvala 'Belsen iz 1992. godine'. A jedan od njih pisao je: 'Noćas se na našim dalekovidničkim zaslonima pojavio strašan prizor novoga holokausta'. U Njemačkoj je jedan berlinski list pisao: 'U Bosni započinje novi Auschwitz'. (...) Samo dvadeset minuta nakon prikazivanja te dalekovidničke reportaže na američkoj dalekovidnici, tadašnji američki predsjednik Bush promijenio je svoju politiku prema Srbiji. U Velikoj Britaniji premijer John Major vratio se s godišnjeg odmora kako bi održao žurni sastanak na kojemu je odlučeno da se pošalje 1800 vojnika u Bosnu i Hercegovinu. Nakon nekoliko tjedana, Srbi su do kraja zatvorili te logore, ali je slika ispijenoga Muslimana postala dio ratne ikonografije, a bilo kakve simpatije koje je javnost mogla imati prema Srbima u tom gorkom građanskom ratu nestale su preko noći. A Thomas Deichmann, njemački novinar, bivši ratni dopisnik iz Bosne koji sada radi za vlastiti račun i drži predavanja, a ujedno je i svjedok obrane pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, tvrdi da taj svjetlopis nije ono za što je smatran i da se njime vara svijet. Deichmann tvrdi da bodljikava žica, glavni dio tog prizora na ITN-u, nije bila namijenjena za sprječavanje bijega Muslimana, nego je ograđivala obični vrt još i prije rata. A Penny Marshall i njezin kamerman Jeremy Irvin slučajno su ušli u tu ogradu tako da, ako je netko i bio iza nje, onda su to zapravo bili oni. I da to ne bude sve, logor je bio centar za okupljanje izbjeglica i mnogi su Bošnjaci dragovoljno došli u nj u potrazi za sigurnošću, a iz njega su mogli otići kad god su to htjeli. (...) Nakon svega iznijetog, kakav je Trnopolje bio logor? Maggie O'Kane kaže da je to bio koncentracijski logor. Ali, to bi moglo biti istinito samo u smislu da su Srbi tamo 'koncentrirali' (okupljali, op. prev.) Muslimane, iz bilo kojeg razloga. Nije to bio koncentracijski logor poput onih iz Drugog svjetskog rata. Deichmann tvrdi da je to bio logor za prognanike i da su ljudi u njega mogli slobodno ulaziti i izlaziti iz njega. Najvjerojatnije objašnjenje jest da je Trnopolje istodobno bio logor za prognanike i zatočenike - tamo su bile najmanje dvije skupine ljudi - i da je to izazvalo zbrku. Izbjeglice su u njega došli dragovoljno i mogli su iz njega kad im se prohtjelo. Ali bilo je i Muslimana poput Fikreta Alića koji su tamo bili premješteni iz drugih logora i koji su čekali da ih identificiraju i da im sude pa zato nisu mogli slobodno otići. Jesu li svi zatočenici umirali od gladi? Ne. Fikret Alić je bio iznimak. Čak i u samoj dalekovidničkoj reportaži mogu se vidjeti neki drugi dobro uhranjeni muškarci, a barem jednome od njih trbuh je prelazio preko pojasa". 190150 MET aug 97