VOA -13. KOLOVOZA, AMERIČKI VOJNICI U MIROVNIM SNAGAMA

GLAS AMERIKE - VOA 13. VIII. 1997. U Sjedninjenim se Državama često raspravlja o trošku mirovnih misija diljem svijeta u kojima sudjeluje i američka vojska. Mnogi misle da je taj trošak prevelik, međutim dok se cijena mirovnih pothvata najčešće izražava u milijardama dolara rjeđe se spominje psihološki i materijalni učink koji one imaju na same američke oružane snage. O tome su jučer u washingtonskom insitutu Kado pred brojnom publikom raspravljala dva ugledna vojna politička stručnjaka. Prilog Bojana Klime. "Američki vojnici nisu spremni za mirovne misije. Američki su vojnici prije svega ratnici, uvježbani za pothvate poput Pustinjske oluje, smatra John Hillan, bivši časnik američke vojske, a danas znanstveni suradnik pri utjecajnom Vijeću za međunarodne odnošaje. Kako bi ilustrirao ovu tvrdnju John Hillan navodi primjer američkih vojnika u Bosni te ih uspoređuje s njihovim danskim kolegama također pripadnicima SFOR-a. 'Naši vojnici smiju izlaziti iz svoje baze jedino pod punom ratnom spremom, dok recimo danski i drugi skandinavski vojnici često izlaze van nenaoružani. Mirovne misije u psihološkom smislu smanjuju borbenu spremnost američkih oružanih snaga,' smatra John Hillan. = Tempo uporabe oružanih snaga nije bio toliko visok sve od Vijetnama, sve zahvaljujući mirovnim pothvatima. Posljedice su očite. Moral opada, stope rastava rastu, sve više ljudi napušta vojsku. Sjedinjene su Države znatno smanjile svoje oružane snage, a vlada ipak želi da one obavljaju sve veći broj netradicionalnih djelatnosti poput mirovnih pothvata. Sve su veći problemi i s vojnom opremom. Primjerice teretni zrakoplovi C-130 koji opskrbljuju naše snage u Bosni su u prosjeku stari 27 godina, što je dvostruko duže od dopuštenoga. Vladin ured za knjigovodstvo koji prati na koji se način troše državna sredstva procijenjuje da oko 30 posto američkih borbenih postrojba u ovom trenutku ne dostiže standarde koji su postavljeni za takvu vrst postrojba. John Hillan kaže da je to zbog toga što su postrojbe koje su bile uvježbavane za obranu protiv sovjetskoga velenapadaja već nekoliko godina angažirane u mirovnim misijama kojima se uopće ne vidi kraj. = Pripadnici naših najmodernijih tankovskih postrojbi se iz Njemačke upućuju u mirovnu misiju na srbijansko-makedonsku granicu. To se čini zbog toga što u Europi nema dovoljno američkih pješačkih postrojba. Naši tankisti šest mjeseci pješice ophode duž makedonske granice. Prirodno, kad se vrate u Njemačku njihovi su rezultati na morbidnim vježbama vrlo slabi i potrebno je šest do devet mjeseci da dostignu prijašnju razinu borbene spremnosti. Morton Hawering koji između '92. i '96. obnaša odgovorne dužnosti u nacionalnom Vijeću za sigurnost slaže se s ovakvom ocijenom. On smatra da mirovne pothvate ubuduće treba prepustiti drugim zemljama čije su oružane snage uvježbane za takve uratke. = Želimo da mirovni pothvati postanu potpuna odgovornost međunarodnih organizacija, Ujedinjenih naroda i regionalnih saveza. Kičmu mirovnih snaga predstavljale bi zemlje poput Kanade, Nizozemske ili Belgije, čije se vojske veća sada isključivo uvježbavaju za mirovne misije. Time bi se i financijski teret takvih pothvata ravnomjernije rasporedio. U ovom trenutku, naime, Sjedinjene Države snose nesrazmjerno veliku odgovornost za mirovne pothvate. Osim toga bilo bi to u duhu momčadskoga rada među zapadnim saveznicima. Ukratko, vođenje rata treba ostaviti ratnicima, a uspostavu mira mirovnjacima."(VOA) 140220 MET aug 97