RFI - 10. KOLOVOZA, JELENA LOVRIĆ O SLIČNOSTIMA I RAZLIKAMA KARADŽIĆA I KORDIĆA

Ž1=FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Ž2=10. VIII. 1997. Tjednim poliičkim komentarom iz Hrvatske javlja se Jelena Lovrić. Radovan Karadžić sa srpske i Dario Kordić s hrvatske strane u ovom su trenutku najtraženiji ljudi s haaških potjernica. Hrvatski ministar vanjskih poslova Granić nedavno je priznao da Hrvatska trpi žestoki međunarodni pritisak ponajprije zbog Kordićeva neizručenja sudu. Mogu li se Kordić i Karadžić uspoređivati? Iako su neke sličnosti evidentne bilo bi pretenciozno Kordića jednačiti s Karadžićem. Ogromna je razlika u kapacitetu. Vođa bosanskih Srba trajao je mnogo duže, od početka rata do njegov stišavanja te je između ostaloga i stoga njegova uloga mnogo veća. Iako je bio i na čelnim dužnostima u paradržavi Herceg-Bosni Kordić nikada nije igrao glavnu rolu, on je epizodist. Takvi su mu poslovi, a tako ga i zapadalo. Primjerice, iako su obojica ljudi od pera, Karadžić je i prije rata priznavan kao pjesnik, tiskane su mu knjige. Kordić je bio samo tvornički novinar u maloj Busovači. I danas kada se obojica skrivaju negdje po Bosni, Karadžić je mnogo veća zvjerka. Za Kordića prvi put se ozbiljnije čulo za vrijeme rata između Hrvata i Bošnjaka. Javljao se tada iz srednje Bosne, grmio protiv Muslimana, pozivao u boj. Pojavljivao u maskirki s krunicom oko vrata, kako se u to vrijeme uobičajilo u redovima Hrvatske vojske, jednako u Hravtskoj kao i u Hercegovini. Volio je postrojavati vojake. Pozdravljao ih je ustaškim pozdravom. Smotre su okončavane gromovitom paljbom iz svih oružja, svjedoci tvrde kako bi se posijao strah u bošnjačkim redovima. Prednjačio je u antimuslimanstvu. Kada je u vrijeme donošenja Washingtonskog sporazuma kojim je prekinut hrvatsko-bošnjački rat Tuđman morao smijeniti Matu Bobana kao nositelja ratne politike, izbor je pao na Kordića. U ljeto '94. postavljen je za predsjednika HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Općenito je to shvaćeno kao izraz kontinuiteta, drugi čovjek, ali ista politika. Krešimir Zubak u to se vrijeme javno protivio tom izboru tvrdeći da je riječ o opstrukciji Washingtona. U proljeće '95. 'The New York Times' najavljuje da bi Kordić mogao biti prvi Hrvat s pozivnicom za Haag. Optužnica je podignuta krajem te godine. Kordić i ostali BIH-a Hrvati iz njegove skupine drže se odgovornima za masakre Bošnjaka u srednjoj Bosni. Optužnica navodi granatiranja mnogih nebranjenih gradova, ubijanje i ranjavanje civila i zaključuje da su zločini počinjeni na tako širokoj osnovi i tako sistematski da je muslimanstvo stanovništvo u Lašvanskoj dolini praktički istrebljeno. Kordića miču s mjesta prvog čojeka bosansko-hercegovačkog HDZ-a, ali umjesto u Haag seli u Zagreb gdje mu je hrvatsko Ministarstvo obrane, baš kao i drugom haškom optuženiku generalu Tihomiru Blaškiću, dodjelilo stan. Nakon što su neki ovdašnji mediji objavili njegove tajno u Zagrebu snimljene fotografije, pritisak se međunarodne zajednice za njegovim izručenjem vrtoglavo povećao. Hrvatske vlasti otad pa se do danas tvrde da im je postao nedostupan. Kordić je u ratu bio pobornik sukoba sa Bošnjacima, u miru zastupnik razgrničenja između Hrvata i Bošnjaka. Suradnju i trgovinu sa Srbima za vrijeme rata tumačio je kao ratnu razmjenu s neprijateljem. Stipe Mesić u svom svjedočenju za potrebe Haškog suda prisjeća se da je jednom prilikom za ručkom kod Tuđmana zatekao živu raspravu o humanom preseljenju u kojoj je Kordić bio najglasniji. Otkad se pojavio pa dok nije isčezao Dario Kordić igrao je onako kako mu se sviralo iz Zagreba. U toj se točki on razlikuje od Karadžića koji se u jednom trenutku odljepio od Miloševića. Da su strukture vlasti BIH-a Hrvata bile i ostale pod potpunom kontrolom Zagreba potvrđuje i izjava Vladimira Šoljića, sad predsjednika federacije, koji će nakon podizanja haških optužnica protiv Kordića, Blaškića i drugova, reći da su oni samo izvršavali zapovjedi. Sve što je general Blaškić radio, radio je po zapovjedi, a to mogu dobiti na uvid svi koji su zato nadležni, rekao je tada Šoljić. U osnovi sličnosti i razlike između Karadžića i Kordića svode se na sličnost i razlike između srpske i hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. U tome postoji jedna krupna razlika. Srbije je pokrenula agresiju na Bosnu i Hercegovinu baš kao i prije toga na Hrvatsku. Ali postoji i jedna ogromna sličnost. I Hrvatska je baš kao i Srbija radila na destruiranju i podjeli Bosne i Hercegvine. Na hrvatskoj je strani presudnu ulogu u tome imao Predsjednik Hrvatske. Između njega i Miloševića postojala je strateška suglasnost u barem dvije točke: rušenju Jugoslavije i podjeli Bosne i Hercegovine. Tuđman je svoje stavove u više navrata javno formulirao govoreći o neprirodnom hrvatskom perecu, o potrebi formiranja nacionalnog kompaktnog teritorija, o nužnosti stvaranja hrvatskog strateškog zaleđa u BIH-a. Možda je najpreciznije svoj cilj artikulirao u jednom interviewu na prijelazu iz '91. u '92, godinu. U Hrvatskoj je tada potpisano primirje, a Bosni se rat primicao nošen, između ostalog, i jedinicama JNA koje su se iz Hrvatske s oružjem povlačile u Bosnu. Tuđman je tada kao idealno rješenje za BIH-a izložio: 'U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila rješena banovina. Pritom bi mogao ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tmpon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina.' U osvajanju Bosne Srbi su se služili zločinom, pokoljima, progonima, opsadama te formiranjem svoje paradržave. Njen je parnjak na hrvatskoj strani samoproglašena Herceg-Bosna. Hrvati su se u razbijanju Bosne ratom koristili kraće vrijeme nego Srbi, ali su počinjeni zločini baš kao i na srpskoj strani bili uglavnom u funkciji etničkog čišćenja, a etničko je čišćenje u podjeli Bosne i Hercegovine. Kako s hrvatske strane zločin nije imao one strašne razmjere kao od strane Srba, ima mišljenja da bi se hrvatska politika u usporedbi sqa srpskom mogla smatrati nekom vrstom 'meke agresije'. Za razliku od Karadžića koji je sudjelovao u kreiranju srpskog rata protiv Bosne, a uspio je u tome izgraditi neku svoju autonomnu snagu, Dario Kordić nije autor politike koju je provodio. Bio je samo izvršilac, ali je u tome dao sve od sebe." Ž=(RFI) 110156 MET aug 97