ITALIJA - LA REPUBBLICA - CASSESE - 31. VII.

Ž4=ITALIJA Ž1=LA REPUBBLICA Ž2A=31. VII. 1997. Ž3=Ta se povelja ne trga S Antoniom Casseseom, predsjednikom Suda za ratne zločince u Haagu, razgovarao je Francesco Erbani o Deklaraciji o ljudskim pravima: "Članak prvi: 'Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka po dostojanstvu i pravima. Obdareni su razumom i sviješću i uzajamno moraju postupati u duhu bratstva'. Univerzalna Deklaracija o ljudskim pravima navršava pedeset godina (proslavit će ih 10. prosinca 1998.) tijekom kojih je dobro ili loše poštovala zadaće koje su joj zadane kad je objavljena, u prvom redu da postavi zapreku svim vrstama nasilja koja je civilizirano XX. stoljeće na polovici svojega puta čuvalo kao zmije u njedrima. Zbog premijera Malezije Mohamada Datuka Seri Mahatira koji je 16 godina na dužnosti i koji ne bi smio biti na položaju visokoga ranga u idealnoj demokraciji, taj će se papir ponovno pregledati. Nije baš jasno u kojem smjeru. No možda je to nepotrebno. - Profesore Cassese, treba li baciti tu Deklaraciju? - Nikako ne. Ona je točna. Razlozi zbog kojih neki traže njezinu modifikaciju nisu isti. O nekima se raspravlja. No Deklaracija je bila veliki napor da bi se izišlo iz mraka u kojem su samo vlast i sila (vojske, topovi, ratni brodovi) bili parametri prosudbe važnosti država. Do tada je međunarodni prostor bio rezerviran za suverene države dok se tim dokumentom, ma kako bio loš i zamršen, ističu individue i njihova prava. Vjerujte mi: to je nepovratan proces.(...) - Počnimo od načela. U kakvom je kontekstu rođena Deklaracija? = Svršetak svjetskog sukoba, početak hladnoga rata. No već u ranim četrdesetim godinama sazrela je zamisao da je uzrok katastrofe u omalovažavanju ljudskih prava i sloboda što je proglasio Hitler. Pretpostavku je u slavnoj poruci poslao kongresu Roosevelt u siječnju 1941. Američki je predsjednik oslikao novo svjetsko društvo utemeljeno na četiri slobode: riječi i misli, vjere, potrebe i straha. - Radilo se o međusobno vrlo različitim 'slobodama'... = Prve dvije su bile klasične, pripadale su socijaldemokratskom svijetu. Druge nisu. Imale su revolucionarni domet, dotakle su koncepte poput gospodarske jednakosti ili razoružanja koji su u zapadnom društvu malo kružile. - Govorite o revoluciji. Ne radi li se prije o velikoj utopiji? = Iza Rooseveltovih riječi su zamisli New Deala koji je jako konkretna stvar. No istina je da je u tom tekstu bila vizionarska komponenta koja se projicirala daleko izvan kontingenta. Glavni začetnik Deklaracije bila je Rooseveltova žena Eleanor koju su mnogi držali pravim mozgom para. Eleanor je bila prožeta demokratskim načelima, još više od svojega muža. - Koja je politička i kulturalna matrica toga teksta? = Deklaracija u velikoj mjeri odražava svoje demokratsko-liberalno porijeklo tipično za zapadne zemlje. Nema doktrinarni ni dogmatski značaj deklaracije prihvaćene poslije Francuske revolucije, nego pragmatički postav američke i anglosaksonske kulture. Izrečena su prava osoba (jednakost, život, sloboda, sigurnost), prava koja se odnose na pojedinca i njegove odnose s kolektivom (oprez, sloboda kretanja u državama i izvan njih), politička prava i ekonomsko-socijalna prava (posao, plaća, odmor). A dalje su određeni postupci za traženje lijeka protiv nasilja. - A nedostaci te Deklaracije? = U mnogim pogledima Deklaracija upućuje na zakone za sređivanje raznih materija koje bi trebala imati svaka država. Prevladavaju općenite zamisli i ne postoji pravna obveza. Drugim riječima, pojedine zemlje mogu i ne primijeniti Deklaraciju. - Nije baš mali nedostatak. = Stvari su zapravo puno kompleksnije. Uzmimo načelo ingerencije. Deklaracija dopušta intervenciju, prijavljivanje slučaja nasilja. Danas samo Kina, ali poluglasno i neke zemlje azijskog jugoistoka, Indonezija, Burma, osporavaju to načelo. Jako dobro znam da mnogi pravnici taj tekst drže komadom papira koji nestaje. No ne mogu zaboraviti da je taj komad papira imao golemu važnost u Južnoj Africi. Nelson Mandela je već u prvom procesu kojem je bio podvrgnut, pozvao na njegovu primjenu. Za potlačene je taj papir imao vrijednost. Treba uzeti u obzir da je ta Deklaracija proizvela druge, obvezne akte UN-a koje su ratificirale sve zemlje članice Ujedinjenih naroda, a među ostalim zabranjuju mučenje. - Proizlazi li iz toga i sud kojem ste sada predsjednik? = Dakako. I to je točka koja označava razliku od suda u Nuernbergu. Tamo su na raspolaganju bila samo američka načela, nerazvijenija od naših. - Krenimo na jednu od gorućih točaka. Deklaracija ima jako zapadno obilježje. Danas u tom papiru možemo raspoznati ponajprije zapadne vrijednosti demokracije. No nije li u očima Trećega svijeta to zapadno obilježje donijelo i predodžbu Zapada interesa, kolonijalne vlasti, ekonomske prepotencije, otimanja teritorija? = Kad je Deklaracija objavljena, zemlje Trećega svijeta koje su sudjelovale u njezinoj izradbi, sve su manje ili više bile na stajalištu zapadnjaka. Pravi je sukob bio između Sjedinjenih Država, Francuske i Velike Britanije s jedne strane i socijalističkog bloka s druge strane. Tih su godina Velika Britanija i Nizozemska, primjerice, još imale pod nogama kolonije, a u Sjedinjenim je Državama bio na snazi rasizam: kažem vam to i zato da bi se mogla izmjeriti dalekovidnost dokumenta koji je sankcionirao jednakost svih ljudskih bića, iako ne sadrži ništa protiv kolonijalizma (a to je veliko ograničenje), a u korist samoodređenja naroda nije potrošio nijednu riječ. - Sukob sa zemljama u razvitku ima dakle precizno porijeklo? = Afričke i azijske zemlje ustraju na gospodarskim i socijalnim pravima. Drže da bi i pravo na razvitak trebalo sankcionirati. - Mislite li da je taj zahtjev opravdan? = Ne vjerujem da je to primarno pravo koje se odnosi na pojedinca. I zato što se uvijek može odgovoriti da se potpora i pomoć uvjetuju poštivanjem civilnih i političkih prava. Iznijet ću jedan konkretan primjer: nigerijska vlada ne može prizivati pravo na razvitak i čuvati nasilnički i autoritaran sustav. - Dakle, zahtjevi za reviziju vise u zraku? = Nisam to rekao. Zahtjev zemalja Trećega svijeta da se pridruže informacijama, da sudjeluju u velikim komunikacijskim sustavima je zakonit. Neporecivo je da se pravo s obzirom na društvo ne stavlja bogatim zemljama na teret kojeg siromašniji ne bi mogli podnijeti. No u zadnje se vrijeme slučaj prikazuje dramatičnim što pokazuje kako su velike suprotnosti. - Na što se pozivate? = Na problem mina protiv ljudi, pravu nevolju. Postoje skrivene mine koje eksplodiraju poslije više godina, koje na udaljenosti od desetljeća osakate i ubiju dijete koje se spotakne. Amerikanci drže da treba proizvoditi samo jednu određenu vrstu, onu koja se automatski deaktivira nakon nekoliko mjeseci. Postupak je vrlo skup. Želimo to poštivati, drže siromašne zemlje, ali tko će dati novac za inteligentne mine? 010149 MET aug 97