THE WASHINGTON TIMES, 29. VII., HALPER

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=29. VII. 1997. Ž3=Početnica iz izgradnje nacije "Slom Kambodže i s tračnica izbačen vlak u Bosni eksperimenti su u izgradnji nacije. Ti eksperimenti, koje je UN sponzorirao, ocrtavaju širok ponor između ambiciozne retorike zapadnih tvoraca politike i stvarnosti stvaranja građanskog društva", piše Stefan Halper, domaćin emisije 'WorldWise' na televizijskoj postaji NET i bivši dužnosnik Bijele kuće i ministarstva vanjskih poslova. "U Kambodži je potrošeno nekih 3 milijarde dolara (od toga 300 milijuna dolara koje su osigurale Sjedinjene Države) da se završi građanski rat 1991. i održe izbori 1993. Dvoglava vlada, politički paralizirana od rođenja, prešla je na diktatorstvo via vojni puč ovog mjeseca kad je Hun Sen, komunistički vođa Stranke naroda Kambodže, prigrabio vlast i upozorio nas ostale da se ne miješamo. Prince Rannaidh, njegov bivši koalicijski partner u međuvremenu se skriva u Sjedinjenim Državama, optužen da je kovao urotu s prepredenim Pol Potom (optuženim za genocid) s ciljem osvajanja vlasti. Kao odgovor, Washington je poslao Stephena Solarza, kontroverznog bivšeg kongresmena, da ustvrdi kako je stanje 'neprihvatljivo'. Koji nered. No nije to samo nered. Jer kao nekad Haiti i Somalija, tako su sad Bosna i Kambodža nacije koje čekaju te bi u bliskoj budućnosti mogle biti nesposobne stvoriti i održati građansko društvo. (...) Noćna mora u Kambodži poruka je svim 'znalcima' ovog svijeta da stanu, te da shvate da se neke stvari možda i ne mogu riješiti niti njihovom iznimnom energijom niti na načine koje nudi naša racionalna zapadna tradicija - a sigurno ne u vremenskim okvirima koje predviđaju Ujedinjeni narodi ili američki Kongres. (...) To nas vodi do Bosne. S obzirom na fijasko u Kambodži, treba se zapitati zašto su vlada, a da ne spominjemo NATO i UN, toliko sigurni u Bosnu, koja je 'bete noir' međunarodnih napora u izgradnji nacije. Nemirna već šest stoljeća, Bosna ostaje trodimenzionalna partija šaha s tri vjere, tri etničke skupine te njihovim međusobnim geografskim težnjama. U malo se pitanja oni slažu, osim da jedni druge preziru. Europski ciljevi smirenja sukoba uglavnom su postignuti. No napredak u washingtonskom programu, a radi se o stvaranju građanskog društva, mršav je. Nedostaje djelotvorno sudstvo, ugledna legislatura, koherentni financijski sustav, sloboda tiska. (...) Pitanje je zašto. Može li biti da postoji nešto u tehnologiji stvaranja nacije što ne razumijemo? Može li biti da je nametanje nacionalne vlade s potrebnim institucijama i svadljivim frakcijama koje dijele malo ako imalo zajedničkog (doslovce) nečuveno, da ne kažem nemoguće? I kao da to nezadovoljstvo u zapadnom planiranju nije bilo dovoljno, vlada i njezine saveznice iz NATO-saveza omotale su ga u žurna moralna pitanja s odgovorom koji nije očit. A radi se o tome je li uhićenje i suđenje ratnim zločincima neosporni cilj ukorijenjen u moralnim obzirima koji čine temelje američke vanjske politike. Možda je već pričanje o ratnim zločinima samo po sebi politika čiji je cilj ublažiti sentiment javnosti. Na posljetku, moguće je da Washington preferira praktičniji pristup te drži da je uhićenje ratnih zločinaca uvjet za stvaranje pravednog i djelotvornog građanskog društva. Što god to bilo, došlo je vrijeme da se misterija završi. S milijardom dolara uloženih u Bosnu, vlada mora zaključiti što jest a što nije moguće. (...) Nadalje, pitanje ratnih zločinaca se ponavlja te je potrebna odluka o tome može li građansko društvo - bilo u Kambodži, Somaliji ili Bosni - biti izgrađeno dok optuženi ratni zločinci ostaju utjecajni i na slobodi. Nadajmo se da ne tražimo previše od Predsjednika, zahtijevajući da se lati tog moralnog pitanja. No ako to ne učini, čitatelji bi predstojećih tjedana mogli proviriti u budućnost brojeći koliko je od 78 optuženika haškog suda uhićeno." 300033 MET jul 97