2 VJESNIK-STROEHM 29-7

Ž1=VJESNIK Ž2A=28. VII. 1997. Ž3=Texas-šeširi i europski identitet "Za vrijeme 'summita' zapadnih državnika u Denveru američki predsjednik Clinton predložio je svojim gostima da obuju američke cowboy-čizme i stave ogromne texas-šešire te da se svi skupa tako slikaju. Kako saznajemo, njemački kancelar Helmut Kohl je to odbio: on je shvatio da bi jedna takva 'maskerada' ispala za Europljane smiješna i da bi osobito on osobno od sebe gotovo napravio budalu. Tako i nije došlo do slike svjetskih državnika u američkoj 'uniformi'", piše Carl Gustaf Stroehm i ocjenjuje kako taj "prividno marginalan događaj ima svoju dublju, gotovo filozofsku pozadinu: Možemo biti dobri i bliski prijatelji i saveznici - ali ipak nismo sto posto isti. Za jednu grupu američkih političara ili poslovnih ljudi texas-šeširi su normalna nošnja - ali ne za Europljane", nastavlja Stroehm. Nakon ovog primjera, Stroehm u nastavku piše o problemu identiteta i napominje: "Baš u ovim godinama, kad se pojavljuju pojmovi kao 'globalizacija' ili 'globalno selo', kad govorimo o 'europskom jedinstvu' i zajedničkim 'transatlantskim vrijednostima', ponovno se postavlja problem 'identiteta' pojedinaca i naroda". Sagledavajući ponašanje Amerikanaca, Nijemaca, Engleza i Francuza, Stroehm piše kako "odgovori ispadaju vrlo različito". Tako, piše Stroehm, "Amerikanci misle da 'etničke' razlike nisu tako značajne", a u samoj Americi "postoje različite 'etničke' grupe i slojevi" koji imaju pravo slaviti svoje nacionalne blagdane i sačuvati svoje nacionalne tradicije", ali su svi "pripadnici američke nacije - 'the American nation'". Nijemci pak, nastavlja Stroehm, "koji su tijekom 19. stoljeća s 'njemačkom romantikom' stvorili temelje 'identiteta' naroda, do današnjeg dana nisu se oslobodili kompleksa krivnje zbog Hitlera i Drugog svjetskog rata", zbog čega su se "počeli stidjeti svoje nacionalnosti i umjesto toga 'pobjegli'... u jednu više ili manje difuznu 'europsku' i 'atlantsku' ideologiju. (...) Ali ova 'idealistička' percepcija buduće Europe na neki način kod samih Nijemaca doživljava poraz: to se primjećuje ako gledamo na (nesigurnu) budućnost europske valute 'euro'. Nijemci odjednom shvaćaju da je nacionalna država kao branitelj vlastitih interesa nezamjenjiva", dodaje Stroehm. Kod Engleza i Francuza "vlada drukčija filozofija", smatra Stroehm, i objašnjava kako "kada izgovaraju riječ 'Europa' - oni zaista misle na vlastite nacionalne interese. Za razliku od trenutačne njemačke politike, oni gledaju na (buduću) Europu kao na instrument koji će omogućiti ispunjenje vlastitih nacionalnih težnji", smatra Stroehm. "U tom kontekstu novonastalim i od komunizma oslobođenim nacijama neće biti lako. One traže 'jedinstven' odgovor Zapada na goruća pitanja vlastitog identiteta - ali takvih odgovora nema. One su bile naviknute da se brane od Istoka i komunizma - i da se otvore prema Zapadu. Odjednom shvaćaju da i u zapadnim 'dostignućima' koja im se nude sa svih strana, ima manje prihvatljivih stvari. Mislim da bi one trebale slijediti primjer debelog kancelara Kohla: prihvatiti prijateljstvo Zapada - ali odbiti tuđe texas-šešire (i druge vidove 'preoblačenja')", komentira na kraju Stroehm. 290153 MET jul 97