AUSTRIJA/SN - 26. VII. ZAPAD I MILOŠEVIĆ

Ž4=AUSTRIJA Ž1=SALZBURGER NACHRICHTEN Ž2=26. VII. 1997. Ž3=Da bi se riješio Karadžića, Zapad treba Miloševića "Upravo na dan Miloševićeva polaganja prisege na dužnosti novog predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, Sali Berisha dao je ostavku u glavnom gradu južne susjede Albanije. Osim komunističke prošlosti, spomenutoj dvojici političara dodirna je točka instinkt za očuvanje vlasti. No, albanskom predsjedniku nedostajalo je iskustvo, pamet, a vjerojatno i hladnokrvnost Slobodana Miloševića. Milošević je Berishi u Beogradu pokazao kako u olujnim vremenima ustrajno držati polugu vlasti. Ništa se na Balkanu ne miče s mrtve točke bez Miloševića - bar ne na onom dijelu Balkana koji bi za međunarodnu zajednicu mogao postati bačva bez dna - riječ je o Bosni. Iako će zazvučati groteskno, valja napomenuti da bi upravo stabilnost Miloševićeve političke biografije mogla biti od koristi u naporima usmjerenim na ozdravljenje šepave ratne žrtve Bosne. Budući da osobno više ne strahuje za povlastice i vlast, Milošević će možda biti spremniji angažirati se u Bosni na strani Zapada. I najdobrohotniji plan pomoći mora propasti ako ne postoji spremnost za konačnu izgradnju države, planirane u Daytonu. Zapad koji je prošle godine u Bosnu uložio 20 milijardi šilinga, a ove će godine na istu destinaciju usmjeriti 15 milijardi, shvatio je da taj korak nije moguć s ekstremistima bosanskih Srba, okupljenim oko Radovana Karadžića, te da će i bez njih biti poprilično težak. Protekla dva tjedna kurs međunarodne politike prema Bosni vidno je promijenjen. Lov na ratne zločince prvi je put bio namjeran. Još je važnija pojedinost da je tom prilikom obznanjeno postojanje tajnog popisa traženih ratnih zločinaca koji je sastavio haaški sud UN-a. Sljedeća akcija može biti usmjerena protiv bilo koga. Europljani su uložili posebno veliki napor: povjerenik EU Van den Broek izjavio je da će bosanski Srbi dobiti pomoć za obnovu tek nakon Karadžićeva izručenja. Karadžić je izgubio. Neće se moći zauvijek zavući u svoj paljanski bunker - preostaju mu samo dvije mogćnosti: prvo, odmor u Crnoj Gori kamo sve češće odlazi i njegov generalissimo Mladić; drugo, gorak odlazak u Den Haag. Treću je varijantu navijestio sam Karadžić: riječ je o samoubojstvu. Četvrta varijanta nije pretjerano realna nakon pooštrenih nastojanja za njegovim uhićenjem: riječ je o Karadžićevu izlasku na pseudo-suđenje u Banju Luku, pred bosanske Srbe. Borba za vlast u srpskoj republici u Bosni i Hercegovini iznenada je pružila mogućnost međunarodnoj zajednici da Karadžića prikaže kao običnog kriminalca koji živi u obilju dok njegov narod skapava. Čak je i prva dama 'republike srpske' izjavila da bi izdala zapovijed o uhićenju svog prethodnika kada bi imala dovoljno moći. Ta izjava ne očituje samo stvarne odnose snaga - naime, ako već i Srpkinja Plavšićka žigoše korupciju na Palama, mit o Karadžiću, koji još zasljepljuje mnoge Srbe, uistinu se počeo rušiti. Zapad danas treba Miloševića kako bi se konačno riješio Karadžića. Beogradski političar najvjerojatnije neće moći poduprijeti Pale u spomenutoj borbi za vlast. Mora prekinuti izolaciju svoje zemlje kako bi se riješio gospodarskih nevolja; osim toga, Milošević traži financijsku pomoć od zemalja-donatora. Jednog dana narod će morati biti Miloševićev politički sudac, iako ta mogućnost danas ne budi velike nade s obzirom na visok stupanj propagande kojim Beograd danas zasipa birače. No, Predsjednik može na primjeru Albanije vidjeti kako se brzo stvari mogu odvijati", dodaje Josef Schorn na kraju članka. 280154 MET jul 97