ZAGREB, 17. srpnja (Hina) - Novinarka Vjesnika Vinka Drezga razgovarala je s dr. Aloisom Mockom, bivšim ministrom vanjskih poslova Republike Austrije.
STEKLE NEZAVISNOST
ZAGREB, 17. srpnja (Hina) - Novinarka Vjesnika Vinka Drezga
razgovarala je s dr. Aloisom Mockom, bivšim ministrom vanjskih poslova
Republike Austrije. #L#
Komentirajući sadašnja zbivanja u Hrvatskoj i oko nje, dr. Mock
uz ostalo napominje kako "svatko treba nastojati ispunjavati uvjete iz
Daytonskog sporazuma, iako je to, bez sumnje, ponekad vrlo teško".
Dalje kaže: "S obzirom na međunarodni sud u Haagu, Hrvatska i BiH
imaju bolje pokazatelje u području ljudskih prava. Svako kršenje
ljudskih prava treba žaliti, ali u tom kontekstu valja zamijetiti
razliku između srpske vojske s jedne i drugih dviju vojska u BiH s
druge strane. Oni koji su odgovorni za teška kršenja osnovnih ljudskih
prava, često se brane tvrdnjom da su to radili u ime obrane vlastite
nacije. Obrana nacije je zasigurno motiv, ali ne smije otvarati
prostor za zločine. To se osobito odnosi na male i zemlje srednje
veličine, kao što su primjerice Hrvatska i Austrija. Te se zemlje
trebaju posebno truditi da se poštuju pravne norme. Jer, u sukobima
velike zemlje imaju velike vojske, čak i nuklearnu silu. Male zemlje,
razumljivo, ne raspolažu tako velikom vojnom snagom. Stoga što
dosljednije poštivanje međunarodnih pravila i prava, mora postati moto
upravo malih zemalja. Stoga preporučam svojim hrvatskim prijateljima
da vrlo ozbiljno razmotre ovo pitanje. Činjenica je, nadalje, da je
jedan Hrvat, pod sumnjom da je teško prekršio ljudska prava,
svojevoljno otišao u Haag, jer je bilo sigurno da će pokazati da je
nedužan. Bez obzira na rezultat, sama ta činjenica impresionirala je
mnoge. Nadalje, valja imati na umu i to da je međunarodna politika još
uvijek vrlo oportunistička. Dakako, sve strane u ratu počinile su
zločine, ali, kao što sam već kazao, zasad postoje samo masovne
grobnice Hrvata i Bošnjaka, za koje su odgovorni pripadnici srpske
zajednice".
Analizirajući Daytonske sporazume, vrijeme u kojima su potpisani, i
odnose koji su vladali, te analizirajući sadašnju situaciju u BiH, dr.
Mock, među ostalim, procjenjuje što bi bilo idealno rješenje za BiH.
"Idealno je svakako i najmanje realno. Idealan bi bio status quo ante,
dakle, stanje prije početka sukoba. A to prijašnje stanje u skladu je
s integracijama u Europskoj uniji. S druge strane, međutim, previše je
mrtvih, mržnje, razočaranih ljudi i izbjeglica... Netko može
priželjkivati stanje prije, ali ne i obnoviti ga, barem ne u kratkom
roku. I zato vjerujem da će kontingent NATO-a ostati i dalje u BiH,
inače bi sukobi mogli ponovno buknuti, između Republike Srpske i
Federacije BiH, primjerice. Mislim da je jeftinije tamo zadržati NATO
negoli riskirati novi sukob. Realno je, dakle, stvarati klimu
povjerenja i dobrosusjedskih odnosa među različitim etničkim
skupinama, a u isto vrijeme imati vojne snage koje će forsirati
primjenu potpisanoga u Daytonu. Pravne obveze bez vojnog elementa mogu
se poštivati u BiH do određenog trenutka. Sila bez prava, međutim,
može postati tiranija, a pravo bez sile smiješno", napominje Mock.
Uspoređujući američku Inicijativu za jugoistočnu Europu (SECI) s
'regionalnim pristupom' Europske unije, dr. Mock kaže: "Svi čimbenici
koji su angažirani u projektu SECI-ja, nastoje razvijati mjere
povjerenja među različitim dijelovima u tome području. Ono što se
zaboravlja u slučaju SECI-ja, ali i bruxelleske inicijative, jest da
su te inicijative otpočetka morale biti maksimalno transparentne i
naglašavati da u svemu tome nema prikrivenih nakana koje bi išle za
obnovom nekakve ekonomske Jugoslavije, primjerice. Mnogi su odbijali
ovu inicijativu upravo zbog toga što je to doista osjetljivo pitanje,
a ne zbog toga što bi Europska unija ili netko drugi doista htio
obnovu Jugoslavije. Dobra preporuka za SECI, primjerice, jest ta što
je dr. Busek, kao stručnjak i dobar poznavatelj Balkana, odnosno
područja Podunavlja, izabran za koordinatora te inicijative.
Povijest, kultura i komunikacije jesu motivi koji su potaknuli
Amerikance da pokrenu projekt SECI-ja. S druge pak strane, ponekad se
upotrebljava i dvoznačni jezik. Hrvatska i Albanija, primjerice,
isticale su da žele pojedine projekte, ali ne i formalno
participiranje u SECI-ju", ocjenjuje dr. Mock. Na upit nije li slično
reagirala i Slovenija, dr. Mock napominje kako je siguran da će sve
zemlje "kad se jednom integriraju u NATO i EU, puno jednostavnije
postupati u ovakvim pitanjima".
(Hina) dp bn
170737 MET jul 97