HONG KONG, 9. srpnja (Hina) - Formula "jedna zemlja, dva sustava" prvobitno uopće nije bila namijenjena Hong Kongu. Bio je to pragmatični koncept koji je Deng Xiaoping namjeravao predložiti Tajvanu, u pregovorima o ujedinjenju
komunističke Narodne Republike Kine sa sjedištem u Pekingu i antikomunističke, kuomintangovske Republike Kine sa "privremenim" sjedištem u Taipehu.
HONG KONG, 9. srpnja (Hina) - Formula "jedna zemlja, dva sustava"
prvobitno uopće nije bila namijenjena Hong Kongu. Bio je to
pragmatični koncept koji je Deng Xiaoping namjeravao predložiti
Tajvanu, u pregovorima o ujedinjenju komunističke Narodne Republike
Kine sa sjedištem u Pekingu i antikomunističke, kuomintangovske
Republike Kine sa "privremenim" sjedištem u Taipehu. #L#
Kada su, međutim, 1982. g. Britanci po prvi put pokrenuli pitanje
budućnosti Hong Konga nakon isteka 99-godišnjeg najma, Deng je odlučio
iskoristiti Hong Kong kao generalnu probu za Tajvan.
Peking se nada da će, ako uspije asimilacija honkonške enklave u
socijalističku Kinu, biti mnogo lakše ubijediti vladu i sunarodnjake na
Tajvanu da i sami prihvate model "jedna zemlja, dva sustava". Peking
kuomintangovskoj nudi vladi političku, gospodarsku i vojnu autonomiju
u okviru objedinjene Kine. Politički stratezi u Pekingu vjeruju da će
uspjehom honkonškog eksperimenta za svoj recept pridobiti i
međunarodnu zajednicu. Time će se dodatno povećati pritisak na vladu u
Taipehu. Uspjeh formule "jedna zemlja, dva sustava" u Hong Kongu bi
mogao umanjiti i spremnost SAD da uđe u rat s Kinom za Tajvan.
Niz najviših kineskih dužnosnika posljednjih je tjedana ponovilo da
je sljedeća velika zadaća Pekinga XV. kongres Komunističke partije u
jesen ove godine, nakon čega će "Tajvan postati središnjom temom". Na
odgovor iz Taipeha nije trebalo čekati. Dva dana nakon primopredaje
Hong Konga, na posebno organiziranom prijemu u prisustvu više od 200
novinara iz cijelog svijeta tajvanski predsjednik Lee Teng-hui je
izjavio: "Kao demokratski izabrani predsjednik Republike Kine, želio
bih iskoristiti ovu prigodu i svečano proglasiti da Tajvan nije Hong
Kong". Odmah za njim je i domaćin skupa, tajvanski potpredsjednik i
premijer Lien Chan istakao da Tajvan ne može prihvatiti formulu "jedna
zemlja, dva sustava", jer je situacija u Hong Kongu i na Tajvanu bitno
drugačija. Hong Kong je bio kolonija pod tuđom upravom, dok je
Republika Kina na Tajvanu suverena i nezavisna država koja ima svoju
vladu, teritorij koji kontrolira i vojsku koja ga je sposobna braniti.
U Taipehu su pritom svjesni da im neće biti dovoljno pozivanje na
kontinuitet s prvom kineskom republikom. Zbog pragmatične potrebe
održanja dobrih odnosa s Pekingom većina zemalja u svijetu,
uključujući i ključne tajvanske saveznike kao što su SAD, ne priznaju
suverenitet i međunarodni subjektivitet Republike Kine na Tajvanu.
Taipeh je svjestan da su njegovi ključni aduti daljnja demokratizacija
zemlje i snažna vojska.
U posljednja dva desetljeća politički razvoj u Hong Kongu i na
Tajvanu je, naime, bio bitno drugačiji. Hong Kong je ulagao i
zarađivao bogatstvo na kineskom gospodarskom boomu, ali se ujedno
pomirio da će njegove demokratske aspiracije biti osujećene povratkom
pod okrilje Kine. Na Tajvanu je proces bio upravo suprotan. Vladajući
Kuomintang je postepeno napustio desetljećima dug autoritarni stil
vladavine uvodeći demokratski politički sustav. Bila je očigledna
namjera stvoriti međunarodno prihvatljiv, a ipak nepremostiv jaz između
Kine i Tajvana. Na kraju je Taipeh usvojio i ono o čemu su honkonški
demokrati mogli samo sanjati - opće pravo glasa. Dobio je vladu i
predsjednika, izabrane na slobodnim i neposrednim izborima.
Demokratizacijom Kuomintanga, a time i cijelog Tajvana, počeli su,
međutim, padati stari tabui. Na kraju se uzdrmao i onaj osnovni tabu
- koncept "jedne Kine", prema kojem je tajvanska vlada još uvijek vlada
"Republike Kine".
Proglašenje neovisnosti i promjenu imena Republika Kina u Republiku
Tajvan za sada otvoreno zahtijeva samo oporba. Peking, međutim, nije
jedini koji sumnja da predsjednik Lee Teng-hui priprema svoju zemlju
za dva scenarija mogućeg razvoja kinesko-tajvanskih odnosa. Za sada
još uvijek otvoreno zastupa koncept "jedne Kine" i spreman je
prihvatiti ujedinjenje Kine i Tajvana "na osnovu principa demokracije,
slobode i ravnopravnog prosperiteta". Prevedeno na manje diplomatski
jezik to znači da je Tajvan spreman na razgovore o ujedinjenju s
Kinom u trenutku kada i u Pekingu bude sjedila demokratski izabrana
vlada. Međutim, za slučaj da pritisak iz Kine i iz svijeta na
ujedinjenje po pekinškom receptu postane pretjerano jak, Lee priprema
teren za jednostrano proglašenje neovisnosti koje će se osloniti na
demokratsku volju naroda.
U Taipehu je u tijeku žestoka rasprava o ustavnim promjenama, koja
dovodi čak i do tuče u parlamentu i razbijenih zastupničkih glava.
Ukoliko najavljene ustavne promjene budu usvojene, omogućit će se
održavanje referenduma. "Ukoliko legalizirate referendum, možete bilo
što odlučiti glasovanjem - čak i promjenu imena države, zastave, bilo
što", naglašavaju ovdašnji komentatori. Međutim, odškrinuta vrata za
neovisnost Tajvana izazivaju vatrene strasti ne samo u Pekingu.
Protiv tog koraka na samom Tajvanu su ne samo tajvanski "crveni" i
svi oni koji se boje kineske vojne intervencije, nego i svi oni koji
se nisu odrekli starog kuomintangovskog sna o pobjedonosnom povratku
"na kopno".
(Hina) bla br
090751 MET jul 97