HONG KONG, 7. srpnja (Hina) - Formula "jedna zemlja, dva sustava" prvobitno uopće nije bila namijenjena Hong Kongu, već je to bio pragmatični koncept što ga je Deng Xiaoping kanio predložiti Tajvanu u pregovorima o ujedinjenju
komunističke Kine sa sjedištem u Pekingu i antikomunističke, kuomintangovske Republike Kine s "privremenim" sjedištem u Taipeju.
HONG KONG, 7. srpnja (Hina) - Formula "jedna zemlja, dva sustava"
prvobitno uopće nije bila namijenjena Hong Kongu, već je to bio
pragmatični koncept što ga je Deng Xiaoping kanio predložiti Tajvanu u
pregovorima o ujedinjenju komunističke Kine sa sjedištem u Pekingu i
antikomunističke, kuomintangovske Republike Kine s "privremenim"
sjedištem u Taipeju. #L#
Kad su, međutim, 1982. Britanci prvi put postavili pitanje budućnosti
Hong Konga nakon isteka 99-godišnjeg najma, Deng je odlučio iskušati
recept na Hong Kongu kao generalnu probu za Tajvan.
Uspije li asimilacija hongkonške enklave u socijalističku Kinu,
Peking se nada da će biti mnogo lakše uvjeriti vladu i sunarodnjake na
Tajvanu da i sami prihvate model "jedna zemlja, dva sustava". Peking
nudi kuomintangovskoj vladi političku, gospodarsku i vojnu samoupravu
u sklopu objedinjene Kine.
Politički stratezi u Pekingu vjeruju da će uspjehom hongkonškog
eksperimenta za svoj recept pridobiti i međunarodnu zajednicu. Tako će
se dodatno povećati pritisak na vladu u Taipeju. Uspjeh formule "jedna
zemlja, dva sustava" u Hong Kongu mogao bi umanjiti i spremnost SAD-a
da zbog Tajvana uđe u rat s Kinom.
Mnogi najviši kineski dužnosnici posljednjih su tjedana ponovili da
je sljedeća velika zadaća Pekinga XV. kongres Komunističke partije u
jesen ove godine, nakon čega će "Tajvan postati središnjom temom". Na
odgovor iz Tajvana nije trebalo čekati.
Dva dana nakon primopredaje Hong Konga na posebno organiziranom
prijamu, u nazočnosti više od 200 novinara iz cijelog svijeta,
predsjednik Lee Teng-hui je izjavio: "Kao demokratski izabran
predsjednik Republike Kine, želio bih iskoristiti ovu prigodu i
svečano proglasiti da Tajvan nije Hong Kong."
Odmah za njim oglasio se i domaćin skupa, tajvanski potpredsjednik i
premijer Lien Chan riječima da Tajvan ne može prihvatiti formulu
"jedna zemlja, dva sustava" jer se stanje u Hong Kongu bitno razlikuje
od Tajvana. Hong Kong je bio kolonija pod tuđom upravom, dok je
Republika Kina na Tajvanu suverena i nezavisna država koja ima svoju
vladu, područje koji nadzire i vojsku sposobnu obraniti to područje.
U Taipeju su pritom svjesni da im neće biti dovoljno pozivanje na
kontinuitet s prvom kineskom republikom. Radi potrebe održavanja
dobrih odnosa s Pekingom, većina zemalja u svijetu, uključujući i
ključne tajvanske saveznike kao što su Sjedinjene Države, ne priznaje
suverenitet i međunarodni subjektivitet Republike Kine na Tajvanu.
Tajvan je svjestan da su njegovi ključni aduti daljnja demokratizacija
zemlje i snažna vojska.
U zadnja dva desetljeća politički razvoj u Hong Kongu i na Tajvanu
bio je bitno drukčiji. Hong Kong je ulagao i zarađivao bogatstvo na
kineskome gospodarskom "boomu", ali se ujedno pomirio da će njegove
demokratske težnje biti spriječene povratkom pod okrilje Kine.
Na Tajvanu je proces bio upravo suprotan. Vladajući Kuomintang je
postupno napuštao desetljećima dug autoritarni stil vladavine uvodeći
demokratski politički sustav. Bila je očita namjera stvoriti
međunarodno prihvatljiv, pa ipak nepremostiv jaz između Kine i
Tajvana. Napokon je Tajvan prihvatio i ono o čemu su hongkonški
demokrati mogli samo sanjati - opće pravo glasa. Dobio je vladu i
predsjednika, izabrane na slobodnim i neposrednim izborima.
Demokratizacijom Kuomintanga, a time i cijelog Tajvana, počeli su se,
međutim, rušiti stari tabui. Na kraju se uzdrmao i temeljni tabu -
koncept "jedne Kine" prema kojem je tajvanska vlada još uvijek vlada
"Republike Kine".
Zasad tek oporba zahtijeva proglašenje nezavisnosti i promjenu imena
Republike Kine u Republiku Tajvan.
Peking, međutim, nije jedini koji misli da predsjednik Lee Teng-hui
priprema svoju zemlju za dva scenarija mogućeg razvoja
kinesko-tajvanskih odnosa.
Za sada još otvoreno zastupa koncept "jedne Kine" i spreman je
prihvatiti ujedinjenje Kine i Tajvana "na osnovi načela demokracije,
slobode i ravnopravnog prosperiteta".
Prevedeno na manje diplomatski jezik, to znači da je Tajvan spreman
na razgovore o ujedinjenju s Kinom u trenutku kada i u Pekingu bude
sjedila demokratski izabrana vlada.
Međutim, u slučaju da pritisak iz Kine i iz svijeta na ujedinjenje po
pekinškom receptu postane pretjerano snažan, Lee priprema i teren za
jednostrano proglašenje nezavisnosti koje će se osloniti na
demokratsku volju naroda.
U Taipeju je u tijeku oštra rasprava o ustavnim promjenama koja
dovodi čak i do tučnjava u parlamentu i razbijenih zastupničkih glava.
Ako najavljene ustavne promjene budu prihvaćene, omogućit će se
održavanje referenduma. "Ako legalizirate referendum, možete bilo što
odlučiti glasovanjem - čak i promjenu imena države, zastavu, bilo
što", naglašavaju ovdašnji komentatori.
Međutim, odškrinuta vrata za nezavisnost Tajvana izazivaju strasti ne
samo u Pekingu. Protiv tog koraka na samom su Tajvanu ne samo
tajvanski "crveni" i svi oni koji se boje kineske vojne intervencije,
nego i svi oni koji se nisu odrekli starog kuomintangovskog sna o
pobjedonosnom povratku "na kopno".
(Hina) bla rt
071922 MET jul 97