VJESNIK: OTVORENO PISMO IVANA SUPEKA FRANJI TUĐMANU

ZAGREB, 26. lipnja (Hina) - Odgovarajući dr. Franji Tuđmanu na Otvoreno pismo od 20. lipnja 1997., predsjednik HAZU Ivan Supek na početku iskazuje začuđenost, pa podsjeća: "Kao što dobro znate, a i prizivali ste nekoć, dok sam bio rektor Hrvatskog sveučilišta, moju dobrohotnost, ja već preko pola stoljeća zastupam i širim doma i u svijetu mirotvorstvo i humanizam, što isključuje svako nasilje, pogotovo smrtnu kaznu i atentate. Svojevremeno čestitali ste mi na knjizi Krivovjernik na ljevici, Bristol 1980., gdje su uz kritiku boljševizma i nacrt hrvatske politike sadržana načela humanizma koja su jednodušno prihvaćena na Kongresu svjetskog jedinstva u Filadelfiji ljeti 1976., prigodom dvjestote obljetnice Deklaracije nezavisnosti. Znajući sve to, kako ste mogli doći na pomisao da bih ja, i u kakvom najdaljem kontekstu, odobravao atentat na Vašu cijenjenu osobu?" Supek u nastavku pisma, koje objavljuje sutrašnji Vjesnik, navodi dijelove Tuđmanova pisma, pa sa snebivanjem pobija njegove zaključke - do sada za Tjednik nije ništa napisao, a citiranje je i u znanosti i u publicistici dopušteno, odazvao se pozivu Feral Tribuna, tog "neovisnoga lista" jer "mi mediji pod Vašom kontrolom ne pružaju gostoprimstvo". Supek pobija upletenost u zavjeru s Krstom Cviićem, kaže da se "prije 13 godina posljednji put sastao s tim uglednim analitičarem", pa iznosi ovu pretpostavku: "Zacijelo, navedene insinuacije o atentatu na Vašu cijenjenu osobu imaju prozirnu svrhu da mene i druge Vaše kritičare diskvalificiraju za razgovor o bitnim problemima. Zbog toga mi se čini neumjesnim da se na ovom mjestu osvrnem na iznesenu obranu Vaše 'privatizacije' i politike uopće." Ipak, Supek navodi da je o tome potanko pisao u knjigama Povijesne meditacije i Promašaji i nade, a "o sticanju imetka Vas osobno, Vaše djece i unuka pisali su često razni listovi, a da Vi to i niste pobijali", nastavlja Supek, pa spominje i izjave Josipa Manolića o zajedničkom inozemnom kontu Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Hrvoja Šarinića u koji su - prema Manoliću - pristizali prilozi od domoljubnog iseljeništva. "Ako je to istina..., onda biste bili dužni položiti račun koliko ste novaca primili i kako je trošen. Time biste prekinuli mnoga govorkanja (klevete, vjerujem) i djelomično povratili povjerenje iseljenika koji su tako velikodušno pomagali Hrvatsku u obrani od velikosrpske najezde". Na kraju Supek navodi uvredljive i prijeteće telefonske i pismene poruke, pa i prijetnje ubojstvom, koje su "nakon Vašeg otvorenog pisma nahrupile", pa piše: "Uvjeren sam da to Vama nije bilo na umu, ali ako se dogodi takav bezuman čin, neka moja krv ne padne na Vašu dušu i dušu bezumnika". Na posljetku Supek opisuje i svoje skromne materijalne prilike, da je "posljednju ušteđevinu od predavanja na inozemnim sveučilištima... potrošio za kupnju stana svojoj kćeri", no da je "zadovoljan svojim imovinskim stanjem", pa zaključuje: "A bilo bi mi drago kad biste se Vi iz onoga Titova zamka preselili na Markov trg i vladali dalje skromno kao što priliči predsjedniku jedne ratom opustošene i siromašne zemlje". Ivan Supek, predsjednik HAZU, zaključuje pismo datirano 26. lipnja željama za "dobro zdravlje i dug život, gospodine akademiče." (Hina) dd 262249 MET jun 97