INTERVIEW PREDSJEDNIKA TUĐMANA (VI.)

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - - U nastavku je Predsjednik upitan da li osnivanjem listova u Hrvatskoj neki činbenici iz inozemstva zapravo nastoje utjecati na hrvatske medije. Jasno je da se zalažu tobože za slobodu tiska, tobože za slobodu ljudskih prava itd. Međutim, naravno je da je Amerika mogla u jednoj okupiranoj Njemačkoj osnivati listove, ali je li to dosljedno zalaganje za doista ljudska prava ako u našoj državi koja je samostalna država, koja je neovisna država i koja ne želi biti ničiji pijun oni osnivaju listove u kojima je zapravo se napada naša država. Ne radi se o napadajima na vladajuću stranku nego se upravo radi o napadajima na hrvatsku državu. U pravu ste, rekao je Predsjednik. Ali, napadajima zbog toga što bi htjeli drukčiju Hrvatsku, što bi htjeli jednu Hrvatsku koja bi bila pijun, koja bi bila objekt a ne subjekt kao što rekoh. Dobro ste spomenuli da su takvi potezi osnivanja listova bili razumljivi u okupiranoj Njemačkoj a da su manje razumljivi u sadašnjem razvitku demokracije u svijetu, u jednoj demokratskoj zemlji. No, upravo to da ne samo da javno priznaju da osnivaju sa svojim sredstvima i uz izravnu pomoć nekih stranih ne samo nevladinih nego ni čak službenih institucija, da su se čule čak i izjave da je "Feral Tribune" primjer demokratskog lista. Da je to za zgražavanje ozbiljnog čovjeka i da je to kompromitantno za one koji zastupaju takvu demokraciju i za one koji u Hrvatskoj služe takvim nastojanjima. A točno je. Znači da su u tom smislu protiv sadašnje države svi oni koji su bili vezani za jugokomunističku i srpsku politiku u Hrvatskoj. I da je začudno kako su prihvaćali čak i one za koje se znalo da su ne samo u medijama, nego i u politici da su bili u izravnoj agenturskoj službi protiv Hrvatske. No, ako se može shvatiti, razumije se ne opravdati, zašto to čine neki međunarodni čimbenici, veoma je zabrinjavajuće da još uvijek ima ljudi u Hrvatskoj koji potpadaju pod takav utjecaj i koji im služe. Osim ovakvih slučajeva kakve smo imali do sada koji su bili spremni da se stave u službu takvih nastojanja , da dođe do smjene pod svaku cijenu demokratski izabrane hrvatske vlasti. Osim toga, osim tih da su neki spremni koji su bili u političkom životu da svjedoče pred Haaškim sudom za najodgovornije hrvatske ljude, uključujući i predsjednika, da bi ga trebalo pozvati pred Haaški sud. Imamo i takve pojave, ovih dana se održava neki međunarodni, ne znam da li je završen, ali je bio pred dva-tri dana međunarodni PEN na Bledu gdje je predstavnik hrvatskog PEN-a govori o tome da se u Hrvatskoj provodi rehabilitacija ustaštva i fašizma i da to čini sam predsjednik i sveukupna vlast. To su pojave koje su znači vezane za taj psihološki i informacijski rat kakav se vodi u čitavom svijetu, a posebno znači u Hrvatskoj i razumije se da hrvatska javnost mora biti načisto o čemu se radi i da sama hrvatska javnost mora biti spremna da raspravi u svojim redovima takve pojave i da im da onda mjesto koje one, takve pojave zaslužuju. Međutim, hrvatski narod, većina hrvatskog naroda je dokazala takvu jednu zrelost pred kojom, evo, bivaju bespomoćni i svi takvi pokušaji destabilizacije Hrvatske, kompromitacije hrvatske vlasti i stvaranje nekakve druge Hrvatske. - U nastavku je Predsjednik zamoljen da komentira tvrdnje jednog dijela opozicije, potpomognutog i jednim dijelom tiska, koji govore o tome da je hrvatski narod osiromašen narod, da smo u tih sedam godina zapravo došli do toga da smo doveli državu odnosno narod na rub propasti i da je zapravo riječ o tome da umirovljenici vrlo loše stoje, žive, da recimo radnici imaju manje plaće nego što su imali u propaloj Jugoslaviji. Koliko je to utemeljeno, a koliko su to zapravo, rekao bih, na stanovit način opozicijske floskule, odnosno djela opozicije? Vidite, to i takvo obmanjivanje javnosti spada u taj psihološki rat, spada u strategiju tog danas informacijskog ratovanja, ali isto tako je i izraz nemoći tih oporbenih redova u Hrvatskoj koji plaču izravno čak i govore i taj koga sam spomenuo na Bledu je isto tako govorio u ovom smislu kao što ste kazali da je u Jugoslaviji bilo bolje, itd. Razumije se da mi u Hrvatskoj imamo problema. Razumije se da nismo zadovoljni sa razinom životnog standarda, sa našim plaćama, ali objektivno kada se pogleda što je Hrvatska učinila u tom prijelomnom povijesnom razdoblju ne samo za Hrvatsku i za narode na tlu bivše Jugoslavije, nego i u Europi i šire u raspadu socijalističkog sustava, pred takvom zadaćom pred kojom se nalaze ti narodi koji su živjeli u socijalističkom sustavu 50 ili u Sovjetskom savezu i 70 godina - pred takvom se zadaćom još narod i čovječanstvo nije nalazilo. A, Hrvatska je od 24 zemlje, bivše socijalističke zemlje izašla među dvije, tri sa najpovoljnijim rezultatima, usprkos agresiji jugokomunističke armije, Srbije i svega onoga što smo preživjeli. Obični ljudi znaju da su pred desetak, dvadesetak godina u toj Jugoslaviji, za vrijeme Markovića koji je imao potporu Zapada i Amerike, pa su bile, ne znam, točkice, pa se trebalo bonovi itd. Prema tome, usprkos agresiji koju smo pretrpjeli, usprkos raspada jugoslavenskog i jugoistočnog tržišta Hrvatska je preživjela bez neimaština, Hrvatska je stvorila svoju vojsku, diplomaciju, državnu upravu., I bez obzira što su naše plaće, naše mirovine male, nezadovoljavajuće u onom kako bismo željeli, naše mirovine su veće nego li su plaće u većini od tih bivših socijalističkih država. Jedino Češka i Slovenija imaju možda nešto malo povoljnije uvjete, a u odnosu na sve druge, znači, ne samo da je u Hrvatskoj povoljnija situacija nego je Hrvatska po prosudbi objektivnih međunarodnih ekonomsko-financijskih stručnjaka već i danas, ne samo jedna od najstabilnijih zemalja u društveno-političkom i ekonomskom smislu, nego i jedna od najprosperitetnijih zemalja. Čitava Hrvatska je gradilište; pa mi smo obnovili dosada 50-tak tisuća kuća za naše povratnike, mi smo ishranjivali pola milijuna prognanika. Gradimo ceste, više u jednoj godini nego li u desetak godina prije, mostove, itd. Prema tome Hrvatska je danas gradilište i bit će još veće. Imamo problema sa nezaposlenima. Da, formalno je u Hrvatskoj nezaposleno 16, 17 posto, tobože. Međutim, stvarno nije niti 8, 9 posto, jer su ti nezaposleni samo formalno nezaposleni, a praktično rade na sivo ili crno i još dobivaju pomoć. Mi već danas imamo nedostatak radne snage, ne samo u građevinarstvu i turizmu nego i na drugim područjima. Prema tome, imamo problema, ali koja to zemlja, od bogate Švedske, Njemačke do Amerike nema problema. I, sasvim je sigurno da ćemo sada kada smo oslobođeni, osobito još dovršenjem mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, da ćemo biti kadri da te svoje socijalne i gospodarske probleme rješavamo u interesu hrvatskog čovjeka, hrvatskog naroda, svih građana jer je bitno to da smo spriječili odliv nacionalnog bogatstva izvan Hrvatske. I, hrvatski građani mogu biti sigurni da ćemo znači u tom smislu postići onakve rezultate kakve će malo koja zemlja koja nije uspostavila tako stabilan demokratski poredak i koja nije uspjela da obori tu nasljeđenu hiperinflaciju kao što smo mi to uspjeli. Prema tome, sve te prosudbe koje negiraju sve ono što smo postigli su jednostavno prosudbe ili iz neznanja ili zbog svojih nerealnih političkih očekivanja. - Na pitanje gdje vidi šanse i prioritete gospodarstva, te da li smatra da bi trebalo ići brže sa gradnjom cesta prema hrvatskim krajevima, osobito od Zagreba prema Dalmaciji, prema Rijeci, Istri, prema Slavoniji i kakvim viditi u budućnosti hrvatsko gospodarstvo, Predsjednik je rekao da je već spomenuo kako međunarodni stručnjaci priznaju da smo mi u pretvorbi socijalističkog sustava u sustav slobodnog tržišta postigli neke realnije rezultate koji pružaju solidniju osnovu za budući razvitak. Mi smo izvršili pretvorbu većine našeg gospodarstva, osim nekih velikih javnih poduzeća, a nismo predali nacionalno bogatstvo u strane ruke, naglasio je Predsjednik Tuđman. Prema tome, to je nešto što nam osigurava provedbu naše nacionalne državne politike u interesu našeg naroda, naših ljudi. Mi imamo, mi smo i u uspostavi Hrvatske, u rješavanju gospodarskih problema imali potporu našeg iseljeništva, potporu ne samo toliko u financijskom nego i u ljudskom sudjelovanju i u domovinskom ratu, ali i sada u gospodarskom razvitku. Više od 30 tisuća ljudi se do sada vratilo u zemlju, a s obzirom na našu demografsku situaciju to je od velike važnosti. Prema tome završetkom, konačnim završetkom tog, da tako kažem razdoblja domovinskog rata, uspostave Hrvatske, izlaskom i na Dunav stvorit će se još povoljniji uvjeti i za povratak naših ljudi iz inozemstva što će značiti i u demografskom smislu, ne toliko i sa svojim kapitalom, manjim ili većim, ali i sa svojim, znači, tehnološkim, poslovodnim, menadžerskim iskustvom. Osim toga, jasno je da ćemo mi u unutarnjoj izgradnji Hrvatske morati rješavati one probleme koji su bili u čitavoj dosadašnjoj povijesti zapostavljeni. Vi ste spomenuli povezivanje sjeverne Hrvatske sa Dalmacijom. Našoj javnosti nije poznato, osobito ovoj mlađoj, da je taj problem ne samo sprečava, nego da se išlo na izdvajanje Dalmacije iz Hrvatske. Težilo se, otvoreno se čak - ne samo u bivšim građanskim političkim krugovima koji su forsirali orjunaštvo u Dalmaciji i u Splitu, nego i u komunističkim krugovima - željelo izdvajati Dalmaciju, pa se čak postavila teza da Dalmacija u okviru Hrvatske mora biti ono što je Crna Gora u okviru srpstva, itd. Našoj javnosti je manje poznato da su hrvatski političari takvi kakvi su bili u bivšoj Jugoslaviji ipak željeli da povežu Zagreb sa Splitom. Pa je već početkom 20-tih godina odbačen jedan takav prijedlog o izgradnji cestovnog, najkraćeg puta. Jedan je to bio i od uzroka ubojstva Radića, čiji su glavni uzroci, jasno, bili politički, ali je jedan bio i taj što je Radić odbio sa svojom strankom glasovati za tzv. Blerov zajam, jer je kazao vi Srbi želite opet upotrijebiti da mi plaćamo iz Hrvatske, taj zajam, a ja tražim da se dio toliko koliko Hrvatska daje upotrijebi za izgradnju upravo veze Splita sa Zagrebom. Vi znate da je u vrijeme tzv. hrvatskog proljeća isto tako bio pokušaj izgradnje ceste itd. Prema tome, sve to skupa su sprječavali. E, danas više ne mogu sprječavati. Hrvatska će sasvim sigurno, voditi politiku interesa povezivanja i u onom smislu kao što sam rekao prije i teritorijalnog i duhovnog povezivanja svih sastavnica hrvatskog područja. Osim toga sa razvitkom, sa našom orijentacijom, razvitkom slobodnog tržišta, znači privatnog poduzetništva, seljačkog, obiteljskog imanja, posjeda, itd, sa usmjeravanjem svih raspoloživih izvora i sredstava u jedan produktivan sveukupni život sa većim poklanjanjem pažnje kulturi i znanosti, sa osiguranjem da više hrvatski ljudi ne odlaze van. Mi smo već poduzeli korake u svim gradovima da se za mlade ljude sa sveučilišta osiguravaju stanovi ovdje, da im se daju stipendije. Mislim da ćemo uspjeti osigurati, znači, gospodarski i kulturni razvitak Hrvatske, da ćemo kod toga morati ići odlučno na skraćivanje birokratskih zaostataka. Birokracija je u svim društvima prisutna, a kod nas je to još aktualnije zbog toga što imamo zaostatak te socijalističke birokracije koja je takva kakva jeste i koja nam ne pruža potpore i u rješavanju običnih pitanja, a osobito čak i u vraćanju prognanika. Birokracija koja je stvorila uvjete da za rješavanje običnih pitanja treba hrpe papira, treba dugo vremena, itd. Prema tome, mi ćemo morati poduzimati odlučne korake za uklanjanje i smanjivanje takvih birokratskih utega u našem životu. Osim toga treba uvesti reda u sva područja društvenog života. Uzmite molim vas, na području športa - mi imamo jednu takvu situaciju gdje se ne zna razlika između profesionalnog i amaterskog sporta, između onog što trebamo razvijati, dječjih vrtića i škola i sveučilišta do ovog profesionalnog sporta u pojedinim granama. Znam, na pr. slučaj nogometa gdje u Hrvatskoj danas imamo prvu, drugu, treću ligu sa 116 klubova, a svaki taj klub, jasno, ako on mora od Metkovića do Čakovca putovati, da na putovanja troši dva tri dana i da je svaki taj, znači iz treće lige, profesionalni. A jedna bogata Danska ne može imati više , ima prvu ligu od 10 klubova i nisu svi profesionalni. Prema tome mi moramo biti svjesni, ne dopustiti da nam svi žele imati svoje profesionalne klubove, pa onda ne mogu riješiti osnovne probleme svoje pučke škole ili svoga mjesta, svoje općine, a daju sve za to. Prema tome, i bogate zemlje imaju tu neka iskustva, a Hrvatska sa svojim ograničenim mogućnostima sa zadaćom da zacijeli rane, da obnovi razorenu Hrvatsku, mora biti štedljiva na svim područjima, da bi upravo mogla rješavati i podizanje mirovina i podizanje plaća. Zanimljivo je ovo - nisu bili samo umirovljenici za vrijeme ratnog razdoblja, domovinskog rata, zakinuti. Mi imamo danas takvu situaciju da - čemu sam i ja dobrim dijelom krivac, jer nisam dopustio da se niti meni podigne plaća, pa ni u državnoj upravi- da danas imaju referenti u privatnim poduzećima veće plaće nego li naši ministri. Naši ministri imaju plaće 4, 5 tisuća, a predsjednik Vlade 6 tisuća. To moramo ispraviti.Prema tome nisu bili samo umirovljenici zakinuti, nego i državna uprava, pa i znanost i kultura, što ćemo morati sada ispravljati i moći ćemo ispravljati. Ali je zanimljivo kod toga, da bez obzira što se stvorila nekakva umirovljenička stranka , da je većina umirovljenika koji su u Hrvatskoj, kojih je velik broj, ali da su bili za ovu vlast,za HDZ, jer znaju što su preživjeli i što im znači njihova država, jer su to zreliji ljudi. Prema tome ja osobno ne dvojim da ćemo biti kadri da rješavamo sve svoje probleme koji stoje pred nama upravo zbog toga što smo uspjeli postići jedan nacionalni preporod kakav gotovo nigdje nije postignut, nacionalni preporod koji je obuhvatio od radnika, težaka, seljaka, ribara do intelektualaca, do ostataka hrvatske aristokracije i plemstva. Prema tome, imamo golemu većinu hrvatskog naroda u jednom naponu da uspostavimo svoju slobodu, svoju demokraciju, svoju državu i da rješavamo svoje probleme, to je jamstvo budućnosti Hrvatske. - Upitan je li ono vrijeme kada je bio politički zatvorenik, disident, i hrvatski nacionalist pod policijskom paskom, da će za njegova mandata biti uspostavljena hrvatska država predsjednik Tuđman je odgovorio da u to vrijeme osobno nije vjerovao ni to da će ostati živ. Imao sam jednog prijatelja koji mi je ostao vjeran prijatelj i u one dane, i moje obitelji, i u ono vrijeme kad su me proganjali, kad su se većina ljudi uklanjali s ulica s jedne strane da me ne sretnu. Taj je još u Beogradu kazao: "E moj Franjo, nećeš ti ostati živ." Međutim, evo, ja sam iz Beograda izašao, i to je sve skupa prebrodio, prema tome, ali nikad nisam računao i bit ću vam iskren, bez obzira što sam znao na temelju svog promišljanja, činjeničnog i filozofskog promišljanja povijesti da će se budućnost Hrvatske rješavati u domovini, da nisam zbog toga želio se odazvati pozivima da odem u inozemstvo onda kad su me sa 45 godina, 1967. uklonili iz Instituta, Sveučilišta. Prema tome, ostao sam u zemlji radeći na svojim rukopisima, znao sam da neće se budućnost rješavati u domovini, ali nisam se zamišljao kao državni poglavar. Ja bih bio sretan da se pojavio neki suradnik s kojim bih mogao dijeliti tu odgovornost. Međutim, događaji su se razvili tako kako su se razvili. Imam veliko zadovoljstvo u tome što sam osjećao da sam sastavni dio toga naroda, da imam potporu u svim redovima. Kao što rekoh - od običnih težaka do narodnih pjesnika ali i pravih pjesnika koji su mi se javljali i javljaju. Prema tome, to je ono što mi je davalo snage i na što sam se mogao oslanjati u donošenju svih odluka koje sam kao predsjednik i HDZ-a i državni poglavar morao donositi. I čini mi se da je to što smo ostvarili zaista, s obzirom na unutarnje i međunarodne okolnosti, zaista čudo i da su pred tim našim rezultatima, evo, i oni međunarodni čimbenici koji nam nisu bili skloni, koji su se teško mirili sa samostalnom Hrvatskom, da su je morali prihvatiti i da smo osigurali budućnost Hrvatske za buduće vjekove. - Odgovarajući na posljednje pitanje u razgovoru što ga je vodio u povodu Dana državnosti, Predsjednik Tuđman je kazao kako je na temelju promišljanja povijesti vjerovao u to da će hrvatski narod koji je opstao usprkos nepovoljnim povijesnim okolnostima i geopolitičkom položaju, ostvariti svoju samostalnost. Osim toga polazio sam od toga za vrijeme I. svjetskog rata bilo je svega 16 samostalnih država u Evropi. Danas ih ima pedesetak. Prema tome, stalno se povećava i to čovječanstvo, bez obzira na te univerzalističke, internacionalističke, kozmopolitske ideje, ne može opstati bez naroda kao subjekata. Ne može biti čovječanstvo, niti Europa, niti bilo koja zemlja sastavljena od nekakvih pojedinaca, mora biti sastavni dio nekoga naroda i samo kao suradnja naroda može stvoriti i širu međunarodnu zajednicu. Prema tome ja sam vjerovao i u to da će hrvatski narod ostvariti jednom svoju slobodu, svoju samostalnost, jer se održao tijekom te i tegobne povijesti što nije bilo lako. Kad je imao snage za to onda sam vjerovao da će u tim prijelomnim povijesnim razdobljima oživotvoriti tu svoju vjekovnu težnju i prema tome dao sam vjerojatno neki svoj prilog da se to, da to bude u ovim razdobljima, kao što je sedam godina, kazao je na kraju razgovora predsjednik Tuđman. (Hina) dm mb 252120 MET may 97