INTERVIEW PREDSJEDNIKA TUĐMANA (II.)

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - - Na upit sjeća li se trenutka kada je prvi put na međunarodnoj sceni uvažena situacije u Hrvatskoj i Hrvatske kao buduće države, Predsjednik je odgovorio da su međunarodni krugovi na kraju 1991. godine kad su vidjeli da je Hrvatska opstala, kada je Vukovar, ali kada su vidjeli da je slomljena moć jugoslavenske armije i da se ni sa tim srpskim ustankom ne može oboriti demokratska vlast Hrvatske, prihvatili internacionalizaciju hrvatskog pitanja. Tada je došlo do promjene, uvažavanja da je Hrvatska stvarnost te da se mora tražiti rješenje u toj situaciji kad planovi o očuvanju Jugoslavije, o porazu Hrvatske nisu uspjeli. S tim da je kod toga posebno bilo pitanje Slovenije i daljnjih odnosa na jugoslavenskom ratištu, pripomenuo je dr. Tuđman. - Pojedini bivši djelatnici Ministarstva obrane i Glavnog stožera do danas tvrde da je postojala mogućnost zauzimanja jugovojarni, preuzimanja oružje, te da je trebalo jednostavno dobiti rat, odnosno da se lakše moglo poraziti neprijatelja u Domovinskom i obrambenom ratu da ste kao vrhovni zapovjednik drukčije zapovjedili, bilo je slijedeće pitanje upućeno predsjedniku Tuđmanu. U odgovoru Predsjednik je potvrdio da se takve prosudbe čuju i danas, ali da se iz dosad rečenog u razgovoru vidi se da je položaj Hrvatske bio više negoli težak i nezavidan. Tada 1990. i 1991., osobito 1991. sam već došao do spoznaje da je između slovenskoga i srpskog vodstva došlo najprije do prešutnog, a kasnije i do stvarnog sporazuma da Slovenci mogu otići. Bilo je to izraženo čak u jednoj žestokoj raspravi u sukobu riječima Bore Jovića, - "idite bre, što pre" - Slovencima , podsjetio je dr. Tuđman. Tada, do ljeta 1991. sam osjećao, ali nisam znao da su imali sporazum već od 1989, da Slovenci mogu otići. Ideja koji su mi neki vojni predstavnici koji su se tada našli u našim redovima predlagali, da idemo u rat s jugoslavenskom armijom u momentu kad je ona tobože išla u rat sa Slovencima, bila je neprihvatljiva, jer sam znao da taj rat sa Slovencima zapravo i nije rat, čak i jugoslavensko zrakoplovstvo išlo je u samo jedan fingirani napad što je značilo da Slovenci imaju otvorena vrata za izlaz. I da smo se mi uključili u napad na jugoslavensku armiju, to bi bila prilika da se jugoslavenska armija sa svim svojim snagama uz potporu svijeta obruši na Hrvatsku i da satre i razori Hrvatsku, kazao je Predsjednik. Osim toga, nismo imali još tada niti snaga na koje bismo se mogli u tom i takvom ratu osloniti, a izložili bismo Zagreb i druge hrvatske gradove totalnom razaranju. Isto tako, već i prije, već koncem 1990. godine, već i prije tog sukoba sa Slovenijom, bilo je nekih prijedloga da idemo u napad krajem 1990. da idemo u opći napad na vojarne jugoslavenske armije. I to sam odbacio iz dva razloga: iz političkih razloga - jer bi na taj način opet dali povoda jugoslavenskoj armiji za opći napad i dali povoda svijetu da potpuno prelomi štap nad nama, jer vi ste ti, rekli bi, koji ne želite političko rješenje jugoslavenske krize, nego želite rat. A osim toga, bilo je iluzorno da bismo mi goloruki tada mogli razoružati vojarne, jer ni politička situacija još nije bila takva niti smo imali vojnih snaga. Poznato je da je jedino Hrvatska bila razoružana kazao je dr. Tuđman podsjetivši da da je u toj titovskoj federaciji bila ustavna odredba o teritorijalnoj obrani svake republike i da je svaka na svoj način bila naoružana tom teritorijalnom obranom. To smo mi hrvatski predstavnici u bivšoj Jugoslaviji doveli do takve odluke, i Tito je pristao na to, znači da se ravnopravnost naroda koja je i republičkim i saveznim ustavom bila zajamčena, da se može braniti i sa znači, oružjem u rukama svake republike. Međutim, nastavio je dr. Tuđman, uoči demokratskih promjena, preuzimanja vlasti od demokratskih snaga u Hrvatskoj, hrvatski komunisti su dopustili razoružavanje Hrvatske. Hrvatska zaista nije imala nikavih moći, nego smo morali od početka opskrbljivati na sve moguće načine od običnih pištolja do lovačkih pušaka i kupovanja na sve načine, da bismo stvarali svoju oružanu silu. Prema tome, zahtjev za napad na vojarne bio je do te mjere avanturistički da sam se ja pitao: gdje su granice između avanturizma ili gluposti, ili pak, provokacije, odnosno da me se uvede u takav položaj da se izručim neprijatelju unutarnjem i vanjskom na poraz. A isto tako, znači, i za vrijeme slovenskog sukoba slično postavljalo. Predsjednik je u pritom naglasio da je na crti stvaranja demokratske Hrvatske i stvaranja oružanih snaga Hrvatske provodio politiku pomirbe, poziva svim Hrvatima, pa i onima koji su služili izravno u neprijateljskim redovima, od redarstva do armije, da se uključe u hrvatske snage. Na taj način je i jedan dio pripadnika bivše jugoslavenske armije, pa i bivših časnika i nekoliko generala prišlo nama. Ali se pokazalo u Domovinskom ratu, kao i u svim oslobodilačkim ratovima - a u tome sam imao iskustva i osobno iz Drugog svjetskog rata i pisao o tome prije četrdesetak i više godina u "Ratu protiv rata" - da je u ratu kad ne raspolažete s dovoljno snage bitno idejnopolitičko jedinstvo. I pokazalo se da se jedan broj tih pripadnika bivše jugoslavenske armje, časnika uklopio i potpuno poistovjetio sa svojim narodom, ali, da jedan dio nije. Ti koji nisu bili potpuno na idejnopolitičkoj crti državotvorne hrvatske politike i kao takvi nisu mogli ostati na vodećim pozicijama u Hrvatskoj vojsci, pa su neko vrijeme bili i onda otpadali. Ne uviđajući takvu svoju ulogu i takav opći položaj Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske, pa i svoje mjesto u Hrvatskoj vojsci, onda takvi danas zastupaju ovakve misli kao što ste Vi kazali, rekao je dr. Tuđman. Kad je riječ o Domovinskom ratu, podsjetimo se, ne samo da smo oslobodili svu okupiranu zemlju. Bilo je okupirano više od četvrtine, skoro jedna trećina, ali jedna trećina je bila razarana, ako nije bila potpuno okupirana, jer su i gradovi koji nisu bili okupirani i mjesta bili razarani. Ne samo da smo nanijeli najveće poraze srpskom imperijalizmu kakve svijet nije očekivao, nego smo, mogli ići vojno i oslobađati hrvatsko Podunavlja - Baranju i istočnu Slavoniju. Međutim, sasvim je sigurno da bismo u vojnom oslobađanju tih područja imali još veće žrtve, negoli što smo imali u dotadašnjem ratu, i da bismo od svijeta, isto tako bili žigosani. No, u cjelini uzevši ako kritiziraju vođenje rata, onda treba pogledati ukupne rezultate tog Domovinskog rata, drži predsjednik Tuđman. Iznio je podatke da je hrvatski narod u Domovinskom ratu imao oko 23 tisuće poginulih, u Hrvatskoj i sa BiH - trinaest tisuća i nešto u Hrvatskoj i devet tisuća i nešto u Bosni i Hercegovini. To samo po sebi govori da su žrtve hrvatskog naroda u BiH bile razmjerno veće. I kad pogledate te žrtve, s kojima smo došli do samostalne i suverene nezavisne države Hrvatske u Domovinskom ratu, u odnosu na žrtve koje je hrvatski narod podnio u Drugom svjetskom ratu (oko 200 tisuća poginulih). Žrtve u ovom ratu su oko 12 posto od onih žrtava koje je hrvatski narod tada podnio znači, nesrazmjerno manje i prema tome, to samo po sebi govori o tome koliko je vođenje rata u Domovinskom ratu bilo uspješno, i sa stanovišta ukupnih političkih rezultata i sa stanovišta žrtava. Razumije se to su rezultati koji su mogli biti postignuti jednodušnošću hrvatskog naroda, goleme većine hrvatskog naroda, u cjelini; u vrijeme Domovinskog rata, oko 480 tisuća Hrvata je sudjelovalo na ovaj ili onaj način u Domvinskom ratu, izravno u borbenim operacijama oko 200 tisuća. Prema tome, to je bio zaista općehrvatski rat i samo zahvaljujući takvom jedinstvu u vođenju rata, i sposobnosti vodstva u vojnom zapovjedništvu, u kome su većim dijelom bili ljudi izrasli iz Domovinskog rata, koji su došli iz hrvatskih slojeva u Domovini, ali i jednim dijelom i iz iseljeništva, a jednim dijelom kao što sam rekao, imaju zasluge i Hrvati pripadnici bivše jugoslavenske vojske. - U odgovoru na slijedeće pitanje kada se, u kojem trenutku i zašto odlučio za dolazak UNPROFOR-a predsjednik Tuđman je kako postoje različite ocjene oko prihvaćanja UNPROFOR-a i njegove uloge. Hrvatsko vodstvo i ja osobno odlučili smo se prihvatiti međunarodne snage, onog momenta kad smo se, održali potkraj 1991., ali kad još nismo imali snage da idemo sami vlastitim snagama u obračun sa jugoslavenskom armijom i srpskim ustankom i zbog toga da bismo sukob, krizu u okviru Jugoslavije, internacionalizirali. Mi smo prema inozemstvu nastupali s tezom, a to je i istina, da dolaskom demokratske snage na vlast u Hrvatskoj nismo tražili raspad Jugoslavije. Tražili smo konfederaciju Jugoslavije, da bismo na taj način došli do hrvatske suverenosti, bez žrtava, jer da smo stvorili konfederaciju, ona sama po sebi znači da sutra možeš proglasiti odvajanje. Znali smo tu politiku svijeta, Europe i Amerike, da hoće pod svaku cijenu održati Jugoslaviju i to je bio naš zahtjev, i na toj osnovi smo znači pridobivali te međunarodne čimbenike. Mi smo nuđali mirno rješenje, a velikosrpski imperijalisti nisu prihvaćali, i ne samo velikosrpski, negoli i oni koji su bili za održanje komunističkog sustava. Potkraj 1991. Srbi i jugokomunisti nisu uspjeli srušiti demokratsku hrvatsku vlast, ali mi nismo sa svoje strane imali snage da ih istjeramo iz Hrvatske, jer su i dalje raspolagali s jugoslavenskom armijom i s daleko premoćnijim snagama. Prema tome, da bih spriječio daljnje Vukovare, da ne unište druge gradove, ne osvoje još više područja, nego što su imali pod svojom vlašću, pristao sam na na mirovne snage, pojasnio je predsjednik Tuđman. Podsjetio je da je 2. siječnja 1992. potpisan sporazum o angažiranju mirovnih snaga. To je jednim dijelom išlo na ograničavanje hrvatskog suvereniteta, ali na području koje je ionako bilo u rukama jugoslavenske armije i srpskih pobunjenika. Prema tome, sa tog gledišta mi nismo ništa gubili, nego smo doveli međunarodne čimbenike u to da moraju sudjelovati u rješavanju jugoslavenske krize, a naše pozicije i gledišta su bila toliko principijelna da ih nisu mogli poricati. Druga je stvar, da smo kasnije na taj način internacionalizirali jugoslavenski sukob i omogućili predah da bismo mogli stvarati svoje oružane snage. I išli smo na otkazivanje UNPROFOR-a onog momenta kad smo imali već dovoljno snaga da možemo ići sami u oslobađanje svojih područja, kad su međunarodni čimbenici htjeli i nadalje zadržati te međunarodne snage, zbog svoje politike, da bi nas prisilili da se vraćamo u jugoslavenske okvire, i da bi utjecali na promjenu hrvatske politike, istaknuo je predsjednik Tuđman. (Hina - nastavlja se) 252020 MET may 97