INTERVIEW PREDSJEDNIKA TUĐMANA (V.)

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - - Upitan kako komentira istupe dijela medijskih krugova, ali i ozbiljnih oporbenih političara, pa i intelektualaca, koji ga kritiziraju zbog nepoipustljivosti međunarodnoj zajednici, pripisujući mu krivnju za eventualni neulazak Hrvatske u zapadne integracije, Predsjednik je odgovorio da je to mišljenje onih koji ne mogu misliti svojom glavom i glavom i srcem i dušom svoga naroda. To su oni, kao što je Krleža rekao koji uvijek traže nekog drugog gospodara i onda kad izgube jednog, opet trebaju nekoga drugog. Treba ih podsjetiti da je Austrija do pred neki mjesec živjela izvan EZ, dok Švicarska nije tamo ni danas. Prema tome, mi jesmo zato, jer smo sastavni dio srednje Europe, i za integracije u tu i takvu EU i u zapadnoatlantske sigurnosne sustave, ali ne pod svaku cijenu. A, osim toga koliko god je to korisno, mi kao i drugi Europu ne idealiziramo, da treba hrliti u tu zajednicu, pa makar polomio na tom putu noge i glavu, pod svaku cijenu. Mi znamo da je europskih zajednica bilo od svetog Rimskog carstva pa do danas, živjeli smo u jednoj europskoj zajednici - Habsburškoj monarhiji koja je bila poprilično velika europska zajednica. Prema tome, mi smo realni u tome, jesmo za europske integracije, a ne balkanske i jugoistočnoeuropske, ali isto tako nećemo zaboraviti svoje nacionalne i državne interese i prepustiti ih nekom drugom. - Odgovarajući na upit koliko je Hrvatska danas objektivno postala taocem neriješene bosanske situacije i koliku realnu cijenu plaća svojem jasno ne tim regionalnim integracijama, vraćanjem Balkanu u koji nas silom hoće ugurati čemu je svojom politika rekao ne predsjednik Tuđman je potvrdio da bi neki međunarodni čimbenici htjeli da budemo stalni taoci takvih odnosa kakvi su stvoreni. Mi smo rekli ne balkanskim integracijama užim ili širim, ali smo istovremeno kazali da jesmo za normalne odnose sa svim tim državama, da smo za zajedničke projekte, odnosno za otvaranje prometnica i cestovnih i željezničkih i zračnih za reguliranja plovidbenih putova Dunavom, itd, prema tome da smo svjesni i osim toga da smo granično zemlja, pa prema tome i svoje odgovornosti u odnosu na rješavanje krize osobito u Bosni, ali da ne želimo biti znači neki pijun koga će uvrštavati u uže ili šire balkanske jugoistočno europske integracije. Jer, smatramo da to ne bi bilo ne samo u interesu Hrvatske nego li i mira na tom području, pa prema tome i Europe u cijelini. Spominjao sam da takva integracija u te balkanske prostore nije prihvatljiva za Hrvatsku ne samo iz političkih razloga s obzirom na sva iskustva koja Hrvatska ima, nego i iz gospodarskih razloga. Zbog toga što imamo iskustvo u jednoj titovskoj federaciji gdje Tito kao komunista, ali i internacionalista, a i Hrvat, koji je želio da ta jugoslavenska federacija bude zasnovana na avnojskim osnovama ravnopravnosti svih naroda. Prema tome, i sa njime, sa Titom na čelu takve jedne federacije Hrvatska je bila u podređenom položaju i hrvatski ljudi su bili zapostavljeni na svim područjima. Prema tome imamo golema iskustva i ni pod koju cijenu ne možemo pristati na takve integracije, a na putu integracije u Europu kojoj pripadamo isto smo realistični da to može biti postupno i da to nije samo u interesu našem nego li i široj zajednici. Tako da iza svega toga stoje zaista ti planovi o integracijama, koji, kao što rekoh, i da spomenem ponovno, koji se zasnivaju na nekim stalnim komponentama europske politike, suprotnosti unutar europskih sila - Francuske, Engleske s jedne strane, Njemačke s druge, pa ne treba zaboraviti i Italiju kao četvrtu europsku silu i da se tu radi o odnosu prema Hrvatskoj s obzirom na to da bi ona trebala biti sastavni dio Balkana, da ne bi bila pod izravnim političkim utjecajem, recimo, Njemačke. - Na upit koliko daleko ti pritisci mogu ići i koliko mogu štetiti objektivno Hrvatskoj u sljedećem razdoblju te postoje li oko toga neke naznake predsjednik je odgovorio da su ti pritisci i do sada išli u smislu promjene hrvatske politike, dovođenja na vlast takvih snaga u Hrvatskoj koje bi bile spremne prihvatiti takve prijedloge i integracije kakve im se predlažu. Možemo očekivati da će ti pritisci u tom smislu trajati, ali i u stanovitom smislu mogu biti i na štetu Hrvatske, ali već se sada pokazalo da se zbog stabilnosti i demmokratskog poretka i zbog uloge Hrvatske bez koje ne mogu i ti međunarodni čimbenici rješavati probleme na ovom položaju i da možemo biti sigurni da se to ne može preokrenuti potpuno u negativnom smislu za položajni razvitak Hrvatske. - Upitan o odnosima Hrvatske sa SAD u svjetlu nedavnog posjeta ministra Granića Washingtonu i razgovora sa državnom tajnicom Albright koje je komentirao i američki veleposlanik u Zagrebu predsjednik Tuđman je kazao da u tim odnosima ima i različitih pogleda, prema tome da mi ne možemo prihvatiti takve integracijske planove kakvi dolaze, ali da smo spremni na suradnju u konkretnim projektima. Vidite, sa jačanjem Hrvatske, koje je jačanje išlo do toga da je po općem priznanju međunarodnih čimbenika Hrvatska zapravo izrasla u jednu regionalnu silu, razvijali su se i prijateljski odnosi sa SAD do partnerskih odnosa. Nama je u interesu, Hrvatskoj je u interesu da imamo dobre odnose sa SAD kao glavnom svjetskom silom, ali mi isto tako znamo da smo sastavni dio Europe i da nam je živjeti u toj Europi, takvoj Europi kakva ona jeste sa svojim sastavnicima i suprotnostima. Postoje znači strateški interesi za prijateljske i partnerske odnose na strani SAD, jer samo osloncem na Hrvatsku mogli su odigrati i do sada onu ulogu koji su odigrali i u Bosni i u Daytonskom sporazumu. I, nadalje, Hrvatska zbog svoje stabilnosti, političke i snage bila bi znači čimbenik koja bi mogla provoditi, imati utjecaja na to područje i u rješavanju bosanske krize. A, razumije se sa njihovog gledišta ili gledišta europskih država, ili američkih, da bi bilo zgodno kad bi Hrvatska bila pijun koji bi provodio njihovu politiku, na tom području nestabilnog Balkana. Međutim, razumije se da će se oni morati pomiriti sa jednom stabilnom Hrvatskom koja jeste za suradnju, ozbiljnu suradnju, konstruktivnu suradnju, ali koja više neće biti objekt politike, nego i subjekt. Prema tome jesmo, što je rečeno i u pismu predsjednika Clintona u odgovoru na moje pitanje da jesu za dijalog. Mi želimo dijalog po pitanjima koji su od interesa, a ne diktat kakav bi neki diplomatski činovnici htjeli provoditi. Osim toga, da dodam, možda ne znate, ja sam prije dva dana primio i pismo od Madleine Albright koja će doći poslije sastanka koji imaju u Ženevi, doći će i u Zagreb i u Bosnu, prema tome nastavit ćemo to razgovore. I, u tom pismu gospođe Albright postavlja se pitanje, kad je već riječ o tome, postavlja se problem povratka Srba iz hrvatskog Podunavlja, ali se ne postavlja problem povratka svih Srba iz Srbije i Jugoslavije, što su neki, kao što smo spomenuli, najavili. - Zamoljen da prokomentira, s obzirom na unutarnju političku scenu, da je dio međunarodne javnosti i oporbene hrvatske javnosti stalno prognozirao veliki krah HDZ-a i gubitak vlasti što je bilo posebno izraženo pred županijske izbore gdje je HDZ, odnio veliku pobjedu, Predsjednik je odgovorio kako u Hrvatskoj preživljavamo razdoblje integracije hrvatskog nacionalnog bića. Hrvatska do ovog našeg doba nikada nije bila niti teritorijalno ni duhovno integrirana. Što je to bilo za vrijeme narodnih vladara, plemensko uređenje itd. Kasnije je bilo pokušaja stvaranja i hrvatskog jedinstva i u tom smislu su govorili i Starčević, i Pavlinović i braća Radić. Faktično znači osim Banovine Hrvatske koja je trajala svega godinu dana, osim pokušaja u Drugom svjetskom ratu s jedne strane NDH, s druge zavnohovska Hrvatska, što sve skupa nije urodilo rezultatima, prema tome do danas Hrvatska teritorijalno i duhovno nije bila integrirana i zbog toga mi imamo takvu situaciju kakvu imamo. Zbog toga je, znači, već na prvim izborima 90. ako se sjećate nitko nije vjerovao da će HDZ sa takvim programom kakav sam iznio da će pobijediti. Naprotiv, mislili su da će ili komunisti ili koalicija. Poslije toga, razumije se, stalno su išli za tim da izazovu promjenu u Hrvatskoj, unutrašnji ili ozbiljni političari, koliko ih imamo, ili pak diletanti predviđali su da tobože, da je HDZ više pokret nego li stranka. Međutim, povijesno gledano pokreti su u pojedinim narodima odigrali povijesno važniju ulogu nego li pojedine stranke. Odnosno to što je HDZ takva kakva jeste programski po svojim sastavnicima, ali to nije njezina slabost, nego jakost, jer je znači uspjela ujediniti većinu hrvatskoga naroda, golemu većinu hrvatskoga naroda više nego li bilo koja druga stranka do sada u povijesti i danas. Prema tome, oni su očekivali da će doći do raskola ovi unutrašnji zbog svojih nerealnih prosudbi, a ovi strani čimbenici koji bi htjeli da Hrvatska bude ne subjekt kakav je ona postala nego objekt. Znači, isti su isto tako povodili su da će zbog toga što je HDZ takav da će doći do raspada i da je mogu zamijeniti, evo, nije nikakva tajna, da su računali da će doći najprije, da može HSLS biti taj koji će izazvati promjenu vlasti i zamjeniti HDZ, jasno sa pokušajem izazivanja raskola u HDZ-u, a zatim HSS. Možda nije na odmet da kažem da je i pred ove izbore kad su i unutarnji i ti neki međunarodni centri na temelju svojih prosudbi prosuđivali da će, ako HDZ ne potpuno izgubi da će pasti na kakvih 20 posto glasova. Napisali su, imam ih u rukama, studije za stranke za predsjedničke kandidate, platili za jedan 70 tisuća dolara, za drugi čak i više, gdje su predviđali što sve treba poduzeti da bi se, znači, smjenila ta i takva hrvatska demokratska vlast koja je, kao što ste kazali, dobila, evo, na izborima od 90. pa na ovamo šest puta povjerenje većine. Kad netko dobije u zapadnim demokratskim zemljama takvu većinu od 36 posto kao što je bilo u Zagrebu, do 45 poslije,itd, onda je to većina kojoj se manje stranke itekako rado priklanjaju. Kad su i na onim posljednjim županijskim izborima doživjeli, znači, poraz tih svojih predviđanja, kada im više nije preostala nikakva ideja s kojom strankom bi mogli ići u obaranje sadašnje demokratske vlasti, onda su primjenili jedan metod, koji moram priznati, da je sulud, da je gotovo iznenađujući. Onda su proglasili ovu hrvatsku vlast profašističkom i da sam predsjednik te Hrvatske, koji je jedini državnik u svijetu sudionik antifašističkog pokreta, da je to obnavljanje NDH, ustaštva, fašizma, itd. A, mi smo i u svom Ustavu napisali da svoju politiku, jer je to točno jer znamo u kakvom svijetu živimo, da svoju politiku i državotvornu politiku i tradicionalno zasnivamo i na zavnohovskoj Hrvatskoj, znači hrvatskom antifašizmu a oni su znači,kao što im ništa drugo nije preostalo, evo pribjegli takvom jednom psihološkom ratu protiv Hrvatske. Psihološkom ratu koji je usmjeren i na pokušaj utjecaja i na predsjedničke izbore, ali dublje motive ima, znači zato da se Hrvatsku izbaci iz kolosijeka njezine politike da je se usmjeri, znači, na balkanske integracije. Vidite, od kada je svijeta, a osobito u novije doba svi čimbenici, osobito oni koji su htjeli ovladati pojedinim područjima ili osigurati svoj utjecaj služili su se metodama psihološkog rata. U današnje doba postoji strategija objedinjavanja tih starijih metoda psihološkog rata u informacijsko ratovanje. Na ovaj ili onaj način danas je u svijetu umreženo već oko 2 milijuna računala, danas se ide izravno, postoji strategija, znači da treba iskoristiti, znači, za sve metode psihološkog rata, za ovladavanje medijima u pojedinim zemljama, odatle sve ono što se zbiva i na hrvatskom području, za obmanjivanje javnosti, za osiguranje svoje politike. I, evo s time smo mi suočeni danas i u Hrvatskoj, međutim, ne jednom sam kazao za takvu povijest hrvatskog naroda u kojoj od 12. stoljeća pa na ovamo nije imao svoje državne samostalnosti nisu nam krivi samo strani elementi, strani čimbenici, nego i vlastita nejedinstva. Međutim, smatram da smo ovim što svo ostvarili svim tim čudima i političkim i gospodarskimm u ovih sedam godina, izrastanje Hrvatske u jednog ozbiljnog međunarodnog čimbenika, da smmo stvorili pretpostavke za stabilnost Hrvatske za buduća vremena. (Hina - nastavlja se) 252116 MET may 97