VEČERNJI LIST: IZRAELIZACIJA KAO BALKANIZACIJA

ZAGREB, 7. travnja (Hina) - "Začudna dvojba glede budućeg hrvatskog odnosa prema susjednim državama, pogotovo onima s prostora bivše jugoslavenske države", koja se pojavile u hrvatskom tisku nakon interviewa što ga je predsjednik Tuđman dao američkom časopisu 'Defense News', povod je osvrta u današnjem Večernjem listu Željka Krušelja. Posebno se osvrće na napis u 'Novom listu' u kojem se iznosi tvrdnja "kako je hrvatski Predsjednik navodno reducirao pojam skandinavizacije na izraelizaciju", i to tako što je "od prvotnog pojma, koji u međunarodnim krugovima ima neprijeporni pozitivni podznak, uzeo samo 'državno osamostaljenje naroda', a od potonjeg 'ograđivanje' svojevrsnim zidom od svojih susjeda, možda i uz 'permanentno ratovanje'", potkrepljujući to Tuđmanovom napomenom "kako se Hrvatska 'želi ugledati na izraelska iskustva u obrani granica i borbi protiv terorizma'". Raščlanjujući tu tvrdnju, odnosno odgovarajući na pitanje mora li skandinavizacija završiti u izraelizaciji, Krušelj piše: "Odgovor, srećom, ne mora biti tako katastrofičan. Tuđmanova izjava nije jednoznačna, pa nema ni valjanog razloga tumačiti je kao prizivanje 'bodljikave žice' oko hrvatskih granica. Štoviše, kad bi predsjednik Tuđman čak i težio samoizolaciji, to mu ne bi baš pretjerano polazilo za rukom. Političke, geostrateške i gospodarske okolnosti u kojima se razvija neovisna Hrvatska jednostavno ne pružaju mogućnosti za spomenutu izraelizaciju, a tome još manje govori u prilog i njezino proklamirano pristupanje raznim međunarodnim integracijama, zaključno s NATO paktom i Europskom unijom". Napomenuvši kako je Hrvatska u tom komtekstu prihvatila i jasna pravila ponašanja, Krušelj objašnjava kako to glede stava prema srbijansko-crnogorskoj državi znači - "da je (tvrda) granica izvjesna samo u onoj mjeri u kojoj beogradski vlastodršci, ili neka druga država, neće prihvaćati skandinavizaciju cjelokupnog ex-jugoslavenskog prostora. A takvo se ponašanje službenog Zagreba, neovisno o tome tko sjedi u Predsjedničkim dvorima, ne bi moralo nazivati tzv. izraelizacijom, nego zaštitom temeljnih državnih interesa", napominje Krušelj. "Princip otvorenosti prema susjedima ne znači i toleriranje eventualnog terorizma, o čemu Tuđman zacijelo i govori u svome osporavanom intervjuu", dodaje Krušelj. Na kraju osvrta, Krušelj upozorava i na sličnost pojmova - izraelizacije i balkanizacije - i piše: "U oba je slučaja riječ o sindromu zavađenosti, netolerancije i ksenofobičnosti nekoliko manjih susjednih naroda i njihovih država, začinjenom povremenim oružanim sukobima. Te se državne tvorbe glože oko teritorija i granica, mahom i na štetu razvojnih perspektiva vlastitih naroda. Obično se zaboravlja, međutim, da su i balkanizacija i izraelizacija bile moguće zato što su se u pravilu poklapale i s regionalnim interesima velikih sila, nekada Antante i Centralnih sila, a kasnije Amerikanaca i Rusa. Naposljetku, nije li loše iskustvo s balkanizacijom bilo i jedan od razloga hrvatskoga osamostaljenja? Ako je tome tako, onda je u hrvatskom interesu da se izraelizacija ne nametne kao izglednija politička alternativa". (Hina) dd 070715 MET apr 97