ITALIJA TREBA 50.000 DO 150.000 IMIGRANATA GODIŠNJE ZA TEŠKE POSLOVE

RIM, 19. veljače (Hina/AR) - Italija se od zemlje emigranata sve više pretvara u zemlju koja sve jasnije pokazuje potrebu za dolaskom stranaca. Milijuni Talijana su morali napustiti Apeninski poluotok u potrazi za poslom. Posljednji odliv radne snage bio je onaj šezdesetih godina, kada su brojni Talijani krenuli prema Njemačkoj u potrazi za poslom. Sada ne samo što Talijani ne traže posao u inozemstvu, nego neke teške poslove ne žele raditi ni u svojoj kući. Državni računovođa Andrea Monorchio ovih je dana izračunao da bi Italiji bilo potrebno između 50.000 i 150.000 imigranata godišnje za neke poslove. U Italiji, inače, već ima oko milijun ljudi iz afričkih i azijskih zemalja, koji su zaposleni u raznim djelatnostima, a vjerojatno će, bez obzira na brojku od oko 2,5 milijuna nezaposlenih, imigranata biti sve više. Jedan od razloga postojanja potrebe za novom radnom snagom je i u opadanju stope nataliteta zbog čega bi se, nastave li se postojeći demografski trendovi, broj stanovnika u Italiji sa sadašnjih 57 milijuna za 50 godina mogao smanjiti na 44 milijuna stanovnika. Taj bi se manjak, smatraju analitičari, mogao nadoknaditi godišnjim programiranim dolaskom nove radne snage iz drugih zemalja. Osim toga u Italiji ima sve više starijih osoba. Talijan u prosjeku živi najduže u Europi, a brojke kazuju da će 2000. godine jedanaest posto stanovnika imati više od 80 godina. I po toj će osnovi, dakle, biti će sve manje radno sposobnog stanovništva, a sve više onih koji primaju mirovinu i kojima je potrebna njega. Ukoliko bi broj imigranata rastao na osnovu potreba za radno sposobnima, onda bi za 50 godina na Apeninskom poluotoku moglo živjeti oko osam milijuna izvaneuropskih imigranata. Već sada mnogi imigranti iz Afrike, posebno iz zemalja Magreba, rade u Italiji, a vlada priprema i zakon po kojem bi oni koji borave najmanje šest godina mogli dobiti i pravo na glasovanje. Mnogi dolaze i kao sezonska radna snaga, primjerice kao berači rajčica na jugu Italije. Prema najnovijem istraživanju Confindustrije, udruge talijanskih privatnih industrijalaca, brojka od 2,5 milijuna nezaposlenih Talijana zapravo je lažna. Mnogi rade na crno, neprijavljeno i ne plaćaju porez, a mnogi se, pak, ne žele maknuti iz svojega mjesta stanovanja. Prema proračunu Confindustrije, kada bi se svi nezaposleni Talijani stvarno prihvatili svaki posao i otišli u potragu za njime izvan mjesta rođenja i boravka, onda bi stvarno nezaposlenih bilo samo 170.000. Tu razliku u brojkama popunjavaju ili imigranti ili radnici koji nisu regularno prijavljeni kao takvi. Primjerice, neki radnik koji je kao tehnološki višak poslan kući i prima dio plaće, radi u isto vrijeme i na crno, što mu se više isplati. Vlada stoga predlaže da oni koji dobivaju novac za nerad moraju raditi društveno korisne poslove, ako i dalje žele primati mjesečnu naknadu. Oni bi, primjerice, mogli raditi kao čuvari u parkovima ili pokraj brojnih spomenika, kao čistači ili kao pripomoć invalidima i sl. Radni zemljovid Apeninskog poluotoka u svakom slučaju se u znatnoj mjeri izmijenio, a još veće promjene očekuju se sljedećih godina. (Hina) st br 191424 MET feb 97