NJEMAČKA 30. XII. SZ: RUSIJA TRAŽI ANTIAMERIČKE SAVEZNIKE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. XII. 1998. Rusija traži partnera "Ruski ministar obrane Igor Sergejev ponovno je izgovorio oštre riječi, izjavivši u utorak za 'Sevodnju' da njegova zemlja mora i zadržati sposobnost za atomski udar 'kao bedem nacionalne obrane'. Bilo je to dva dana nakon što je ruska vojska uz veliku buku predstavila prvih deset interkontinentalnih raketa iz nove generacije. Gazda ruskih vojnika, a s njime i dio nacije vjerojatno se opijaju takvim zvučnim riječima, ali sve to tek očituje sljedeću dilemu: gledano iz sigurnosno-političke perspektive, Rusija se mora zadovoljiti vlastitim snagama a takvo stanje neće se promijeniti ni u doglednoj budućnosti. Kamo god rusko vodstvo pogleda - nigdje na pomolu pouzdanih partnera, saveznika, a posebno ne prijatelja. Moskva je - htjela- ne-htjela - morala pustiti Poljsku, Češku i Mađarsku u naručje zapadnog obrambenog saveza. Baltičke države - to znaju čak i stratezi u Kremlju - slijedit će njihov primjer prije ili kasnije. Čak je i Ukrajinu, bratsku slavensku državu, zahvatio vrtlog moćnog zapadnog saveza. Rusija ne može čak ni nastupati u ulozi glavne sile reda u Zajednici Nezavisnih Država, kao ni ponovno čvrsto vezati labavi savez. Nimalo čudno budući da Rusija nema što ponuditi. Gledano iz gospodarske perspektive, Rusija se gotovo nalazi na razini zemlje u razvoju, a gledano iz vojne perspektive Moskva ne može priteći u pomoć partneru dok se vanjskopolitički kredo Kremlja svodi tek na puki anti-koncept, točnije: na puki antiamerički koncept. Najnoviji napad na Irak nije jedini slučaj u kojem su Sjedinjene Države tretirale Rusiju kao svjetsku silu srednje kategorije; Moskva je također prisiljena mirno gledati kako američka poduzeća bez ikakva skanjivanja sklapaju svoje poslove u velikoj igri oko golemih zaliha nafte u Kaspijskom moru. Za razliku od proteklih stoljeća, Moskva nije ni sposobna - vidi primjer Čečenije - ni spremna vojno krotiti svoje susjede. Stoga se Rusija zalaže za multipolarni svijet, potpiruje antiameričko raspoloženje i traži istomišljenike. Takva politika nije nečasna. Naime, prirodni je refleks bivše svjetske sile tragati za potencijalnom rasjeklinom u međunarodnoj konstelaciji snaga radi naoružavanja dominntne pozicije jedne nacije - SAD - i istodobnog zadovoljavanja domoljubnih osjećaja vlastitog naroda. No, prošlotjedni pokušaj vlade u Moskvi da s Kinom i Indijom stvori azijsku antantu pokazao je da će ta inicijativa završiti neuspjehom. Iako Indija i Kina zagovaraju multipolarni svijet jer u sadašnjem svjetskom poretku zauzimaju tek rubnu poziciju, nisu zainteresirane ni za sigurnosno-političko vezivanje za veliko rusko carstvo. Ruska je dvojba dosadašnja obilježenost ruske povijesti ambicijama velesile; Rusija se osjeća upravo osuđenom na određenu težnju za važnom ulogom u svijetu. Upravo iz tog razloga Moskva nikada dosad nije budila veliko povjerenje te ga, dakle, mora prvo steći. Sama je zemlja financijski uništena, a ta bi činjenica - koliko god to cinično zvučalo - mogla u osnovi značiti i prigodu - prigodu za smišljanje recepta za gospodarsko ozdavljenje. Umjesto toga, ministar obrane Sergejev hvali premijera Jevgenija Primakova zbog njegova povećanja vojnog proračuna za dolazeću godinu. Također valja očekivati da će vanjskopolitički nastupi Rusije postati čak i oštriji. Naime, stranke se upravo postrojavaju za mučno dugotrajnu predizbornu kampanju koja će trajati do skupštinskih izbora u prosincu 1999. Pola godine kasnije bit će održani izbori za novog državnog poglavara - ako Boris Jeljcin prethodno ne umre. Stoga je vjerojatno da će se stranke, koje su se već usuglasile oko antiameričkog stajališta, međusobno nadmetati u šovinističkim programima. Time će se izolacija Rusije u svijetu dodatno pojačati", upozorava Frank Nienhuysen.