NJ 28. XII. SZ: LJUDSKA PRAVA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. XII. 1998. I miševi uče gristi List objavljuje osvrt na dvije publikacije, posvećene ljudskim pravima: Amnesty International objavio je "Revoluciju na području ljudskih prava. 50 godina Opće deklaracije ljudskih prava", a Gunnar Koehne "Budućnost ljudskih prava. 50 godina Deklaracije UN: Bilanca jednog preokreta". "Može se sa sigurnošću ustvrditi da ljudska prava nikad dosad nisu u javnosti bila tako visoko rangirana kao danas niti su ikad dosad bila tako važna u međunarodnim odnosima. Nakon svakog posjeta Pekingu njemački ministar vanjskih poslova izjavljuje da je jasno spomenuo temu ljudskih prava. I obratno: uporno ispitivanje o ljudskim pravima počinje sve više smetati njihove notorne kršitelje u Pekingu, Rangunu i u ostalim dijelovima svijeta. Strahuju da će se ideja o ljudskim pravima proširiti i na području pod njihovom vladavinom - što je sve lakše u globalnom medijskom društvu s internetom i televizijskim satelitima. No, ima razloga da pogled u budućnost ne bude obojen samo pesimizmom prilikom sastavljanja bilance 50 godina nakon donošenja Deklaracije o ljuskim pravima u prosincu 1948. u Parizu. Publikacija, objavljena u izdanju Amnesty Internationala, nastoji uzeti u obzir oba čimbenika: i uspjehe i izazove. 16 priloga odražava golemu širinu diskursa o ljudskim pravima. Riječ je o povijesnom i pravnom odavanju počasti Deklaraciji o ljudskim pravima kao i njezinoj političkoj provedbi. Sukob oko univerzalnosti ljudskih prava, koju su proteklih godina upravo azijski autoritarni režimi djelomično uspješno relativizirali i kod dobronamjernih na Zapadu, tema je, pa i dilema brojnih zapadnih vlada: hoće li veći uspjeh polučiti tiho diplomatsko zalaganje za borce za ljudska prava ili javno žigosanje povreda ljudskih prava? Jedna od tema jest i provedba ljudskih prva u Bosni; Daytonski mirovni sporazum stvorio je jedan od najopsežnijih sustava za zaštitu ljudskih prava na svijetu - ali stvarnost je drugačija. Rascjepkanost ovlasti vezanih uz ljudska prava u Bosni veliki je problem (nekoliko organizacija UN, OESS, EU, međunarodne humanitarne organizacije djelatne su na sličnim područjima). U konstruktivnom duhu ove knjige predstavljen je prijedlog rješenja o budućem sprječavanju pretjerivanja na području ljudskih prava: traži se 'koncept vodeće agencije', dakle što manje institucija, ali s jasnim mandatom. Pokrenuta je inicijativa za 'reformom rada na ljudskim pravima' - primjerice, zatraženo je da visoka povjerenica za ljudska prava dobije vlastite urede u svim državama i trajno predstavništvo u svim problematičnim regijama. Raspravljalo se i o novim instrumentima u radu na ljudskim pravima: međunarodni kazneni sud, stručna izaslanstva, nove mogućnosti za stvaranje javnosti i, naravno, rad takozvanih nevladinih organizacija - među kojima je Amnesty International sigurno najpoznatija i najutjecajnija. Za Amnesty pišu redom dobro informirani stručnjaci: izvjestitelj povjerenstva UN za ljudska prava, posebni povjerenik UN, bivši glasnogovornici upravnog odbora i glavni tajnici Amnesty Internationala. Prednost je također što ti poznavatelji rečenog područja svoje spoznaje uobličuju tako da ih zainteresirani laik može slijediti. Slično vrijedi i za knjigu koju je izdao Gunnar Koehne. On je bio glasnogovornik njemačkog odjela Amnesty Internationala, te je, dakle, stručnjak. Stoga mu vjerojatno nije bilo teško naći specijaliste, uključujući i kineskog aktivista za ljudska prava Weia Jingshenga, njemačkoga glavnog tajnika Amnesty Internationala Volkmara Deilea, i ravnatelja američke orgnizacije za ljudska prava Human Rights Watch Kennetha Rotha. U prvom su planu ponajprije praktične posljedice politike orijentirane na ljudska prava, odnosno njihova kršenja. Opisana je teška potraga za žrtvama masovnih pokolja u Bosni i pokušaj anatomije genocida u Ruandi. Obrazloženo je i zašto nasilje nad ženama nije privatna stvar, zatim da je pravo na azil u Europi potkopano i opisano kako funkcioniraju takozvane 'urgent actions' hitne akcije Amnesty Internationala u prilog žrtvama povreda ljudskih prava. Nadalje, krug tema obuhvaća praksu smrtne kazne u SAD kao i ugrožavanje slobode tiska. G. 1948. list 'Basler Nachrichten' napisao je da prihvaćanje Deklaracije o ljudskim pravima u Parizu označava 'rođenje jednog miša'. Dvije netom objavljene knjige pokazuju da i miševi uče gristi", zaključuje Reymer Kluever.