US CSM 28. XII. IRAK

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. XII. 1998. Bijes zbog američkog napada na Irak "Ovomjesečni angloamerički bombaški napadi na Irak stvorili su novu hladnoću prema Zapadu u Moskvi, koja se osjeća uvrijeđenom jer se od nje kao od ravnopravne saveznice nije tražio savjet", piše Judith Matloff. "Iako ruski dužnosnici nisu objavili novi hladni rat, oni upozoravaju da bi to ignoriranje moglo biti prekretnica u odnosima koji se već pogoršavaju. Oni kažu da su prisiljeni okretati se prema istoku u potrazi za novim saveznicima, da ponovno razmatraju suradnju s NATO-om, te - što je najozbiljnije - da su zamrzli ratifikaciju dogovora o nuklearnom oružju, START II. Dok Amerikanci uglavnom drže da su ruske političke ruke vezane njezinom ovisnošću o zapadnoj gospodarskoj pomoći, Rusi kažu da Washington, rastrzan domaćim poslovima, podcjenjuje njihovu ljutnju. 'Nad našim dugoročnim odnosima nadvio se oblak', kaže jedan ruski vladin dužnosnik, koji nije želio da se njegovo ime spomene. 'Ne možemo više vjerovati Sjedinjenim Državama. Moramo poduzimati mjere opreza i ograditi se kako se jednoga dana ne bi našli prepušteni milosti Zapada.' Korijen problema je ruska uloga u svijetu nakon sloma Sovjetskog Saveza 1991. Američki dužnosnici kažu da Rusija teško prihvaća svoj pad od imperijalne velesile do, u osnovi, zemlje trećega svijeta koja se uzima ozbiljno samo zbog svojih nuklearnih raketa. (...) Amerikanci primjećuju da je rusko gospodarstvo na rubu sloma i da se održava samo pomoću inozemne pomoći, uključujući i pomoć u hrani. Rusija je izgubila svoj utjecaj u bivšim satelitima Afrike i srednje Europe, kao i u svojih susjeda koji su činili Sovjetski Savez. Ruskoj frustraciji pridonosi to što ona nikad nije stvorila istinski ravnopravno partnerstvo kakvom se nadala s NATO-om nakon potpisivanja dogovora o suradnji 1997. Moskva se uvelike tretira kao mlađi štićenik Sjedinjenih Država, optužen za udvornost. Takva sekundarna uloga Rusiji teško pada. Ona se i dalje smatra velikom silom, zbog svog statusa najveće zemlje svijeta (u teritorijalnom smislu), velikog arsenala nuklearnog oružja i ključnog članstva s pravom veta u UN-ovu Vijeću sigurnosti. (...) Kremlj je bio bijesan kad su Washington i London bombardirali Bagdad bez potpore UN-ova Vijeća sigurnosti, zanemarujući ruske zahtjeve da se protiv iračkog vođe slijedi put diplomacije. Nedostatak savjetovanja posebno je razljutio Primakova, starog stručnjaka za Bliski istok, koji se ponosi svojim dobrim vezama sa Sadamom. Zračni su napadi, nadalje, stigli u vrijeme naglašene ruske osjetljivosti na savezničke planove o proširenju na istok i osjećaja da njezinim gospodarstvom upravljaju vanjske sile poput kreditora MMF-a. (...) Primakov je prošloga tjedna pokazao svoje nezadovoljstvo, predlažući trokutni strateški savez s Indijom i Kinom. Obje su azijske zemlje hladno primile tu zamisao, iako dužnosnici u Moskvi kažu da u predstojećim mjesecima očekuju više ravnodušnosti prema Zapadu. Leonid Ivašov, čelnik za međunarodnu vojnu suradnju u ministarstvu obrane, upozorio je da je budućnost zajedničkih vježba s NATO-om možda ugrožena. 'Napavši Irak, Amerikanci su izazvali ozbiljne sumnje o suradnji između američkih i ruskih vojnih snaga 1999.', izjavio je on u nedavnom intervjuu s Nezavisimaja Gazetom. Bez sumnje, najštetnija posljedica zračnih napada bilo je iskakanje planova za ratifikaciju START-a II iz tračnica. (...) Nuklearna oružja ruski su adut, a to i komunisti i Amerikanci veoma dobro znaju. (...)"