DE-NJEMAČKA-VLADA-CRKVA-Vlada-Religija/vjerovanje-Vjerske zajednice +NJ 24/25/26/27. XII. TAZ: NJEMAČKA VLADA PROGLAŠAVA VJERU OSOBNIM PITANJEM ++NJEMAČKA+DIE TAGESZEITUNG+24./25./26./27. XII. 1998.+Božić kao privatna stvar+"Svake
godine kancelar na Badnjak kleči u crkvenoj klupi. Božić +nije jedina prilika u kojoj ministar rada pokazuje da se uz oltar +osjeća kao kod svoje kuće. Ministrica za obitelj pjeva 'Tihu noć' u +crkvenom zboru. Ministar financija također svojim zvučnim basom +podupire pobožne pjesme u zboru svoje župe.+Ta su vremena prošla. Odanost djetešcu Isusu, koju je Kohlova vlada +očitovala u jednoj anketi na Božić 1997. g., ne pojavljuje se kod +njihovih crveno-zelenih nasljednika. Odanost 'njemačkom Božiću s +božićnom jelkom i odlaskom u crkvu' (kao što to formulira agencija +AP) očituje još samo ministar gospodarstva Karl-Heinz Funke (SPD). +Njegove kolegice i kolege očituju suzdržanost: ministrice i +ministri Muentefering, Schily, Trittin, Joschka Fischer, +Wieczorek-Zeul, Daeubler-Gmelin i Bulmahn uskratili su +informacije o svojoj 'tihoj noći', izjavivši da je 'privatna stvar' +slavi li netko Božić i odlazi li u crkvu.+Nakon rasprodaje Telekoma i Lufthanse, crveno-zelena vlada provodi +vlastitu specifičnu privatizaciju: državotvorno-kršćanski štih,
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
24./25./26./27. XII. 1998.
Božić kao privatna stvar
"Svake godine kancelar na Badnjak kleči u crkvenoj klupi. Božić
nije jedina prilika u kojoj ministar rada pokazuje da se uz oltar
osjeća kao kod svoje kuće. Ministrica za obitelj pjeva 'Tihu noć' u
crkvenom zboru. Ministar financija također svojim zvučnim basom
podupire pobožne pjesme u zboru svoje župe.
Ta su vremena prošla. Odanost djetešcu Isusu, koju je Kohlova vlada
očitovala u jednoj anketi na Božić 1997. g., ne pojavljuje se kod
njihovih crveno-zelenih nasljednika. Odanost 'njemačkom Božiću s
božićnom jelkom i odlaskom u crkvu' (kao što to formulira agencija
AP) očituje još samo ministar gospodarstva Karl-Heinz Funke (SPD).
Njegove kolegice i kolege očituju suzdržanost: ministrice i
ministri Muentefering, Schily, Trittin, Joschka Fischer,
Wieczorek-Zeul, Daeubler-Gmelin i Bulmahn uskratili su
informacije o svojoj 'tihoj noći', izjavivši da je 'privatna stvar'
slavi li netko Božić i odlazi li u crkvu.
Nakon rasprodaje Telekoma i Lufthanse, crveno-zelena vlada provodi
vlastitu specifičnu privatizaciju: državotvorno-kršćanski štih,
kojem su sve njemačke vlade do sada pridavale veliku važnost, javni
odgovor na čuveno pitanje 'kakav je tvoj stav prema vjeri?',
uvršten je pod Schroederovom vladom u sferu privatnosti, gotovo
intime. Novi naraštaj u kancelarovu uredu ponaša se sukladno općem
kretanju: narodne crkve priznate su kao važne društvene ustanove,
ali javno očitovanje pripadnosti crkvenoj zajednici više nije
traženo.
Najjasniji odgovarajući znak bio je prvi službeni nastup crveno-
zelene vlade: naime, evangelički kršćanin Gerhard Schroeder prvi
je njemački kancelar koji je 27. listopada ove godine odbacio
formulaciju kršćanske prisege 'tako mi Bog pomogao' na kraju svoje
službene prisege. Pomoć odozgo do sada su se odvažili odbaciti tek
pojedini ministri. Za razliku od njih, Kohlova je vlada 17.
studenog 1994. g. bez iznimke zamolila nadzemaljsku potporu pri
vladinim poslovima. Crveno-zelena koalicija očitovala je pak
podijeljenost: na Boga se pozvalo samo sedam od ukupno petnaest
ministara. Ministar vanjskih poslova Fischer, ministar okoliša
Trittin, ministar rada Riester, ministar unutrašnjih poslova
Schily, ministar financija Lafontaine, ministrica prosvjete
Bulmahn i ministar u kancelarovu uredu Hombach položili su prisege
bez pomoći više sile. Trittin je izjavio sljedeće: 'Zašto bi mi Bog
trebao pomagati - ta nije mi pomogao sve ove godine'.
Ministri su tako do sada u najbolju ruku mislili, ali nikada nisu to
i kazali. Udaljenost između križa i kancelarova ureda povećava se:
u okviru preustrojavanja Schroederove središnjice moći,
organizatori raspravljaju o smanjenju ovlasti bivšeg odjela za
crkvena pitanja. Odgovor na pisma u kojima su katolički i
evangelički biskupi čestitali Schroederu na izboru za novog
njemačkog kancelara bilo je tek kratko očitovanje zahvalnosti na
formalnim listovima. Kancelarov sastanak sa crkvama nije za sada
čak ni zakazan. Napokon, uloga crkava u društvu spomenuta je u
sporazumu o vladajućoj koaliciji i u vladinom priopćenju namjera
tek nekolicinom mršavih rečenica.
Sam šef voli ograđivanje. Za razliku od svog prethodnika Kohla,
koji je kontakt s crkvama smatrao glavnim pitanjem, izjavivši na
prošlogodišnoj sinodi EKD (Evangelička crkva u Njemačkoj - op.
prev.) da 'iz Božje riječi rastu snaga i nada', Schroeder se ne
smatra 'crkvenim čovjekom'. To je napisao u neobjavljenom pismu
predsjedatelju sinode EKD-a Juergenu Schudeu. U pismu, koje je po
prvobitnom planu trebalo biti objavljeno u Schroederovoj knjizi
'Pisma za suvremenu Njemačku', Schroeder izjavljuje da 'jako
poštuje crkve': njihova pomoć u socijalnim pitanjima i pomoć
'siromašnima i najsiromašnijima na ovom svijetu' snažno ga se
doima, napisao je Schroeder, napomenuvši da ni sam 'nije odbacio
crkvu ni vjeru' jer se nada da će na pitanje o 'pravom smislu
postojanja pronaći odgovor, između ostalog, i uz pomoć crkve'. No,
Schroeder priznaje da njegov stav prema crkvi 'sigurno nije ono što
se očekuje od crkvi odanog člana zajednice. No, ima i distanciranih
ljudi'.
Same crkve oprezno izbjegavaju ocjene o crveno-zelenoj koaliciji.
Moto je 'čekati i ispipavati', izjavljuje glasnogovornik katoličke
biskupske konferencije Rudolf Hammerschmidt: treba se prvo
međusobno upoznati, dodaje on. Njegov kolega iz Sinode EKD-a Thomas
Krueger priznaje da se kod nove vlade 'manje može pretpostaviti da
je određene stvari usisala zajedno s majčinim mlijekom' no što je
bio slučaj sa CDU-om. To je, između ostalog, i pitanje naraštaja,
dodaje Krueger. I zaista: naraštaj koji je sferu privatnosti
proglasio sferom politike preobražava danas pitanje vjere u
isključivu sferu osobnosti.
Pritom Schroederova vlada sigurnim instiktom očituje opći trend:
pojačano udaljavanje od narodnih crkvi, koje još broje 27 milijuna
vjernika za svoje članove, ali bilježe i smanjeno sudjelovanje u
župnom životu - po načelu 'crkva da, ali ne za mene'. Jedna EMNID-
ova anketa pokazala je da su župnici nakon rođaka, prijatelja i
psihologa, posljednja pomoć u privatnim problemima. Samo 37 posto
Nijemaca smatra crkve važnim u procesu posredovanja vrijednosti -
čime crkve daleko zaostaju za policijom, strankama ili Greenpeace-
om. 71 posto stanovništva priželjkuje manji politički utjecaj
Crkve.
'Novi centar' kao narod bez Boga? Analize izbora za njemački
Bundestag 1998. g., koje je provela istraživačka skupina u Mainzu,
sugeriraju upravo takav sud. Konfesionalna veza i dalje je jedan od
najjačih čimbenika pri donošenju odluke o izboru političke stranke
i jasno je upućena na pojedine stranke: 'Što je jača veza sa crkvom,
to je uspješniji CDU/CSU', utvrdili su istraživači. Kod SPD-a je
situacija suprotna: 'Od protestantskih vjernika koji redovno idu u
crkvu SPD je dobio samo 28 posto glasova, dok je od onih koji ne idu u
crkvu dobio svaki drugi glas'. Dakle, što je veća udaljenost u
odnosu na Crkvu, to su birači bliže SPD-u i Zelenima.
Pri tome valja napomenuti da je crveno-zelena koalicija
iznenađujuće bogobojazna. U predsjedništvu Bundestaga sjede
uzorni kršćani poput katolika Wolfganga Thiersea i evangeličke
teologije Antje Vollmer. Vjera igra ključnu ulogu i u biografijama
ministrica i ministara: primjerice, katolik Oskar Lafontaine
pristupio je SPD-u zato što je ocijenio da 'CDU nije ostvario
kršćanska načela. Njegov studij financirala je katolička
organizacija Cusanus. Joschka Fischer tvrdi da neće istupiti iz
Katoličke crkve. U knjizi 'Utemeljena nada', čija je autorica
državna tajnica Christa Nickels, Fischerova kolegica Andrea
Fischer opisala je kako je rad u katoličkoj mladeži obilježio
njezinu sliku čovjeka ('Bog voli sve ljude jednako'). Franz
Muentefering i Rudolf Scharping stekli su ugled prakticirajućih
katolika, Edelgard Buhlmahn članica je hannoverskog radnog kruga
'SPD i crkve', a Herta Daeubler-Gmelin nadležna je u predsjedništvu
SPD-a za kontakt s crkvama.
Ipak su privatna pitanja vjere 'tradicionalno osjetljiva tema',
izjavljuje član SPD-ova predsjedništva za politiku prema crkvama
Burkhard Reichert: 'O tome ne razgovaramo' (...)", prenosi
Bernhard Poetter.