DE-KRIZE +RDW-NEDOSTOJNA PREDSTAVA-23. XII. ++RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW+23. XII. 1998.+Nedostojna predstava+"Grozničava poduzetnost kojom Ujedinjeni narodi ovih dana +pokušavaju pomesti hrpu krhotina iračke nevolje, ne smije skrenuti
+pogled sa sasma načelnog pitanja: ima li UN doista još monopol na +silu na koji se tako svečano zaklinje u svojoj povelji? Ili se +samostalnim američko-britanskim pohodom na Irak ipak pokazalo da +se svjetska organizacija kreće na rubu svojih političkih +kompetencija?+Najavljuje li se tu novi svjetski poredak, 'pax americana', +neoborivi primat još jedine preostale supersile, gdje se Rusija +bori za izgubljeno područje, a Kina se gubi u ljutim frazama o +'nemiješanju'? Ili su SAD i Velika Britanija na posljetku samo malo +ispravile ono za što UN zbog svoje neizlječive zavađenosti više +nije bio kadar - naime za dosljednu provedbu svojih rezolucija?+Politka logike, tako je nedavno formulirao ruski ministar vanjskih +poslova Igor Ivanov, mora u svakom slučaju imati prednost ispred +logike sile. Treba se s njim svakako složiti. No u svijetu tomu nije +tako. Ivanov postulira čistu idealnu predodžbu - inače po smislu +jednaku Povelji UN-a. No to ima malo veze sa stvarnošću, osobito u
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
23. XII. 1998.
Nedostojna predstava
"Grozničava poduzetnost kojom Ujedinjeni narodi ovih dana
pokušavaju pomesti hrpu krhotina iračke nevolje, ne smije skrenuti
pogled sa sasma načelnog pitanja: ima li UN doista još monopol na
silu na koji se tako svečano zaklinje u svojoj povelji? Ili se
samostalnim američko-britanskim pohodom na Irak ipak pokazalo da
se svjetska organizacija kreće na rubu svojih političkih
kompetencija?
Najavljuje li se tu novi svjetski poredak, 'pax americana',
neoborivi primat još jedine preostale supersile, gdje se Rusija
bori za izgubljeno područje, a Kina se gubi u ljutim frazama o
'nemiješanju'? Ili su SAD i Velika Britanija na posljetku samo malo
ispravile ono za što UN zbog svoje neizlječive zavađenosti više
nije bio kadar - naime za dosljednu provedbu svojih rezolucija?
Politka logike, tako je nedavno formulirao ruski ministar vanjskih
poslova Igor Ivanov, mora u svakom slučaju imati prednost ispred
logike sile. Treba se s njim svakako složiti. No u svijetu tomu nije
tako. Ivanov postulira čistu idealnu predodžbu - inače po smislu
jednaku Povelji UN-a. No to ima malo veze sa stvarnošću, osobito u
Ujedinjenim narodima, a tamo ponajprije u najvišem gremiju
odlučivanja, Vijeću sigurnosti.
Tekuće rasprave na newyorškom East Riveru ovih dana potvrđuju to na
tjeskoban način. Jedva su počeli novi krugovi sjednica, u Vijeću
sigurnosti je već pala prva prijetnja vetom. SAD je kategorički
protiv svake pomisli na prijevremeno ukidanje odnosno labavljenje
sankcija protiv Iraka. Isto je tako škakljivo i pod prijetnjom veta
ponovno razmještanje nadzornika UNSCOM-a u Iraku. Bagdad je to bez
okolišanja odbio. Sada se šef UNSCOM-a Richard Butler - koji je u
međuvremenu zbog nedostatka diplomatskih sposobnosti višestruko
dospio na loš glas - postavlja na stražnje noge i naglašava pravo
Vijeća sigurnosti da o tomu odluči.
U svakom slučaju, akutnog političkog zapaljivog materijala ima en
masse. I treba hitno nešto poduzeti. Jer u pozadini uvijek lebdi
opasnost od daljnjih vojnih kaznenih akcija - kako su Washington i
London već najavili. Novi irački koncept međunarodne zajednice u
ovom je trenutku nužnost. No to se zbog nepromijenjeno zaoštrenih
fronta čini gotovo beznadnim pothvatom. Koja će se strana prva
pokrenuti? Tko će se u danim okolnostima prvi pomiriti s gubitkom
obraza?
Pritom dugoročne posljedice najnovije intervencije u Iraku još
uopće nisu ispitane. Tome u prvom redu pripada okolnost da je
potkopan monopol Ujedinjenih naroda na silu. Globalna legitimacija
Vijeća sigurnosti UN-a nije se mogla drastičnije dovesti u pitanje.
Tu ne pomaže ni argument da je svjetska organizacija upravo odlučno
pokazanom oštrinom SAD-a i Velike Britanije dobila potporu.
Sve je to preopterećeno opasnostima koje se sada više ne mogu
isključiti - da će doći do oponašanja. Da će na posljetku
međunarodno pravo netko uzeti u svoje ruke. To ne može biti u duhu
međunarodne zajednice poput Ujedinjenih naroda, iako se to u
njihovim prepirkama ne može previdjeti. Iza prepirke u pravilu su
vlastiti interesi koji samo u rijetkim slučajevima svršavaju
stvarnim kompromisima. A baš to otežava put prema sposobnosti
usuglašavanja, prema pogledu preko ruba vlastitog tanjura, osobito
u Vijeći sigurnosti" - drži Guenther Schmidt-Breer.