FR-US-I-embargo-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija +FR-LIBERATION 23.12.VEDRIN O IRAKU ++FRANCUSKA+LIBERATION+23. XII. 1998.+Vedrine misli da Unscom mora predati dužnost+Jacques Amalric razgovarao je sa šefom
francuske diplomacije +Hubertom Vedrineom o iračkoj krizi i načinima njezina rješavanja: +"Je li Francuska sklona prekidu nadzora nad iračkim postrojenjima +za proizvodnju kemijskog i bakteriološkog oružja, budući da su +njezini predstavnici već više puta potvrdili da je takav nadzor +nemoguć?+Pitanje koje Francuska postavlja je ovo: koji je najbolji način da +postignemo cilj? Što učiniti kako bi na Bliskom istoku na kojemu je +uspostavljen mir, Irak mogao živjeti zajedno sa susjedima, a da ne +postane ponovna prijetnja. Nakon Zaljevskog rata trebalo je +pronaći možebitne ostatke oružja za masovno uništavanje koje je +Irak proizveo prije sukoba. Dokazalo se da oružje postoji, iako se +nije znalo kako su daleko programi stigli, jer se to oružje nije +rabilo tijekom rata. To je bila zadaća Unscoma koji je dobro radio +prvih pet godina - više je oružja uništio zahvaljujući nadzoru, +nego što je to učinjeno u sukobu. Nakon sedmogodišnjeg nadzora +Unscoma, unatoč zaprekama koje je postavljao Irak, i nakon
FRANCUSKA
LIBERATION
23. XII. 1998.
Vedrine misli da Unscom mora predati dužnost
Jacques Amalric razgovarao je sa šefom francuske diplomacije
Hubertom Vedrineom o iračkoj krizi i načinima njezina rješavanja:
"Je li Francuska sklona prekidu nadzora nad iračkim postrojenjima
za proizvodnju kemijskog i bakteriološkog oružja, budući da su
njezini predstavnici već više puta potvrdili da je takav nadzor
nemoguć?
Pitanje koje Francuska postavlja je ovo: koji je najbolji način da
postignemo cilj? Što učiniti kako bi na Bliskom istoku na kojemu je
uspostavljen mir, Irak mogao živjeti zajedno sa susjedima, a da ne
postane ponovna prijetnja. Nakon Zaljevskog rata trebalo je
pronaći možebitne ostatke oružja za masovno uništavanje koje je
Irak proizveo prije sukoba. Dokazalo se da oružje postoji, iako se
nije znalo kako su daleko programi stigli, jer se to oružje nije
rabilo tijekom rata. To je bila zadaća Unscoma koji je dobro radio
prvih pet godina - više je oružja uništio zahvaljujući nadzoru,
nego što je to učinjeno u sukobu. Nakon sedmogodišnjeg nadzora
Unscoma, unatoč zaprekama koje je postavljao Irak, i nakon
englesko-američkog bombardiranja, danas možemo smatrati da Irak
nema potencijal koji je imao 1990., ili prije petnaest dana. Bilo bi
čudno smatrati da je Irak više ili jednako opasan nakon napada, nego
što je bio prije njih! (...)
- Je li SAD spreman promijeniti svoje mišljenje u Vijeću
sigurnosti?
= Ništa nije nemoguće, ali to zavisi od njihovih ciljeva. Mi već
mjesecima tvrdimo da napad neće riješiti problem. Njihovi su
ciljevi bili različiti. Skrivene se kemijske zalihe ne mogu bolje
nadzirati bombardiranjem i istodobno tvrditi da ih se ne bombardira
jer bi to bilo preopasno. Žele li oni svrgnuti Sadama Huseina? No
očito je da ni tada zračni napadi nisu pravi način. Vidimo da ne žele
popustiti pritisak. Mi nismo ništa manje oprezni, ali postupamo na
drugačiji način koji poštuje, pače i povećava ugled Vijeća
sigurnosti i pravila međunarodne zajednice, i koji otvara
mogućnosti ubuduće. Uvjeren sam da imamo o čemu razgovarati.
- Kako izbjeći zamci koju predstavljaju odluke UN-a glede
sankcija?
= Zamka nisu odluke, već činjenica da je za njihovu promjenu
potrebna jednoglasnost u Vijeću sigurnosti i da se neki članovi
Vijeća sigurnosti ne slažu s Unscomom koji, po svojoj definiciji,
ne može odlučivati. Dakle, one koji se ne žele ni pomaknuti treba
uvjeriti da smo u slijepoj ulici.
- Zadaća koju pred sebe stavlja Francuska je golema: treba uvjeriti
SAD da promijeni mišljenje u trenutku kada je Bill Clinton u vrlo
nesigurnim političkim prilikama u kojima bi svaki uzmak mogao biti
koban.
= Možda, ali mi imamo valjane razloge. Počevši s ovim: postupati
nakon udara kao da se ništa nije dogodilo, značilo bi priznati da su
oni bili uzaludni i da su odluke o udarima donesene iz razloga koji
se ne tiču Iraka. To bi bilo nezgodno. SAD, naprotiv, može smatrati
da su napadi nanijeli dodatni i odlučan udarac prijetnji za koju je
tvrdio da postoji. S druge strane, on ne može biti neosjetljiv na
svoj ugled u arapsko-islamskom svijetu, napose nakon velikog
Clintonova govora u Gazi. Što najviše zanima SAD? Da Irak opet ne
postane prijetnja. Naša je zajednička zadaća uspostaviti pravi,
stalan nadzor nad oružjem i prihodima od nafte koji bi obuhvaćao
sigurnosne zahtjeve koji bi omogućili da se nakon kratkog vremena
ukine embargo na naftu. Eto, to su francuski prijedlozi o kojima
bismo razgovarali s našim partnerima.
- Jeste li skloni potpunom ukidanju embarga?
= Ja govorim samo o zahtjevima koji bi omogućili da se ukine embargo
na naftu. Ograničenja u svezi s iračkim oružjem koja su predviđena
UN-ovim odlukama, vrijedila bi i dalje. Osim toga, embargo na naftu
jako je oslabljen odlukom 'nafta protiv hrane'. Kao i svaka
zabrana, i ova dovodi do ilegalne trgovine.
- Vaši prijedlozi nisu izazvali veliko oduševljenje Bagdada.
= To je točno. Iračani bi htjeli biti bez ikakva nadzora, no stalni
je nadzor potreban zbog svega što se dogodilo u prošlosti i zbog
uznemirenosti susjeda."