NJ TAZ-MEĐUNARODNO PRAVO-19. XII.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 19. XII. 1998. SAD nanovo tumači međunarodno pravo "Barem na papiru stvar je jednoznačna. Prema Povelji Ujedinjenih naroda - osim dviju iznimaka - svaki oblik vojnih mjera jedne ili više zemalja članica UN-a protiv druge članice, protivan je međunarodnom pravu. Dvije iznimke regulira 7. poglavlje Povelje. Prvo: individualnu ili kolektivnu obrana protiv prethodnog napada (članak 57). I to samo tako dugo dok druga iznimka ne postane stvarnost: Vijeće sigurnosti UN-a šalje kao reakciju na 'čin agresije ili ugrožavanja odnosno kršenja mira' borbene postrojbe UN-a zbog ponovne uspostave 'međunarodnog mira i sigurnosti' ili izričito ovlasti države članice UN-a da se zbog toga umiješaju (čl. 39-49). Otkako je Irak svojim napadom na Kuvajt 2. kolovoza 1990. izazvao zaljevsku krizu, Vijeće sigurnosti UN-a samo je jedanput dalo takvu ovlast za 'primjenu potrebnih sredstava'. Prema rezoluciji 678 od 29. studenog 1990. države UN-a mogu 'primijeniti sva potrebna sredstva' za ukidanje okupacije Kuvajta. Taj cilj rezolucije 678 postignut je u veljači 1991. Niti rezolucija 687 o primirju od 3. travnja 1991. ( kojom je Bagdad obvezan na uništenje svojih sredstava za masovno uništenje kao i na prilagodbu odgovarajućih programa naoružanja) ne sadrži prikladno ovlaštenje a niti neka druga od brojnih rezolucija koje se odnose na Irak. Na kraju rezolucije 687 rečeno je samo da 'Vijeće sigurnosti pridržava pravo poduzeti daljnje korake koji bi mogli biti potrebni za provedbu te rezolucije'. No takve korake Vijeće otada nije odobrilo. Zbog toga međunarodni pravnici poput Jochena Froweina, direktora instituta Max Planck u Heidelbergu ili zueriškog profesora Daniela Thuerera najnovije napade SAD-a i Velike Britanije bez ograničenja drže 'protivnima međunarodnom pravu' i 'kršenjem Povelje UN-a'. Frowein je to stajalište zastupao još tijekom iračke krize u veljači ove godine. Tada su SAD, a zatim i Velika Britanija, prvi put javno zauzeli stajalište da se i sadašnji napadi na Irak mogu opravdati u skladu s međunarodnim pravom: da su vojni udari na Irak 'pokriveni ranijom rezolucijom UN-a' i da im ne trebaju 'daljnji zaključci Vijeća sigurnosti'. U veljači tom su se stajalištu osim stalnih članica Rusije, Kine i Francuske i mnogih drugih država, usprotivile i njemačke oporbene stranke SPD i Zeleni. Tadašnji savezni ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel (FDP) izjavio je da je također 'duboko zabrinut' zbog 'potkopavanja međunarodnoga prava od SAD-a'. Poslije diplomatskog smirivanja krize u veljači zaslugom glavnog tajnika UN-a Kofia Annana, Vijeće sigurnosti najavilo je Iraku 'najteže posljedice' ako Bagdad ne ispuni obećanje Annanu da će obnoviti 'neograničenu suradnju' s UNSCOM-om. Poslije sličnog proturječja glede međunarodnopravne podloge za napad NATO-a na Kosovu, Vijeće je u rujnu prihvatilo istu najavu vladi u Srbiji. No u obje rezolucije Vijeće izričito naglašava da konkretne mjere vojne ili druge vrste zahtijevaju daljnju odluku. Poslije zaoštravanja iračke krize i diplomatskog Annanova smirivanja sredinom studenoga, SAD je zaprijetio 'automatskim vojnim mjerama bez daljnjih pregovora' ako Irak ponovno prekrši obećanje. No ni ta jednostrana prijetnja - koju je predsjednik Clinton u međuvremenu nazvao 'ultimatumom' - kao ni rezolucija Vijeća sigurnosti iz veljače, po mišljenju profesora Froweina i Thuerera, nisu izmijenile međunarodnopravni položaj. Ipak se čini da su ta dvojica međunarodnih pravnika usamljeni s tim shvaćanjem. SPD a i dijelovi Zelenih posljednjih su dana skrenuli na stajalište SAD-a i Velike Britanije i time svoje vlastite stranačke programe proglasili otpadnim papirom" - piše Andreas Zumach.