US WASH. POST 15. XII. DUISENBERG

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 15. XII. 1998. Nizozemac igra glavnu ulogu u drami 'Euroland' Anne Swardson piše: "'Jeste li vi najmoćniji čovjek na svijetu', pitao je francuski televizijski novinar sjedokosog čovjeka ružičastog lica, koji je prošlog tjedna sjedio pred nekoliko stotina novinara. Nitko u sobi nije se zakikotao. Willem F. Duisenberg, šezdesettrogodišnji Nizozemac koji vodi Europsku središnju banku, premišljao se, ali nije u potpunosti otklonio pitanje. 'Imat ćemo važan utjecaj', ustvrdio je. Duisenberg nije najmoćniji čovjek na svijetu, i malo je Amerikanaca čak i čulo za njega. No pet mjeseci stara ustanova koju vodi uskoro će imati najviše nadzora nad europskim gospodarstvom - te bi na posljetku mogla izazvati američke Savezne pričuve u utjecaju na svjetsko gospodarstvo. (...) Prava gotovina u euru neće biti u rukama Europljana do 2002. No, na sve druge načine (čekovni računi, cijene na burzi, vladina uzajmljivanja, korporacijsko računovodstvo) - euro stiže za samo dva tjedna. Prvog siječnja bit će utvrđena vrijednost 11 nacionalnih valuta u odnosu na euro. A središnje banke tih država postat će ogranci Europske središnje banke. Kamatnim stopama, zalihama novca i pripadajućim gospodarskim rastom, nezaposlenošću i inflacijom u 11 zemalja (s kombiniranim gospodarskim ukupnim proizvodom vrijednim 75 posto američkog gospodarstva) upravljat će se iz Frankfurta, stožera Europske središnje banke. Zamisao je da vijeće te banke - 17 ljudi iz 11 država - djeluje kao da su samo Europljani. O njemačkim kamatnim stopama, recimo, odlučivat će povjerenstvo sedamnaestorice u kojemu se nalaze samo dva Nijemca. Portugal će morati prihvatiti inflacijske ciljeve o kojima odlučuje 16 stranaca i jedan Portugalac. (...) Europska središnja banka suočava se s mnogim izazovima. Središnja banka pokušava postići kolegijalnost među dužnosnicima koji stižu iz različitih zemalja s različitim gospodarskim problemima. Ona tumači statistike koje nikad nisu prikupljene na europskoj bazi. Ona nadgleda zemlje s različitim stopama rasta, ali se može odlučiti za samo jednu kamatnu stopu. Središnja banka pokušava utjecati na gospodarsko ponašanje gotovo 300 milijuna europskih žitelja s različitim odnosom prema gotovini, kreditnim karticama, hipotekama i kupovini - uobičajenim potrošačkim potezima osjetljivim na utjecaj kamatnih stopa koje banka mijenja. (...) Dužnosnici Europske središnje banke vole reći da je ona oblikovana prema američkim Saveznim pričuvama. To je točno, u smislu da odluke donosi većina u povjerenstvu sastavljenom od predstavnika različitih geografskih područja. Područja u američkom, a zemalja u europskom slučaju. No, u Saveznim pričuvama zapravo svi dolaze iz istog društva. Regionalni predsjednici banaka rade za Savezne pričuve, bez obzira na to gdje su smješteni. Europska će središnja banka slijediti uglavnom istu vrstu politike niske inflacije kakvu imaju Savezne pričuve. Duisenberg, poput svih guvernera europskih središnjih banaka ovih dana, malo pažnje poklanja pozivima europskih ljevičarskih vođa na poticanje potrošačke potražnje niskim kamatnim stopama, vjerujući da to samo povećava inflaciju. No, strukturalno 11 guvernera središnjih banaka koji čine većinu vijeća Europske središnje banke rade za vlastite ustanove. Oni razgovaraju s vlastitim vladama, žive u svojim zemljama. Čak i članovi šestočlanog izvršnog odbora smještenog u Frankfurtu ne mogu promijeniti činjenicu da potječu iz šest zemalja, od Finske do Španjolske. Od svih se članova upravnog vijeća, prema dogovoru iz Maastrichta, traži da promiču interese Eurolanda, umjesto uskogrudnih interesa vlastitih zemalja. Stoga, kad Maurice O' Connell, guverner Središnje banke Irske, s drugim članovima upravnog vijeća Europske središnje banke razmatra politiku kamatnih stopa, on se mora usredotočiti na 2,5 posto gospodarskog rasta planiranog za Euroland umjesto 8 posto irskog rasta. Je li takva objektivnost moguća među zemljama koje su prije samo 50 godina bile zaraćene? Čak i odnos snaga ide u korist nacionalnih središnjih banaka, više nego Frankfurta. Europska središnja banka ima oko 600 članova osoblja koje istražuje, priprema analize i oblikuje prijedloge. A 11 središnjih banaka ima oko 60.000 ljudi. (...) Možda zato da pokaže da je glavni, Duisenberg je bio spreman postaviti se u središte zbivanja. Duisenberg je 15 godina čelnik nizozemske središnje banke, nizozemski ministar financija iz sedamdesetih i bivši parlamentarni zastupnik socijalističke stranke. Pokazalo se da je on spreman prihvatiti izazov. Francuski predsjednik Jacques Chirac je, primjerice, u svibnju odgodio službeni odabir zemlja članica eura za 11 sati zahtijevajući Duisenbergovo obećanje da će na pola svog osmogodišnjeg mandata dati ostavku kako bi na njegovo mjesto došao Francuz. Duisenberg je samo izjavio da će otići u svoje vrijeme, s nagovještajem mogućeg ranijeg odlaska. Slično se suprotstavio njemačkom ministru financija Oskaru Lafontaineu, koji je ove jeseni preuzeo položaj glasno tražeći niže kamatne stope u Europi radi promicanja rasta. Duisenberg je odgovorio da je za političare normalno da promiču niže stope, ali 'ne bi bilo normalno kad bi se ti prijedlozi prihvaćali'. (...) Duisenberg također nije oklijevao pozvati europske vlade na deregulaciju i modernizaciju svojih velikodušnih socijalnih programa, krute zaštite radnika i visoke vladine potrošnje. Upitan je li bilo primjereno da on drugim vladama govori što da čine, Duisenberg je izjavio: 'Ja to držim važnim dijelom naše uloge. Ako mi to ne učinimo ... tko će?' (...)"