HR-PRESS PREGLED-Politika +SRBIJA - NEDELJNI TELEGRAF - 16. XII. SRPSKA DIJASPORA NEDELJNI TELEGRAF:DIJASPORA "TEŠKA" PET MILIJARDI DOLARA ++SRBIJA+NEDELJNI TELEGRAF+16. XII. 1998.+Dijaspora "teška" pet milijardi dolara+List
objavljuje tekst na pune četiri stranice o "pet milijardi +dolara bogatoj srpskoj dijaspori, ali razjedinjenoj i nespremnoj +za ulaganje u politiku". Novinarka Tamara Spaić piše o bogatstvu, +političkom i društvenom utjecaju oko 20-tak Srba u dijaspori, a +donosi i njihove kratke životopise.+"Hrvatska emigracija svojedobno je s 20 milijuna dolara+pomogla Tuđmanov dolazak na vlast. Time je praktički potvrdila već +dobro poznatu tezu da je novac na prvom mjestu svega potrebnog za +osvajanje vlasti, a da je na drugom mjestu ujedinjenje oko +političkog cilja. Srpska dijaspora, iako je u posljednjih desetak +godina imala sličnih aspiracija, ostala je razjedinjena.+Od pet milijardi dolara, koliko srpska emigracija ima u+gotovini, na račune oporbenih stranaka u Srbiji koje su povremeno +uživale simpatije iseljeništva, dospjelo je svega nekoliko stotina +tisuća dolara. Od sličnih simptoma pati i najnovija inicijativa +Miroslava Đorđevića, jednog od najutjecajnijih i najbogatijih +američkih Srba, koji je iz emigracije pokušao potaknuti promjene u
TELEGRAF:DIJASPORA "TEŠKA" PET MILIJARDI DOLARA
SRBIJA
NEDELJNI TELEGRAF
16. XII. 1998.
Dijaspora "teška" pet milijardi dolara
List objavljuje tekst na pune četiri stranice o "pet milijardi
dolara bogatoj srpskoj dijaspori, ali razjedinjenoj i nespremnoj
za ulaganje u politiku". Novinarka Tamara Spaić piše o bogatstvu,
političkom i društvenom utjecaju oko 20-tak Srba u dijaspori, a
donosi i njihove kratke životopise.
"Hrvatska emigracija svojedobno je s 20 milijuna dolara
pomogla Tuđmanov dolazak na vlast. Time je praktički potvrdila već
dobro poznatu tezu da je novac na prvom mjestu svega potrebnog za
osvajanje vlasti, a da je na drugom mjestu ujedinjenje oko
političkog cilja. Srpska dijaspora, iako je u posljednjih desetak
godina imala sličnih aspiracija, ostala je razjedinjena.
Od pet milijardi dolara, koliko srpska emigracija ima u
gotovini, na račune oporbenih stranaka u Srbiji koje su povremeno
uživale simpatije iseljeništva, dospjelo je svega nekoliko stotina
tisuća dolara. Od sličnih simptoma pati i najnovija inicijativa
Miroslava Đorđevića, jednog od najutjecajnijih i najbogatijih
američkih Srba, koji je iz emigracije pokušao potaknuti promjene u
Srbiji ujedinjavanjem političkog i gospodarskog potencijala
iseljenika.
Poučna i pokazna priča o tome s koliko uspjeha Đorđević
okuplja imućne i utjecajne Srbe u inozemstvu jest i njegov nedavni
susret s Danielom Boiyerom alias Draganom Živanovićem. Neslužbeno,
ovaj amerikanizirani Srbin, čije se osobno bogatsvo može
usporediti s državnim proračunom neke od novijih europskih država,
inače poznat po tome što je pomagao srbijansku oporbu, odbio je
Đorđevićevu molbu da financiranjem i svojim utjecajem pomogne
Vijeću za demokratske promjene i zamisli osnivanja stručne vlade
sastavljene u emigraciji.
Inače, politički utjecaj Daniela Boiyera možda je čak i veći
od njegova bogatstva. Boiyer, koji za sobom ima pet fakulteta i
četiri doktorata (školovala ga je Eleonor Roosevelt), bio je šef
protokola Bijele kuće u vrijeme Kennedyevih sve do afere Watergate,
kad je otišao u Europu. Dva puta biran je za predsjednika američke
Demokratske stranke za područje izvan SAD-a, a sada je u
rangu prvog savjetnika predsjednika SAD-a, odnosno
predsjedavajući je Organizacije za nacionalnu zaštitu zdravlja i
sigurnosti, čiji su članovi političari poput Lorda Owena, Cyrusa
Vancea, Butrosa Galia i Kofia Annana. Boiyer živi na relaciji Pariz
- Ženeva, a njeova kuća na Ženevskom jezeru svojedobno je poslužila
kao poligon za neuspjelu pomirbu Radovana Karadžića i Slobodana
Miloševića.
Upućeni koji prate sadašnji pokušaj ujedinjenja
srpske emigracije oko ideje započinjanja demokratskih promjena u
Srbiji, sumnjičavo vrte glavom i tvrde da trokutu utjecajnih i
imućnih, stvorenom u, za sada još neizvjesnom savezu Milana Panića,
Borisa Vukobrata i Miroslava Đorđevića, svakako nedostaju imena
Daniela Boiyera i Vaneta Ivanovića, bogatog bivšeg direktora
nekoliko jugoslavenskih i stranih brodovlasničkih tvrtki."
(...)