US WP 14. XII. VARŠAVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. XII. 1998. Varšavski koncert, godina 1998.: zvuci automobilske trube "Od skučenog Fiata do gospodskog BMW-a, ovaj se grad od 2 milijuna stanovnika, zapljusnut novim bogatstvom poljskog gospodarskog čuda, zaljubio u automobile. To je burna, opsesivna veza", piše Peter Finn. "Od 1989., kad je ovdje pao komunizam, broj automobila izrazito se povećao, sa 193 na 1.000 stanovnika do ovogodišnjih 411, nadmašivši tako stopu vlasništva automobila u gradovima poput Beča. A masovno kupovanje ne pokazuje znakove smanjivanja. Proizvođači automobila - Opel General Motorsa, Daewoo skupina iz Koreje i talijanski Fiat nadmeću se u ulaganju milijarda dolara u područje da bi zadovoljili poljsku glad za automobilima. Unatoč visokim kamatama, kupovina novih automobila - podmazana kreditima koji se lako dobivaju - raste do 40% godišnje. 'U pojedinačnom posjedovanju automobila događa se eksplozija', kaže varšavski gradonačelnik Marcin Swiecicki. 'To je nusproizvod uspješne pretvorbe u Poljskoj.' Tu automobilsku romancu, međutim, ceste ne uzvraćaju. Varšava nije vidjela novu cestu ili most od kraja sedamdesetih. Pitajte Mareka Wosa, glasnogovornika varšavskog Ureda gradskih cesta, kad je posljednji projekt dovršen i on će se početi smijati. Dubok smijeh iz trbuha. Njegova se tajnica također smije. Ceste? Tko si može priuštiti nove ceste? Od 1990. grad veći dio svog cestovnog proračuna troši na obnavljanje infrastrukture, koja je za komunizma propadala. Godine 1989. ulični su znakovi bili osvijetljeni žaruljama, koje često nisu radile, i sve su morale biti zamijenjene s reflektirajućim znakovima. Gotovo svi semafori bili su zastarjeli i često su radili sporadično. Ceste su bile uništene, a 75% njih još treba velike popravke. Mostovi su se raspadali, a danas je barem jedan na rubu sloma. Na sreću, nije bilo mnogo automobila. Danas, dok se sve više njih ukrcava na istu staru mrežu, rezultat su, neizbježno, zastoji. (...) S divljom vožnjom da se zauzme mjesto, često u malim automobilima koji nude malo zaštite, prometne se krize često pokazuju smrtonosnima. Broj nesreća u gradu svake se godine povećava - za više od 30%, prema jednom istraživanju, od 1997. do 1998. Nadalje, poljski ured za promet procjenjuje da u 100 nesreća pogiba 11 ljudi - što je stopa gotovo 10 puta veća od nekih zapadnoeuropskih zemalja. (...) Gradski plan iz 1995. zamišlja izgradnju obilaznice i novih mostova u sljedećih pet godina. Takva nova konstrukcija, međutim, nailazi na snažno protivljenje zajednice - još jedan nusproizvod demokracije, zbog kojega gradski oci poput Swiecickog očajavaju. On ističe, u nevjerici dodirujući čelo, da je izgradnja jednog mosta odgođena zbog 'udruge ljubitelja ptica iz Gdanska' koji se boje da bi most mogao razbiti prirodna staništa. Prelazeći na novu bojišnicu, grad će naplatom parkiranja pokušati prorijediti automobile u gradskom središtu. Kod parkiranja u Varšavi vrijedi teorija kaosa kao organizacijsko načelo. Nema parkirališnih automata - nigdje. Tako se ljudi parkiraju svugdje, a vozači nalaze sve nečuvenija mjesta: pločnike, pješačke otoke... Unutar sljedećih šest mjeseci, međutim, postavit će se prvih 2.000 parkirališnih automata. Ljudi koji žele biti parkirani cijeli dan bit će suočeni s mjesečnim troškovima od oko 132 dolara. U Varšavi, gdje prosječna plaća iznosi 500 dolara, to je mnogo sitniša. Na posljetku, dužnosnici prelaze na poboljšanje javnog prijevoza, kupovinu novih autobusa, tramvaja i zaklona za ljude koji ih čekaju na hladoći. Varšava ima jednu liniju metroa, no središte sustava čine autobusi i tramvaji, koji su pretrpani i često kasne. Od 1989., što ne iznenađuje, uporaba javnog prijevoza opada. (...)"