VOA 10. XII. VEČERINA-LJ. PRAVA

GLAS AMERIKE - VOA 10. XII. 1998. 'U Hrvatskoj postoje dvije vrste boraca za ljudska prava - iskreni i institucijski - razgovor s Dafinkom Večerinom vodio Željko Matić. "Na današnji dan obilježavanja pedesete obljetnice potpisivanja Opće povelje o ljudskim pravima, razgovaramo s uglednom zagrebačkom odvjetnicom Dafinkom Večerinom. Dafinka Večerina je već tridesetak godina istaknuta aktivistica u borbi za ljudska prava. Kao odvjetnica u bivšem sustavu, branila je u mnogim političkim procesima, a i sama je bila utamničena četiri mjeseca nakon Hrvatskog proljeća. Gospođa Večerina je sudjelovala u osnivanju prve političke stranke u Hrvatskoj, bila je članica Hrvatskog helsinškog odbora, s kojim se razišla, pa se danas izvaninstitucionalno bavi ljudskim pravima, uglavnom žena i djece. Tko su danas u Hrvatskoj borci za ljudska prava? Gđa Večerina odgovara: = Pokušat ću prvo podijeliti ovako grubo te ljude u dvije kategorije. Jedni istinski borci za ljudska prava su ljudi koji to osjećaju, osjećaju u sebi da mogu sa svojim znanjem, hrabrošću i svojim pogledima na svijet, da mogu pronaći kršenje ljudskih prava, da mogu to odmah ustanoviti i da imaju hrabrosti to i reći. Oni moraju imati i znanje da to kažu na adekvatan, razumljiv, i koristan način, da nekoga to zaboli, da to i netko drugi osjeti. Postoje danas, nakon nekoliko godina ove države, i druga vrsta ljudi, koji se bore za ljudska prava. To su oni koji su se uvukli u neke institucije za ljudska prava tek onda kad su se sami na neki način osjetili ugroženima. Dakle, oni prvenstveno štite sebe. I tako su se nekako isprepleli pravi, istinski borci za ljudska prava i oni koji su ušli u institucije, koji zapravo gledaju na svoju korist, što ne znači da i oni nisu borci za ljudska prava. Uspoređujući odnos bivše i sadašnje vlasti prema ljudskim pravima, gospođa Večerina kaže: = U prijašnjoj državi se malo govorilo o ljudskim pravima, iako su se, naravno, kršila, kao što se krše i danas, kada se puno govori o ljudskim pravima i kada su dopuštene udruge za ljudska prava. Tada ih nije ni bilo. Mi koji smo se u onom sistemu na razne načine zalagali za poštivanje ljudskih prava, bili smo u tome ignorirani. Nismo smjeli nikada nigdje javno istupati kao neki borci za ljudska prava. Danas se smije govoriti, svi smijemo govoriti, smijemo pisati, dajemo intervjue, nastupamo na televiziji, možemo reći svoje mišljenje o tome. No, čini mi se da aktualna vlast nema dobar odnos prema ljudima koji se zalažu za ljudska prava, bez obzira koje kategorije to ljudi bili, a pokušava se nekako te ljude etiketirati raznim nadimcima, čak - životinjskim. To su ljudi koji su 'protivnici države', iako borci za ljudska prava toliko ne napadaju državu. (VOA)