FR-LIBERATION 9.12.NATO I EUROPA

FRANCUSKA LIBERATION 9. XII. 1998. Saveznici podijeljeni glede NATO-ova područja "Ima li NATO pravo bombardirati tvornicu za koju se sumnja da proizvodi kemijsko oružje u nekoj zemlji na Bliskom istoku? Amerikanci misle da ima, a Francuzi da nema. To je jučer u Bruxellesu bilo glavno pitanje na skupu šesnaestorice ministara vanjskih poslova Sjevernoatlantskog saveza. Saveznici su započeli golem posao koji bi se na susretu na vrhu u Washingtonu 1999. trebao završiti prihvaćanjem novog 'strateškog koncepta'. Pedeset godina nakon osnutka, NATO mora naći svoj identitet, dok je njegov razlog postojanja - sovjetska prijetnja - umakao u zadnjem trenutku. Je li NATO svjetski policajac ili samo životno osiguranje za europske zemlje pod američkim kišobranom? Rasprava će potrajati čitavu zimu. Neslaganje između Amerikanaca i Francuza koje podupire nekolicina europskih zemalja, tiče se dviju točaka: NATO-ova upletanja izvan područja njegove mjerodavnosti, tj. područja njegovih članica, i njegovih odnosa s UN-om. Sjedinjene Države misle da je danas glavna prijetnja Savezu proliferacija oružja za masovno uništenje (kemijsko, biološko, nuklearno i balističko). 'Proliferacijske' su zemlje smještene na osovini (od Sredozemlja do Srednje Azije). Madeleine Albright, američka državna tajnica, rekla je za današnji 'Le Monde' da 'iako ta prijetnja može doći iz zemalja izvan zone, ona ipak ugrožava članove Saveza. Mi dakle moramo naći načina da se tomu suprotstavimo.' Prema američkom mišljenju, NATO, dakle, mora moći djelovati 'izvan zone', bilo preventivno strogim nadzorom nad izvozom nekih vrsta opreme, bilo izravnije, zračnim udarima na sumnjiva mjesta. Francuska se s time ne slaže. Po mišljenju ministra vanjskih poslova Huberta Vedrinea, proliferacije je tek 'jedan od uloga', a Savez je na tome području samo 'jedan od sudionika'. Pariz nipošto neće od toga načiniti 'novi koncept koji bi okupljao' zemlje oko SAD-a. Druga točka koja izaziva rječkanje je NATO-ova samostalnost prema UN. Francuzi i Nijemci misle da Sjevernoatlantski savez ne može odlučivati o vanjskim vojnim pothvatima bez suglasnosti UN-a. Za Huberta Vedrinea, zadaće koje zahtijevaju primjenu sile moraju 'biti u ovlasti Vijeća sigurnosti'. SAD ne misle tako, jer Madeleine Albright kaže da bi 'u takvom slučaju NATO bio tek podružnica UN-a' koja bi se pokoravala ruskom i kineskom vetu. To nipošto nije teoretsko pitanje: pojavilo se kada je Savez zaprijetio Srbiji zračnim udarima kako bi prisilio Miloševića da popusti u kosovskoj krizi", piše Jean-Dominique Merchet.