RFE-BENNET-3-12

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 2. XII. 1998. Razgovor: BARNETT R. RUBIN, direktor Centra za preventivnu akciju pri newyorškom Vijeću za međunarodne odnose; razgovor vodi Branka Trivić - "Gospodine Rubin, američki i britanski mediji su u posljednja dva-tri dana izvijestili da je predsjednik Clinton dao zeleno svjetlo za provođenje plana o rušenju režima Slobodana Miloševića. To odobrenje je, kako se navodi, dano krajem prošlog tjedna. Imate li Vi neke informacije o tome? = Ne, ja ne znam da postoji takva odluka, ali znam da se sada raspravlja, kako u Kongresu tako i u redovima vlade, o tome je li politika Sjedinjenih Država u bivšoj Jugoslaviji - prema Bosni i Hercegovini i prema Kosovu - zapravo dovela do neželjene konzekvencije jačanja pozicije gospodina Miloševića, s obzirom da je bio tretiran kao nezamjenjiv partner u pregovorima. Mnogi u ovoj diskusiju naglašavaju da je Milošević među lokalnim liderima glavni krivac - ako ne za sve uzroke, ono za eskalaciju sukoba, kojima produžava svoju vlast. Poanta te diskusije jest da se problemi mogu smislenije riješiti potporom snagama koje bi mogle preuzeti vlast u Srbiji i Jugoslaviji, snagama koje bi bile demokratske i koje bi mogle živjeti u miru sa svojim susedima. Može se, dakle, govoriti o rastućem pritisku da Sjedinjene Države formuliraju politiku čiji cilj bi bio potpora demokratskim snagama u Srbiji, traganje za demokratskom alternativom Miloševiću. Ja, dakle, ne znam ni za kakav tajni plan rušenja Miloševića, ali znam za debatu o kojoj sam vam sad govorio. - Londonski 'The Observer' piše, međutim, da je inicijativa za aktivnu intervenciju protiv Miloševića došla iz nekoliko krugova, uključujući i Bijelu kuću gde je uništenje Miloševićeva režima razmatrao Clintonov tim za državnu sigurnost, uključujući i agenciju CIA i Obrambenu obavještajnu agenciju. Prema ovom dnevniku, jedan bivši visoki časnik Obrambene obavještajne agencije, koji prati Balkan već nekoliko godina, izjavio je da je od prije nekoliko dana na dnevnom redu aktiviranje politike kraja Miloševića. = Ne znam ništa o toj politici, ali formulacija da je na dnevnom redu znači u najmanju ruku da još nikakva odluka nije donesena, da se ona eventualno tek razmatra. Prema onome kako sam ja obaviješten o toj diskusiji, nije riječ ni o kakvom pokušaju zbacivanja gospodina Miloševića vojno niti pak o nekakvom puču. Mislim da je zapravo riječ o političkoj strategiji potpore snagama koje nude demokratsku alternativu, grupacijama koje bi bile pomirljivije prema drugim etničkim zajednicama u okviru Jugoslavije. Čini mi se u svakom slučaju da su ovakve informacije - a bilo je već nekoliko sličnih tekstova u medijima u posljednje vrijeme - namjerno puštene u optjecaj. Čini se da Sjedinjene Države na ovaj način žele poslati signale određenim snagama u Saveznoj Republici Jugoslaviji da mogu očekivati potporu ako poduzmu akciju protiv Miloševića - u najmanju ruku političku i moralnu potporu. Ovo se događa u vrijeme kad Milošević provodi čistke u snagama sigurnosti i vojsci, čiji vrhunac je smjenjivanje šefa glavnoga stožera Vojske, Crnogorca, koga očito ne smatra dovoljno lojalnim. - Da, gospodina Perišića. = Ja mislim da je razlog ovih smjena zapravo u činjenici da je gospodin Milošević zapravo svjestan da pritisak na njega i otpor protiv njega rastu. Također je svjestan velike vjerojatnosti da za nekoliko mjeseci izbiju novi sukobi na Kosovu, da će se povećati pritisci za intervenciju NATO saveza, što bi možda dovelo i do uključivanja kopnenih snaga NATO-a, u slučaju obnovljenih zločina nad civilima - u toj situaciji, dakle, on želi biti okružen ljudima koji su mu bezrezervno lojalni. - U Crnoj Gori se veoma strahuje da je sada ona na redu jer je Kosovo na neki način izvučeno iz ruku Miloševića dolaskom međunarodnih verifikatora, da će iduća meta napada biti Crna Gora. = Logično je ako se Milošević sprema za napad na Crnu Goru da ne želi imati generala Crnogorca u vrhu Vojske. Iako je naravno poznato da su najprljavije stvari u kosovskom konfliktu izvršavali pripadnici tajne policije a ne Vojske. Vojska Jugoslavije, unatoč činjenici da nema naročito svjetlu prošlost u Bosni i Hrvatskoj, ipak je bila prilično suzdržana u borbama na Kosovu, tako da je zapadnim diplomatima iz njezinih redova poručeno da meta potencijalnih napada ne bi trebala biti Vojska nego tajna policija. Dakle, u situaciji kad još nije isključena mogućnost intervencije NATO-a, a u takvim okolnostima bi Milošević morao aktivirati Armiju, Vojska je već izišla u javnost izjavama da nije baš sretna zbog Miloševićeve politike, koja je Jugoslaviju potpuno izolirala od svijeta, da bi bilo mnogo smislenije biti integriran u organizacije kao što je Partnerstvo za mir, nego biti zemlja-parija u Evropi. Dakle, Milošević želi ljude na koje bi se mogao potpuno osloniti, na koje bi u svakoj prilici mogao računati kao na slijepe izvršitelje svoje politike. Po tome kako njegova okolina izgleda, kakav dojam ostavlja, reklo bi se da sve to veoma nalikuje na Causescua, koji je pred kraj bio okružen samo svojom suprugom, obitelji i nekolicinom najvjernijih izvršitelja. - Je li gospodin Milo Đukanović u Sjedinjenim Državama viđen kao moguća alternativa Miloševiću? = Ne znam zaista kako se u najvišim strukturama vlasti gleda na razne ličnosti kao moguće alternative Miloševićevoj vlasti. Po mom mišljenju važno je poduprijeti ideju demokratizacije, etničkog pomirenja i koegzistencije u bivšoj Jugoslaviji. Mislim zapravo da bi bila pogreška nametati izvana alternativu Miloševićevoj vladavini. To ljudi u Jugoslaviji ne bi prihvatili. Oni bi pozdravili potporu određenim načelima, ali ne ovakvu vrstu pomoći. U tom smislu se nadam da se to odavde neće ni činiti - birati određene pojedince koji bi se instalirali na mjesto gospodina Miloševića. - Gospodin James Rubin, portparol State Departmenta, prekjučer se poslužio neuobičajno oštrim rječnikom opisujući Miloševićevu vlast. Rekao je da Milošević ne rješava ni jedan problem nego da sam predstavlja problem. = Da, mislim da takvo gledište ovdje sve više dobiva na težini. Unatoč tome što je bilo neizbježno razgovarati i pregovarati s Miloševićem kako bi se postigli određeni sporazumi o Kosovu i prije toga Daytonski ugovor o Bosni i Hercegovini, sada postaje sve jasnije da ne može biti trajnog mira i stabilnosti u jugoistočnoj Europi sve dok je gospodin Milošević na vlasti. Zato što se on održava na vlasti upravo zaoštravanjem i provociranjem konflikata, kako bi stalno svrstavao naciju iza sebe. Čini se, međutim, da su građani postali umorni od svega toga i da proziru tu taktiku. To ne znači samo po sebi da počinju energično podupirati opoziciju - ovu nije lako ni podržavati s obzirom da je podijeljena i neorganizirana. Sve ove okolnosti bi mogle voditi još autoritarnijoj Miloševićevoj vlasti. I zbog toga Sjedinjene Države ne žele ostaviti dojam da zbog toga što su s njim postigle ove sporazume, smatraju Miloševića svojim čovjekom koji će stabilizirati Balkan. Naprotiv, želi se poslati poruka da se sa njim pregovaralo iz nužde a ne dobrovoljno i da bi Washingtonu više bila po volji drukčija vladajuća garnitura u Jugoslaviji - Srbiji i Crnoj Gori. - Gospodine Rubin, zar nisu i Sjedinjene Države, iako to može zvučati paradoksalno, pomogle gospodinu Miloševiću da se ovako dugo održi na vlasti. Senator Ricard Lugar rekao je da je oslanjanje i suradnja s Miloševićem limitiralo sposobnost Washingtona da podupre demokratske promjene u Jugoslaviji. = Ja osobno se ne slažem baš mnogo s takvima stajalištima. Ako ste suočeni s neposrednim problemom koji morate riješiti, kao što su Sjedinjene Države bile u ljeto 1995. godine, kada su primijenile kombinaciju političkih pregovora i upotrebe vojne sile kako bi dovršile rat u Bosni i Hercegovini i pronašle političko rješenje u regiji - tada zaista ne možete ništa drugo nego pregovarati s ljudima koji imaju moć da nekakakvo rješenje postignu. Gospodin Milošević je jedan od takvih ljudi. Mislim da bi se Washingtonu, zapadnim saveznicima, susjedima Jugoslavije, eventualno moglo prigovoriti da u vrijeme kada je koalicija 'Zajedno' predvodila demonstracije u Beogradu početkom 1997. godine, kad se još držala na okupu, nisu dovoljno odlučno poduprli tu formaciju, neovisne medije i tako dalje, ali mislim da je pretjerivanje reći da je Washington, pregovarajući s njim, Miloševića ojačao. Uostalom, kako izjava Jamesa Rubina, portparola State Departmenta i pokazuje, vlada Sjedinjenih Država je došla do maksimuma onoga što se može postići imajući Miloševića za sugovornika. Za trajnije rješenje problema u regiji morat će se uzeti u obzir i druge strukture, ali ovim nikako ne želim reći da se ovdje planiraju nekakve vojne akcije protiv Miloševića ili pučevi u organizaciji CIA-e i slično. Ja se nadam da je takva vrsta aktivnosti definitivno iza nas i da je jedini pravi način našeg sudjelovanja u demokratskim poslovima svijeta, da zajedno sa svojim saveznicima, podupiremo demokratske snage u raznim zemljama". (VOA)