RDW-SLUČAJ ?CALAN-24-11

NJEMAČKI RADIO - RDW 24. XI. 1998. Slučaj Ocalan: Italija i Njemačka u škripcu U Njemačkoj se spremnost na donošenje odluka smatra krepošću. U Italiji, istina, vrijedi isto, ali tamo se zna da to nije uvijek najbolje rješenje. Italija, često omalovažavana zbog svoje nestabilnosti i nepostojanosti, svoje malodušnosti, čak nedovoljne jasnoće odluka, javlja se u slučaju Ocalan kao učiteljica par exellence. Vagati odluke i ne donositi ih, dobivati na vremenu... Naravno, te, u normalnim uvjetima ne baš junačke osobine, pravi su blagoslov i za Njemačku, u trenutno napetoj atmosferi između Turske i Italije. I zbog toga igra između Bonna i Rima sada funkcionira savršeno. Italija je do Ocalana došla kao "djevica do djeteta", ali sad mu se stavljaju uzde. Sve drugo zasad ostaje otvoreno jer ovo je situacija u kojoj bi svaka ishitrena odluka bila kobna. Ocalana izručiti Turskoj, to ne ide, jer postoji bojazan da bi se tada Kurdi osvećivali Talijanima i Turcima. Izručiti ga Njemačkoj, ne ide ni to, jer u tom bi slučaju došlo do sukobljavanja Kurda i Turaka u Njemačkoj. Politički azil u Italiji? U najmanju ruku, u ovom trenutku čini se da bi to Turke više razljutilo nego što bi to Talijani mogli podnijeti. Što, dakle, činiti? Najprije ništa. U najboljem slučaju, tu i tamo održati neki veliki govor. Kao talijanski ministar vanjskih poslova koji Nijemcima predlaže da konačno pošalju zahtjev za izručenje. Nijemcima, koji kažu "da", a onda ipak zasad "ne", talijanski premijer velikodušno daje rok od 40 dana za podnošenje zahtjeva. Ali, što se sve do tada može dogoditi? A u međuvremenu parola glasi: samo se ne dati isprovocirati. Turci objavljuju Italiji, doslovce, "vječno neprijateljstvo", Talijani uporno govore o, doslovce, "turskim prijateljima". Turci žele bojkot gospodarskih odnosa s Italijom, Talijani to oprezno proglašavaju neopravdanim i brižno upozoravaju na to da će Ankara time sebi naškoditi. Turska Italiju proglašava "terorističkom zemljom", a Rim podsjeća da je dosad bio najvažniji zagovornik primanja Turske u Europsku uniju. Turski prosvjed se tako, malo po malo, gubi. Put prema dijalogu o kurdskom pitanju mogao bi biti otvoren samo kad bi Italiju konačno poduprli svi Europljani, ne samo Vatikan, nego i Englezi, Španjolci, Francuzi i svi koji su pod svaku cijenu htjeli biti u euro-klubu, ali bi se htjeli suzdržati sada kad se ne radi o zaradi, nego samo o nekoliko ljudskih prava za Kurde. To je za Europljane nova provjera vjerodostojnosti nakon Bosne i Kosova. Kad bi Europljani prema Turskoj sada bili složni, mogli bismo problem s Ocalanom prepustiti Italiji. "Mi znamo jako dobro rukovati vrućim krumpirima", izjavio je nesebično talijanski premijer Massimo D'Alema. "Jednostavno pričekati i pustiti ga da se ohladi." (RDW)