AM. 3. IHT XI. KINESKE ZABLUDE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. XII. 1998. Lenjinistička politika vodi kinesko gospodarstvo u slijepu ulicu "Gospodarske vijesti iz Kine objašnjavaju nestabilnu narav reforma koje se provode u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Sudbina Kine još ovisi o 'grabežu', budući da njezini komunistički vođe u borbi za preživljavanje pribjegavaju istovremeno slobodnom tržištu i lenjinističkoj politici. (...) Naime, predsjednik Jiang Zemin i njegovi pomoćnici dali su obećanje čije je ispunjenje vrlo dvojbeno. Obvezali su se i ove godine ostvariti ekonomski rast od osam posto. Da bi postigla takav politički cilj, vlada je naredila kineskim bankama da osiguraju pozajmice neprofitabilnim proizvodnim pogonima u državnom vlasništvu, koji su i sami u dugovima. Kineski čelnici pokušavaju kupiti ekonomski razvoj konfisciranjem nacionalne ušteđevine. Metaforički rečeno, nadograđuju kuću od karata koju su obećali razoriti tržišnim reformama. Munjeviti rast koji Kina bilježi u devedesetima postao je talismanom nacije. Vlast ga iskorištava da bi opravdala pokolj prodemokratskih demonstranata 1989., represiju i političku zatvorenost. No popuštanje pred kapitalizmom pokazuje koliko je Politbiro zabrinut zbog sve veće nezaposlenosti i društvenih nemira koji su popratili proljetno zatvaranje tvornica. 'Oni pokušavaju spasiti državna poduzeća koja su desetljećima bilježila gubitke, umjesto da se posvete manjim, privatnim poduzećima koja ostvaruju profit', kaže znanstvenik Nicholas R. Lardy. Lardyeva nova knjiga 'Nedovršena ekonomska revolucija u Kini' pokazuje da je vlada sustavno pljačkala bankovne pologe vlastitih građana kako bi poduprla neproduktivnu državnu industriju. Glavnice iz naprednih južnih regija prebacuju se u nerazvijena područja gdje se privreda još temelji na kolektivizmu. Lardy nepristrano razotkriva labilnost kineskog bankovnog sustava. On sugerira da je oporavak Kine od azijske financijske krize tek privremene naravi (ovo proročanstvo bi nanijelo težak udarac čitavoj kineskoj strategiji Billa Clintona). Stopa rasta u Kini je, u svakom slučaju pretjerana i ovisi o izvanredno visokoj stopi nacionalne ušteđevine, tvrdi Lardy. Njegova vjerodostojnost osnažena je apolitičnim pristupom predmetu o kojem piše. On je spreman odati priznanje kineskim financijskim stručnjacima za ono što su dobro odradili. Međutim, ne može prihvatiti konvencionalnu mudrost ili prikrivati neugodne trendove. Pritisak vlasti i nedostatak drugih mogućnosti prisiljavaju Kineze da i dalje povjeravaju svoju ušteđevinu insolventnim bankama koje moraju posuđivati novac poduzećima u stečaju. Marksistička ekonomija kombinirana s lenjinističkom politikom uvijek je rezultirala krađom kojoj bi nadjenuli drugo ime. Bankovna kriza mogla bi potkopati vladinu politiku fiksnog deviznog tečaja koju su Clinton i Robert Rubin toliko hvalili: antidevalvacijska politika postala je zapravo paravanom za pogubnu shemu kojom se nastoji subvencionirati izvoz kako bi se uklonio deficit trgovačke suradnje Kine i SAD. Napori Pekinga da se pridruži Svjetskoj trgovačkoj organizaciji (ujedno i glavni cilj Clintonove politike prema Kini) stavljeni su 'ad acta'.(...) Sjećate li se komunističkih 'reforma' koje su imale za cilj da približe dekadentni Zapad discipliniranom Sovjetskom Savezu? Tijekom nekoliko mjeseci koji su prethodili njezinu slomu, Istočna Njemačka je uporno predstavljana jednom od trinaest najjačih ekonomskih sila i čimbenikom stabilnosti. Tek nakon što je Sovjetski Savez iščezao u ekonomskim ruševinama, CIA i drugi analitičari prestali su predviđati njegov snažni industrijski razvoj. Ova golema greška u analizi protekloga desetljeća trebala bi upozoriti zapadne vlade, korporacije i građane da se odupru nekvalificiranom entuzijazmu i povjerenju u ekonomske statistike kojima se hvali lenjinistička vlada u Pekingu. Laži i krađa tuđeg vlasništva vrlo su svojstvene totalitarnoj politici koju kineski Predsjednik i njegovi suradnici još uvijek otvoreno provode", zaključuje Jim Hoagland.