A 1. XII.PRESSE: POLITIKA ISPRED PRAVA

AUSTRIJA DIE PRESSE 1. XII. 1998. Kada je u igri i politika, pravna država gubi "Abdulah Oecalan, Augusto Pinochet i Erich Honecker imaju jednu zajedničku točku - pokazuju granice pravne države, one crte, nakon kojih politički oportunitet postaje važniji od želje za pravdom. Državno odvjetništvo u Duesseldorfu istražuje trenutačno tri prijave njemačkih državljana, koji žele optužiti Pinocheta za mučenje, nanošenje opasnih tjelesnih povreda i oduzimanje slobode. Budući da su ta kaznena djela počinjena 70-ih godina, treba provjeriti jesu li zastarjela. U slučaju podizanja optužnice, i Bonn bi mogao uputiti Velikoj Britaniji zahtjev za izručenjem. Doduše, takav razvoj događaja nije realan. Nitko ne očekuje da bi Pinochet uistinu mogao biti predan njemačkom pravosuđu jer Bonn nije zainteresiran za takav rasplet. Njemačko-čileanski odnosi bili su teško opterećeni već prije puno godina, kada je Erich Honecker pobjegao u rezidenciju čileanskog veleposlanika u Moskvi. Ni Čile ni Rusija ni Njemačka nisu htjeli bolesnog bivšeg šefa DDR-a i njezine komunističke stranke. Kada je Honecker kasnije ipak stigao u Berlin, suđenje protiv njega obustavljeno je 'iz zdravstvenih razloga'. Putovnica i zrakoplovna karta bile su već pripremljene te je Honecker mogao smjesta otputovati svojoj sestri u Čile. Slično se događa i u slučaju Oecalan, u kojem politički oportunitet također ima prednost. Njemačka nije zainteresirana za izvršenje u Njemačkoj izdane zapovijedi o uhićenju Oecalana. Talijani će i dalje uzalud čekati na zahtjev Bonna za njegovim izručenjem. Ispituje se u kojim je okolnostima Oecalan u studenom stigao iz Rusije u Italiju; ispituje se je li uopće moguće osnivanje međunarodnog suda koji bi mogao osuditi Oecalana, i u kojem vremenskom roku; ispituje se kako bi Europa mogla riješiti kurdsko pitanje. U međuvremenu Njemačka i Italija prebacuju jedna drugoj odgovornost za taj slučaj. Njemačka zapovijed o uhićenju Oecalana potječe iz 1990. Optužen je za vodeću ulogu u terorističkom udruženju i za skupno sudjelovanje u ubojstvu jednog Kurda 1984. u Ruesselsheimu. Otada je zahtjev za njihovim uhićenjem istaknut u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Švicarskoj, Švedskoj, Grčkoj i Austriji. Schengenski informacijski sustav (SIS) obuhvatio je i Italiju. Glavni državni tužitelj u Karlsruheu poslao je Talijanima sve materijale s molbom da Oecalana kazneno gone i uhite. Poslani su gotovo svi materijali - osim onih, vezanih uz izručenje. Glavni državni odvjetnik zamolio je, doduše, njemačku vladu da podnese zahtjev za izručenjem, proširivši zapovijed o uhićenju na sudjelovanje u šest ubojstava članova koji su se odvojili od PKK i na 25 teških slučajeva podmetanja požara u turskim ustanovama u Njemačkoj. No, njemačko ministarstvo pravosuđa drži da ni Interpolova potjernica ni Schengenski sporazum ne obvezuju Njemačku da uistinu i zatraži Oecalanovo izručenje. Strah Nijemaca od nemira, demonstracija, uličnih blokada i pokušaja ucjene - eventualne prateće glazbe za suđenje Oecalanu - očito je veći od interesa vezanog uz funkcioniranje pravne države. Ne treba se čuditi budu li ubuduće i druge države skretale pogled umjesto da postupe po zapovijedi država-partnera o nečijem uhićenju", zaključuje Ewald Koenig.