A 30.XI.PRESSE:2 JEZIKA NAKON YU

AUSTRIJA DIE PRESSE 30. XI. 1998. Hrvatski i srpski: dva jezika U rubrici "Politička knjiga" Irene Miller osvrće se na knjigu Mire Kačića "Hrvatski i srpski, zablude i falsifikati". "'Jezik je pratilac života jednog naroda, a gledano iz sociolingvističke perspektive narodi različite povijesti ne govore istim jezikom', glasi glavni argument hrvatskoga lingvista Mire Kačića, koji bi trebao poslužiti kao dokaz da su hrvatski i srpski dva različita jezika. U 19. stoljeću hrvatski i srpski lingvisti izabrali su iz različitih razloga istu dijalektalnu osnovu književnih jezika koje su normirali - naime, ijekavsko-štokavski dijalekt; usprkos tome, dva su jezika i dalje opstala kao samostalni sustavi: 'Sve očigledne razlike uvjetovane su različitim naslijeđem dviju civilizacija', ističe Kačić. On se ne bavi previše leksičkim razlikama, ali spominje riječ 'kruh - na hrvatskom 'kruh', na srpskom 'hleb'. No, autor se jako intenzivno bavi gramatikom, naglascima, fonetskim razlikama. navodi brojne primjere i opsežnu bibliografiju. Nakon osnivanja jugoslavenske države započela je srbizacija, žali se Kačić: u Hrvatskoj su postavljeni srpski činovnici i učitelji a lingvist Tomo Maretić stvorio je smjernice za književni jezik iz kojeg je izbacio sve nesrpsko. 'Takvom smjernicom stvorio je takozvano jedinstvo hrvatskog i srpskog jezika u predstojećim desetljećima', napominje Kačić. Nakon 1945. srpski je čak postao pravim jezikom potiskivanja, 'stalnim oblikom sile', tvrdi Kačić. Čitava državna uprava, mediji, pošta, željeznica, stranke, vojska upotrebljavali su isključivo srpski jezik. To vjerojatno objašnjava i zašto je potreba za jezičnim odvajanjem nakon raspada zajedničke jugoslavenske države imala tako istaknuto značenje u procesu utvrđivanja identiteta država-nasljednica - podjednako u Hrvatskoj, Bosni i Makedoniji", komentira Irene Miller.